Kada je u samo tri dana na Kickstarteru, jednom od najvećih svjetskih crowdfunding platformi, njegova inovacija dosegla konačni cilj i prikupila deset tisuća dolara, da bi mu u nepunih mjesec dana popularnost diljem cijelog svijeta narasla toliko da je zaradio deset puta više, točnije 100.000 dolara, tada tek punoljetnom Karlovčaninu Albertu Gajšaku postalo je jasno da nema natrag – njegova mu je inovacija otvorila vrata u jedan novi svijet i u njega mora zakoračiti.
- To je otvorilo šansu koju nisam mogao propustiti. Nikada si ne bih u životu oprostio da sam je propustio – kaže nam Albert, koji je sa svojim MAKERbuinom osvojio svijet. O njegovoj retroigraćoj konzoli koju kupac najprije mora sastaviti, naučiti lemiti, sastavljati elektroniku, za što dobije jasne upute, da bi kasnije mogao instalirati igrice koje dobije u setu i tek tada, uživati u njima, već su pisali gotovo svi mediji u Hrvatskoj, a kao iznimno kreativnog inovatora ocijenio ga je i poznati američki časopis Forbes. Predstavili su ga kao jednog od inovatora koji je izlagao na CES-u, najvećem sajmu potrošačke elektronike u Las Vegasu u SAD-a na kojem je bio početkom godine.
Vratio se pun dojmova, spreman na novi korak – suradnju s prodavačima koji će njegov MAKERbuino prodavati po SAD-u.
Od srednjoškolca koji pola dana provodi u klupi karlovačke Gimnazije, naravno smjer matematike, pa do vlasnika svjetski popularne inovacije zbog čije je proizvodnje otvorio i vlastitu tvrtku u Karlovcu i nazvao je CircuisMess, prošlo je, zapravo, rekordno malo vremena, samo osam mjeseci. Može se slobodno reći da je Albertu prošla godina bila svakako jedna od onih koje će pamtiti cijeli život; naporna, ali uspješna. Godina u kojoj je svoj hobi pretvorio u biznis.
U travnju mu je završila Kickstarter kampanja, mjesec nakon toga već je pregovarao s dobavljačima materijala kako bi mogao napraviti i prodati svoje prve igraće konzole po SAD-u, ali i po ostatku svijeta, da bi u lipnju ‘zasukao rukave’ i maturirao u karlovačkoj Gimnaziji. Istoj onoj koju je završio i Nikola Tesla, svjetski sinonim za inovativnost!
I dok su se čitavo ljeto njegovi školski kolege pripremali za fakultete ili odmarali između dviju životnih utakmica- srednje škole i fakulteta, Albert je dane provodio u svojoj radionici kako bi realizirao narudžbu od gotovo tri tisuće MAKERbuina koje je do kraja godine prodao diljem svijeta.
Djeci treba edukacija
Tako je sa samo 19 godina, vjerojatno jedan od rijetkih u Hrvatske, postao vlasnik svoje tvrtke koju temelji na proizvodu koji je sam osmislio i realizirao. Osnovao ju je lani u Karlovcu, zaposlio djelatnike, ali i studente i školarce, preselio se u novi, veći prostor u kvartu u kojem i živi, a sada ga, nakon posjeta Las Vegasu, čeka posao snova – suradnja sa svjetskim distributerima za veći plasman na tržištu SAD-a.
– Istina, jako mi se puno toga događalo u posljednjih godinu dana. Zna biti jako naporno, ali to je ono čemu se veselim, to sam ja. Puno su mi pomogli brojni sajmovi i nagrade koje sam osvajao po Hrvatskoj, a svakako mi je odskočna daska i odlazak na najveći svjetski sajam potrošačke elektronike u Las Vegas, što sam osvojio kao pobjednik Bugovo natjecanja Idea Knockout 2017. Imao sam plaćene sve troškove, avionsku kartu, smještaj, štand na Europa parku, dijelu sajma gdje su manji izlagači. Na drugom dijelu sajma, do kojega trebaš ići autobusom, koliko je to velika konvencija, bili su veliki igrači, poput Applea, Googlea, Microsofta.
