Dobre misli, dobre riječi, dobra djela – tako je govorio Zaratustra. Ta se poruka mnogo puta ponavlja u tekstu kantate "Also sprach Zarathustra Spitama" kojom je skladatelj i dirigent Alexander Rahbari 4. ožujka 2022. godine počastio i darivao Zagrebačku filharmoniju, njezinu publiku u Lisinskom, ali i čitav hrvatski narod. Maestro Rahbari oženjen je Hrvaticom, hrvatski su državljani i njihova djeca, a sve je počelo davno započetom suradnjom sa Zagrebačkom filharmonijom kojoj je svojedobno bio i šef-dirigent.
Od naroda u koji se, da tako kažemo, oženio maestro Rahbari usvojio je i njegove priče, pa tako i onu o našem iranskom podrijetlu. Učinila mu se ta priča dobrim povodom da Hrvatima posveti svoju kantatu u kojoj svog, perzijskog Zaratustru predstavlja očišćenog od svega što su na prorokovo ime nanijeli Nietzsche i Strauss.
Opet smo zaglibili u krv i (ukrajinsko) blato
Općenito znanje o zoroastrizmu kaže da je to najstarija poznata monoteisička religija. Pretpostavlja se da je njezin veliki reformator, prorok i pjesnik Zaratustra živio u 7. ili 6. stoljeću prije Krista. Danas je zoroastrijanaca u svijetu svega stotinjak tisuća, pretežito u Indiji, Iranu i njihovim američkim dijasporama. Točan broj nije moguće ni znati i to je ono što je kod te religije, ako je tako uopće možemo zvati, jedna od boljih stvari. Jer to nije organizirana religija s knjigama krštenih ili obrezanih pa stoga nema ni hijerarhije i klera koji treba financijski uzdržavati, a nema ni težnji da se širi, da pripadnike drugih vjera ili nevjera vabi i obraća na svoje ni milom, a kamoli silom.
Maestro Rahbari ne pripada toj globalno sasvim malobrojnoj sljedbi jer za sebe kaže da je ateist. Međutim, on potječe iz zoroastrijske tradicije, iz iranske obitelji koja nije bila muslimanska ni prije, a ni poslije revolucije. Oni nisu išli u zoroastrijske hramove s vječno upaljenim plamenom, kojih mali broj u Iranu ionako još privlači uglavnom samo turiste, ali je zato Rahbari u domu svojih roditelja i rodbine već kao dječak zapazio i zapamtio istaknute poruke, od kojih je najosnovnija: dobre misli, dobre riječi, dobra djela.
Od trenutka kada mi je u svom austrijskom domu maestro Rahbari predstavio tu partituru, ja sam bio uvjeren da ona ima potencijal snažno odjeknuti u glazbenom svijetu, već i zato što se neko uopće drznuo "popravljati" Straussa i naslov njegove skladbe, jedne od najpoznatijih u svijetu. Doduše, taj svijet uglavnom poznaje samo kratak, dramatično tutnjeći uvod Straussove poeme, ponajviše iz filma "2001: Odiseja u svemiru" i pokoje reklame.
Ostvarenje Kubrickovih i Clarkeovih znanstvenofantastičnih vizija iz psihodeličnih šezdesetih dočekali nismo. I ta 2001. već je dva desetljeća iza nas, a mi smo kao vrsta opet zapeli i zaglibili u krv i blato. Ukrajinsko.
Dobrotom odgovara se na dobrotu, gorčinom na zlo
Utoliko više je dobar trenutak za Rahbarijevu kantatu i za poruke i pouke proroka Zaratustre, od kojih su mnogo toga preuzele kasnije velike monoteističke religije. Evo, poslušajte samo neke od rečenica što su ih na praizvedbi u Zagrebu, na perzijskom jeziku pjevali iranski tenor Reza Fekri i pjevači sjajnog Komornog zbora Ivan Filipović:
"Nedužan ostani da strah ne upoznaš.
