Projekt riječke Europske prijestolnice kulture (EPK) već je neko vrijeme poput magneta za gnjevne desničare, ne samo hrvatske. Već je, podsjetimo se, prva velika izložba u sklopu programa EPK o D’Annunzijevoj okupaciji Rijeke, koja je u rujnu prošle godine otvorena u Rijeci, izazvala nezapamćenu invaziju talijanskih neofašista koji su tada pokušali izvesti performans ponovnog zauzimanja Rijeke, ali ih je u tom naumu spriječila hrvatska policija. Bizarna akcija talijanskih neofašista zapravo je pripomogla boljem razumijevanju temeljne poruke izložbe o D’Annunziju, ponovno suočivši Rijeku s najtežim razdobljem njezine prošlosti i upozoravajući na opasnost ne samo povijesnog fašizma nego i njegovih suvremenih inačica, isključivosti, diskriminacije i agresije.
Ni hrvatskoj desnici i desničarskim portalima ne manjka imaginacije kada je riječ o EPK. U njihovoj interpretaciji najvažniji i najveći europski kulturni projekt u riječkoj izvedbi zapravo predstavlja “europsku prijestolnicu komunizma”, a Rijeka je “partijsko-mafijaški grad” kojem su na čelu “militantni komunistički uhljebi” i “komunalni boljševici” koji se putem EPK bore za svoje “komunističko nasljeđe”. Obnova Titova Galeba za njih je, dakako, samo crvena krpa za odavanje počasti Jugoslaviji i “jugoslavenskom crvenom fašizmu”.
Europski uspjeh Hrvatske
U ideološki nabrijanoj kakofoniji lako je izgubiti iz vida činjenicu da je upravo riječki EPK najveće postignuće Hrvatske od ulaska Hrvatske u Europsku uniju u ljeto 2013. godine, svakako nemjerljivo veće od hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, ne samo zato što nam je to predsjedanje palo u naručje uobičajenom rotacijom. EPK je, ponovimo, najveći je i najprestižniji kulturni projekt u EU, kao i najveći kulturni projekt u Hrvatskoj od osamostaljenja. Međutim, nije riječ samo o kulturnom projektu jer EPK je istodobno i politički, gospodarski, razvojni i strateški projekt, i to ne samo riječki nego i svehrvatski, kao i sveeuropski. Zato je riječki EPK, za razliku od predsjedanja, autentični europski uspjeh Hrvatske i Rijeke, a kontinuirana potpora koju je riječki projekt EPK imao od državne vlasti, bez obzira na različit politički predznak, svjedoči o svijesti izvršne vlasti u zemlji o važnosti projekta EPK, ne samo za Rijeku nego i za cijelu zemlju.
Projekt Europska prijestolnica kulture postoji 35 godina i do danas se etablirao kao glavni europski projekt na području kulture i umjetnosti. Projekt je osamdesetih godina prošlog stoljeća osmislila tadašnja grčka ministrica kulture Melina Mercouri, uvjerivši tadašnje zastupnike Europskog parlamenta u važnost i društvenu snagu kulture, a Atena je 1985., i to s iznimnim uspjehom, bila prva Europska prijestolnica kulture. U međuvremenu su se mijenjala pravila, projekt je mijenjao ime, ali nije gubio na atraktivnosti. Od 2011. dva grada iz dviju zemalja članica EU svake godine nose titulu EPK. Budući da nova pravila omogućavaju prijavu i državama kandidatkinjama svake treće godine, Novi Sad sljedeće će godine ponijeti tu prestižnu titulu. Dosad je titulu EPK ponijelo 60-ak europskih gradova, od čega 18 prijestolnica. Ove su godine to Rijeka i irski Galway.
Riječ je o europskom projektu kojim se želi naglasiti raznovrsnost i bogatstvo europske kulture, promovirati multikulturalnost i višejezičnost te povezati Europljane, stanovnike različitih zemalja, putem kulture i umjetnosti, a već iz toga je jasno zašto je upravo Rijeka sa svojim geslom “Luka različitosti” ove godine Europska prijestolnica kulture. Rijeka je u utrci za EPK 2020. pobijedila Zagreb, Split, Osijek, Zadar, Dubrovnik, Varaždin i Pulu zato što je program koji je ponudila, i to od povjerenstva sastavljenog od 12 neovisnih stručnjaka, ocijenjen najboljim. Svi gradovi prijavili su svoje projekte naglašavajući svoje kulturne i infrastrukturne prednosti i posebnosti, no pokazalo se da je upravo prijedlog Rijeke bio najbliži temeljnoj ideji Europske prijestolnice kulture kao alatu za promociju europske kulturne raznovrsnosti i različitosti.
U tom je kontekstu zanimljivo primijetiti da je upravo ono što se u uskim domaćim političkim okvirima najviše zamjera riječkom EPK, a to je suočavanje s povijesnim temama i burnom prošlošću, na europskoj razini prepoznato kao prednost riječke aplikacije za EPK, što je na kraju vjerojatno i pridonijelo da Rijeka dobije tu titulu. Sa svojom nevjerojatno dinamičnom prošlošću – samo u prošlom stoljeću Rijeka je promijenila osam različitih državnih tvorevina – Rijeka je tradicionalno bila stjecište različitih utjecaja, političkih, gospodarskih i kulturnih, a danas je dio Hrvatske i EU, koju također definira burna i dinamična prošlost i kulturna raznolikost. Zbog toga se riječki EPK bavi i obnovom Galeba i D’Annunzijevom okupacijom, Golim otokom i događajima iz svibnja 1945. Riječki EPK ne bježi od “teških” tema, iako je pogrešno cijeli projekt svesti samo na njegov povijesni aspekt, kojim se zapravo bavi samo jedan njegov programski pravac, onaj pod nazivom “Doba moći”.