To je konvencija koju obiđe oko 150.000 posjetitelja, uglavnom predstavnika tvrtki, inženjera, stručnjaka koji tu nalaze partnere. To je toliko velik sajam da sam vidio tek deset posto izloženih inovacija i proizvoda. Nisam niti mogao više obilaziti, jer sam bio na svom štandu, ali ono što sam vidio malo me razočaralo. Mladih autora nisam puno vidio na CES-u, mislim da sam tamo bio pomalo izvanserijski, sa svojih 19 godina i poduzećem koje posluje. Iskreno, mladih inovatora tamo nisam vidio. Puno je bilo neoriginalnih ideja. MAKERbuino je bio među inovativnijim idejama i izazvao je jako puno pozitivnih reakcija jednostavno zato što moja igraća konzola spaja dvije stvari; izradu i korištenje proizvoda. STEM alati su neistraženo tržište i tu vidim našu mogućnost proboja na tržište. Primjerice, roboti, kao vrsta STEM alata, iako šareni i fora napravljeni, djeci su nezanimljivi i neprivlačni dulje od nekoliko sati, koliko se igraju s njima. Djeci treba nešto što će sami izrađivati i stvarati, a taj model edukacije, koju smo mi imali kroz tehnički odgoj, u Americi tek sada otkrivaju – kaže nam mladi karlovački poduzetnik.
U Las Vegasu su ga obilazili prodavači iz Kine, Malezije, Tajvana, Ukrajine, a najviše očekuje od Amazona, najvećeg američkog distributera potrošačke elektronike koji su ga posjetili na CES-u i koji su zainteresirani da MAKERbuino “dovedu” do radionica po američkim školama, da ih distribuiraju kao proizvode za edukaciju.
– U Las Vegasu je tolika gužva i toliki protok ljudi da je tamo nemoguće sklopiti posao, ali se ostvare kontakti koje ću ovih dana, zapravo, pokušati realizirati. No, iskustvo boravka u gradu koji nikada ne spava i koji svojim sadržajima nalikuje na veliki Disneyland za odrasle je neprocjenjivo. To je odličan grad za posjet na nekoliko dana, ali nikada ne bih mogao živjeti na takvome mjestu.
Fascinirala me veličina svega; hotel u kojem smo odsjeli nalikuje na dvorac i ima 5000 soba, litra vode je skuplja od Coca-Cole, sve se naplaćuje, hrana je iznimno loša, a kockati možete i dok čekate prtljagu na aerodromu, ali i na putu od recepcije do sobe u hotelu. Ono što me fasciniralo jest da svi rade, mladi i stari, i to svakakve poslove. Primjerice, u taksiju nas je vozio djed koji je rekao da ima 92 godine – uzbuđeno nam prepričava doživljaje s puta.
Učio na internetu
Iznimno razgovorljiv, ali pristojan i pun razumijevanja i strpljenja, svjestan da većina onih kojima govori o svojim inovacijama, zapravo, ne razumije o čemu to govori s toliko entuzijazma i pozitive da to prenosi na onoga tko ga sluša, pa i sami dobijete želju nakon razgovora s tim talentiranim Karlovčaninom uzeti u ruke njegov MAKERbuino i sastaviti ga; zalemiti nekoliko žičica iako, zapravo, ne znate možda ni kako lemilica izgleda i vrlo je izvjesno da ćete si prije zalemiti prste nego stvoriti nešto poput igraće konzole!
I dok ga čekaju novi poslovni pothvati, Albert se prisjeća početaka koji, zapravo, i nisu bili tako davno.
Sve je počelo u karlovačkoj Zajednici tehničke kulture, u prizemlju zgrade u kojoj stanuje, kamo ga je otac Zoran, inače predavač na tehničkoj školi u Karlovcu, odveo kada je imao 11 godina.
– On se bavio fotografijom, a ja sam pokraj njega radio neke svoje stvari; nešto sam slagao, projektirao, lemio, sastavljao. Tata mi je puno toga objasnio, a ostalo sam naučio sam, preko interneta i to je najveća prednost koji mladi danas imaju u odnosu na prijašnje generacije.
Ako imaš volju i želju, i naravno, ovisno o tome koliko svog vremena i truda želiš uložiti u neki projekt, sve možeš naučiti preko interneta, neovisno o školskom sustavu. U osnovnoj školi tehničke je kulture bilo malo, pa sam s prijateljima išao na sajmove i natjecanja iz robotike, a pripremali smo se u Zajednici tehničke kulture. Pomagao mi je mlađi brat Emil, koji je maher s 3D printerima i koji je ove godine također upisao matematički smjer Gimnazije – kaže nam Albert.