Istinu zbori da hrabrost stekneš.
Pravednički put jedini je put života, a to put je iskrenosti.
Mi slavimo muškarce i žene dobrih misli, vječnih duša, što uz dobra djela život provode i vazda rade na dobrobit ljudskog roda."
I meni osobito drag i važan stih o težini slobodne volje čovjekove:
"Naš pakao i raj u ovom je životu i sve je u našim rukama. Dobrotom odgovara se na dobrotu, gorčinom odgovara se na zlo."
Mnogo su puta u Lisinskom te večeri odjeknule riječi "Čenin goft Zartošt" – "Tako je zborio Zaratustra".
Islam je odavno osvajački prodro u Perziju, a Iran je već dugo Islamska Republika. Ali sve ono što sam naučio o Irancima kada sam imao radost boraviti među tim izrazito lijepim i gostoljubivim ljudima u njihovoj zemlji mora da potječe još iz Zaratustrinih vremena i njegova učenja. Na primjer, način na koji se Iranci cjenkaju, sasvim suprotan od onog što znate o tom običaju u arapskom svijetu i bilo gdje drugdje. Ritual počinje tako da vam prodavač predmet za koji vi pokažete zanimanje ponudi kao dar, a vi, ako ste imalo pristojan kupac, podižete cijenu. A kad dolazite Irancima u kuću, upamtite da se morate suzdržati od pretjeranog divljenja bilo čemu što u njoj vidite jer za njih će to značiti obavezu da vam predmet koji vam je toliko omilio daruju.
Nekad Zaratustra, danas nafta i plin
Maestro Rahbari je taj najbolji perzijski duh, potpuno neskladan s današnjim svijetom, pokazao i kada je neki dan Zagrebačkoj filharmoniji uputio otvoreno pismo u kojem im najprije zahvaljuje na velikom trudu i sjajnoj praizvedbi njegova djela, čija će snimka biti i objavljena na CD-u s etiketom Naxosa. Potom opisuje kako su ga uvijek dočekivali s poštovanjem, kako su zajedno ostvarili mnoge divne zajedničke trenutke u glazbi, a za to ga još i nagrađivali pristojnim honorarima. Maestro Rahbari zna za financijske poteškoće u kojima se Zagrebačka filharmonija našla nakon pandemije i potresa pa zaključuje da je došlo vrijeme da se svom dragom orkestru oduži ponudivši se da sljedećih sezona, koliko god dugo bude trebalo, i do pet puta godišnje dirigira besplatno. Tako tipično perzijski.
U svakom slučaju, slušajući silno razigranu skladbu bogatu bojama, ritmovima i mirisima te čitajući Zaratustrine pouke bude mi žao što mi Hrvati, ako smo zaista ovamo stigli iz Irana, nismo sa sobom ponijeli i sačuvali drevnu Zaratustrinu vjeru u dobre misli, riječi i djela.
Ljubavi put ljubi, mržnje put mrzi, djela milosrđa voli – tako je govorio Zaratustra Harvathima, pa neka čuju i Hrvati. Jest da s takvom vjerom ne bismo vjerojatno opstali ni do ovog stoljeća u kojem nam se sluti kraj, ali možda bi nas povijest upamtila kao onaj ludo dobar i plemenit narod pa bi se jednom možda netko u nas poželio ugledati. Kad se već nitko ne ugleda u Krista, da probamo možda sa Zaratustrom? A Iran će ionako uskoro opet postati dobar prijatelj i poželjan saveznik Zapada. Naravno, to nema nikakve veze sa Zaratustrom, nego s naftom i plinom, ali to je već neka druga, stara ružna priča.
VIDEO Otac tužio sina jer ga odbija uzdržavati, sud odredio isplatu od tisuću kuna mjesečno
Isus je dovoljno rekao, ne treba nam nitko ako njemu povjerujemo!