Osim toga, riječki EPK je u pripremnoj fazi prije nekoliko godina prepoznao i anticipirao neke teme čija će važnost tek naknadno doći do izražaja. Jedan od programskih pravaca riječkog EPK tako se bavi migracijama i manjinama, a osmišljen je prije nego što je migrantska kriza potresla Europu. Riječka je aplikacija najbolje naglasila europsku kulturnu raznolikost, ali i pokazala kako će EPK u Rijeci imati dugoročan pozitivan efekt na grad i građane Rijeke koji su uključeni u niz projekata EPK, čiji se programi ne odnose samo na kulturu u užem smislu te riječi nego i na kulturu zajednice, kulturu svakodnevice i srodna područja.
O prestižnosti titule EPK najbolje govori podatak da se za tu titulu otimaju mnogi europski gradovi, kako oni manji i siromašniji tako i oni veći i bogatiji. I jednima i drugima – a to potvrđuje iskustvo velike većine gradova koji su tu titulu nosili u prošlosti – titula Europske prijestolnice kulture osigurala je ne samo širu prepoznatljivost i tzv. brendiranje, nego i donijela brojne razvojne mogućnosti i – što ne treba zanemariti – značajna europska sredstva. Tako je, primjerice, poljski Wrocław, Europska prijestolnica kulture 2016., privukao čak 615 milijuna eura investicija, a u belgijskom Monsu, prijestolnici kulture 2015., svaki uloženi euro lokalnom gospodarstvu vratio je između 5,5 i šest eura. Liverpool se zahvaljujući tituli EPK 2008. godine uspio riješiti imidža lučkog i industrijskog grada i postati kulturno i turističko središte. Te je godine zabilježio za trećinu više turista, baš kao i mađarski Pečuh dvije godine poslije, dok je Marseille i okolnu regiju, Europsku prijestolnicu kulture 2013. godine, te godine posjetilo 11 milijuna gostiju – što je bio rekord u povijesti titule EPK – a u gradu su, zahvaljujući projektu, otvorili impresivan Muzej europskih i sredozemnih civilizacija. Cilj je bio promijeniti imidž Marseillea od grada s brojnim društvenim, gospodarskim i kulturnim problemima prema gradu sa snažnim urbanim i kulturnim nasljeđem. Zahvaljujući tituli EPK 2013. godine, slovačke Košice postale su značajno kulturno i turističko središte cijele karpatske regije.
Urbana transformacija
Čak je i slovenski Maribor, Europska prijestolnica kulture 2012. godine, o kojoj se najčešće govori kao o neuspjehu, te godine uspio privući znatno veći broj turista nego inače. Slučaj Maribora pokazao je koliko je za projekt važna stabilnost i potpora gradske vlasti, s obzirom na to da je upravo u ključnom razdoblju u Mariboru došlo do promjene vlasti. To je mariborski projekt EPK dovelo u nezavidnu situaciju u presudnom trenutku. Da na Maribor valja gledati kao na jedinstven slučaj, vidi se i po tome što se za titulu EPK 2025., koju će ponovno ponijeti jedan slovenski grad, dosad prijavilo čak pet gradova – Ljubljana, Ptuj, Nova Gorica, Kranj i Piran – što najbolje svjedoči da prestižnu titulu svi žele iskoristiti kao motor razvoja svojih gradova i regija.
Ni Rijeka u tom pogledu ne želi biti iznimka. Iako se projekt EPK ne financira direktno iz europskih fondova, riječki EPK iskoristio je EU fondove za financiranje infrastrukturnih objekata koji se realiziraju u sklopu EPK. Od 40 milijuna eura koliko će stajati ti infrastrukturni objekti, 19 milijuna podmirit će se iz EU fondova. Rijeka će, dakle, zahvaljujući EPK, dobiti znatnu kulturnu infrastrukturu i obnovljenu industrijsku baštinu koja bi, da sada nije obnovljena, postala ruševina u središtu grada.
Dosadašnje iskustvo pokazalo je da je projekt Europska prijestolnica kulture iznimna prilika za povećanje međunarodne vidljivosti grada i cijele zemlje, ali i poboljšavanje slike grada u očima njegovih stanovnika, povećanje kvalitete kulturnog života, kao i za urbanu transformaciju grada. Upravo to priželjkuje i Rijeka koja od bivšeg industrijskog grada želi postati kulturno, sveučilišno i turističko središte. Rijeka će u ovoj godini postati jedna od najvećih europskih kulturnih pozornica i europska kulturna metropola, grad koji kulturu želi iskoristiti kao polugu razvoja i napretka. Bila bi šteta ne iskoristiti ovu jedinstvenu priliku kakva se pruža jednom u generaciji.
Ne samo za desnicare, vec za sve iole normalne ljude.