Prijatelji i obitelj potpora
Obitelj je velika podrška, a i prijatelji, ekipa s kojom sada radi. Gimnazija mu je, kaže, pružila odlična znanja, ali i podršku u radu, jer su profesori brzo shvatili da je već u prvom razredu bio svjestan čime se želi baviti; da su mu elektronika i programiranje važniji od Augusta Šenoe ili latinskog jezika.
– Svi puno govore o STEM revoluciji i uvođenju STEM alata u obrazovanje, ali se onda dogode i neke nelogičnosti, kao da ljudi koji to provode ne kuže neke stvari. Primjerice, malo je nelogično da učenici neke srednje škole četiri godine uče programirati po dvoje na jednom računalu, dok, primjerice, učionica njemačkog jezika bude ful moderno opremljena s pametnom pločom i 30 tableta. To svakako treba, ali ipak bi učionica informatike prva to trebala dobiti. Zar ne? – dodaje mladi Gajšak.
Netipičan je i po tome što ne misli da je “trava zelenija vani nego kod kuće”.
- Birokraciju, silne propise i poreze ne voli nitko i na njih mi se žale i kolege u Finskoj, Švedskoj, Italiji, ali to je tako. Istina, riječ je o šumi zakona i propisa i dokumenata koji vam trebaju da biste pokrenuli posao, ali, kako se ne razumijem u to, platio sam uslugu jednoj odvjetnici koja je taj posao riješila umjesto mene. Smatram da će se onaj tko želi raditi, odricati se, stvarati, snaći i u Hrvatskoj, a tko tome nije sklon, neće mu biti dobro ni vani. Ne treba preuveličavati. Činjenica je da je cijena rada u Europi viša nego u Hrvatskoj. Primjerice, u Finskoj se rad studentima plaća 10 eura, a u Hrvatskoj je prosjek od dva do četiri eura, a tako je i kada su u pitanju plaće. Više se isplati, a s obzirom na troškove, proizvoditi MAKERbuino u Hrvatskoj, odnosno u Karlovcu i slati ga u SAD, gdje i sada prodamo više od 95 posto proizvoda. Danas se može vrlo uspješno voditi tvrtka iz Karlovca i poslovati s cijelim svijetom.
To je ljepota interneta i beskrajnih informacija koje on pruža! Mlad sam, ne znam što nosi budućnost i što će posao donijeti, ali činjenica je da bih uvijek birao živjeti i imati tvrtku u Hrvatskoj nego, primjerice, u Las Vegasu – dodaje Gajšak. Zahvalan je, dodaje i onima koji su ga do sada podržali, od grada Karlovca, preko tvrtke Infinum, do raznih drugih pojedinaca i tvrtki.
Kada ljudi vide da imaš ideju, da si posvećen, da ‘grizeš’, svakako će ti pomoći. Pa, to je i u ljudskoj prirodi, zar ne? Neće te pokopati, a neće to napraviti ni država sa svojim porezima i propisima. Sve je na tebi, sva odgovornost i (ne)uspjeh. Kao starterima u Hrvatskoj ide nam jako dobro; zaradimo više nego što potrošimo, razvijam nove ideje i smatram da se sada treba žrtvovati i raditi, pa i do 10 sati dnevno, da se posao uhoda. Želja mi je kasnije proizvodnju odmaknuti od sebe, da je vode zaposlenici, nekome predati i prodaju i marketing koji sada ja vodim, a ja ću se baviti novim idejama; primjerice uradi sam mobitelom koji već razvijam ili drugim stvarima, poput retrosata koji se može povezati s retromobitelom..... – razmišlja Gajšak, koji je prošlog ljeta svoja znanja nesebično podijelio s učenicima “zagrijanima” za elektroniku na nekoliko radionica.
Kao 19-godišnji biznismen nema puno slobodnog vremena. Kad ga ima, vrijeme provodi s prijateljima, obitelji, sluša, naravno elektroničku glazbu, izlazi uglavnom u Karlovcu, voli pivo, sok..... Smatra da bi Karlovcu trebalo kino, diskoklub, ali, kaže, ima nade; u Karlovcu se u posljednje vrijeme osjeća dašak promjena, novih kreativnih strujanja i događanja. Među njima je svakako i on.
Sjajno i uzorito, to je to!