”Odlazi, odlazi!”, “Više te ne želimo!”, “Dosta nam je revolucije, želimo posao i kruha!”, poruke su koje su Alžirci uzvikivali na prosvjedima protiv aktualnog predsjednika Abdelaziza Bouteflike. Među prosvjednicima je bio najveći broj mladih koji zapravo nemaju nikakvu poveznicu s ratom za neovisnost osim kroz priče svojih djedova, ali vjeruju da Bouteflika i njegov uži krug suradnika nisu u doticaju sa stvarnošću u državi iz koje mladi ljudi odlaze i gdje je nezaposlenost veća od 25% među ljudima mlađima od 30 godina. Među prosvjednicima su bili čak i srednjoškolci s alžirskim zastavama u ruci ili oko vrata koji su se okupili uz povike: “Hej, Bouteflika, nema petog mandata.”
Otvorena vrata za islamiste
U Alžiru se prosvjedi i dalje nastavljaju unatoč tome što je predsjednik Alžira Abdelaziz Bouteflika odgodio predsjedničke izbore obećavši da se neće kandidirati za peti mandat i pozvavši sve političke stranke u Alžiru na nacionalni dijalog. Bouteflikin potez dolazi nakon što su deseci tisuća Alžiraca prosvjedovali tražeći reforme političkog sustava kojim dominiraju veterani rata za neovisnost od 1954.-1962. protiv kolonijalne sile Francuske. Međutim, čelnici alžirske oporbe odbacili su odluku predsjednika Abdelaziza Bouteflike da odgodi predsjedničke izbore smatrajući to njegovim novim igrokazom kojim na različite načine pokušava ostati na vlasti, ističući kako je sve to nova prijevara u zemlji gdje vlast ima dugu tradiciju manipuliranja oporbom.
U međuvremenu je predsjednik Bouteflika, umjesto premijera Ahmeda Ouyahia, koji je zbog pritiska javnosti dao ostavku, premijerom imenovao ministra unutarnjih poslova Noureddinea Badawija, koji je najavio da će uspostaviti privremenu vladu tehnokrata kako bi usmjerili zemlju prema političkoj promjeni nakon više tjedana prosvjeda, pozvavši oporbu da se pridruži dijalogu.
Video - Ove poznate osobe prešle su na islam
Nema sumnje da je Alžir ušao u politički vrtlog iz kojeg će se teško izvući jer socijalistički Nacionalni oslobodilački front pod svaku cijenu želi zadržati vlast smatrajući da su oni sudjelovali u oslobađanju Alžira što im daje za pravo da jedino oni vode državu. Analitičari su uvjereni kako je predsjednik Abdelaziz Bouteflika odgodio predsjedničke izbore dajući time manevarski prostor svojoj stranci da se pripremi za izbore bez njega s obzirom na to da je svjestan svog zdravstvenog stanja.
Međutim, odgađanje predsjedničkih izbora za oporbu, koju čine ljevičari i islamisti, osim manipulacije predsjednika znak je i njegove nemogućnosti ostanka na vlasti u Alžiru u vrijeme kada bi se trebali održati novi predsjednički izbori, što dodatno daje vjetar u leđa i oporbi koja u tome vidi svoju veliku priliku. Odlazak Bouteflike s političke scene svakako će širom otvoriti vrata islamistima koji već sada počinju mobilizirati svoje pristaše s obzirom na to da na situaciju u Alžiru gledaju kao na Egipat poslije odlaska Hosnija Mubaraka.
Međutim, pitanje je kako će u tom slučaju reagirati vojska. Naime, islamisti su na parlamentarnim izborima 1991./1992. godine sa svojom strankom Islamski front (FIS) pobijedili, međutim tada se uplela vojska i predsjednika zemlje Chadlija Bendjedida prisilila da zaustavi daljnje izbore i podnese ostavku. Posljedica ovog čina bio je građanski rat koji je odnio više od 200 tisuća života. Iako je predsjednik Bouteflika, koji se na vlasti nalazi od travnja 1999. godine, dao veliki doprinos kad je riječ o pomirenju i sigurnosti u zemlji, u očima svojih protivnika on ipak nije ništa drugo nego običan sluga vojske koja do danas kontrolira sve gospodarske izvore u Alžiru. Oporba smatra da su Bouteflika i njegova stranka već godinama udaljeni od građana te da je bolest predsjednika i njegovo izbivanje ovu situaciju samo još više zaoštrila te tvrde da sadašnja vlada više podsjeća ne neku prijelaznu vladu.
Usprkos činjenici da je Alžir izuzetno bogat naftom i zemnim plinom, Alžirom se očaj i nezadovoljstvo šire već više od deset godina. Tri četvrtine Alžiraca mlađe su od 30 godina, a posla za njih nema. Čak četvrtina ih je nezaposlena. Nema stanova, izgledi za obrazovanje mladih ljudi su loši, pa i zbog toga veliki broj mladih Alžiraca bježi u Europu.
Vlada za to nije našla nikakvo rješenje, a situacija je svaki dan sve gora. U valu migranata koji posljednje dvije godine idu prema Europi nalazi se i veliki broj Alžiraca. Za cijelu situaciju Alžirci krive isključivo predsjednika Boutefliku koji je na vlasti posljednjih dvadeset godina. Strpljenju mladih Alžiraca došao je kraj zbog čega su u tako velikom broju izašli na ulice.
Osim odlaska Bouteflike, mladi žele mijenjati i politički sustav u zemlji prema kojem danas predsjednik donosi sve odluke. Mladi žele da parlament, koji narod izabere, donosi krucijalne odluke kako bi riješili probleme s kojima se zemlja nosi. To su nezaposlenost, korupcija, birokracija u mnogim sektorima, nedostaci u pružanju zdravstvenih usluga, a najviše sustavna zloupotreba službenih položaja. Isto tako, traže provođenje reformi koje bi suzbile negativne pojave u društvu, kao i pravedniju preraspodjelu sredstava i subvencija,jer u Alžiru ima novca, ali vlada ne zna upravljati resursima. Prema mišljenju ekonomskih analitičara, državna blagajna je puna.
“Ta je zemlja nagomilala 150 milijarda eura deviza i ne radi se, dakle, o nedostatku novca, nego o lošem upravljaju. To je kockarnica. Nema reda, nema plana, nema perspektive. A vlada je autistična. Moćnici jednostavno ne slušaju, oni ne vide probleme ljudi ili ih ne žele vidjeti“, smatra Francisa Ghilesa iz Centra za međunarodne studije u Barceloni tvrdeći kako su najnoviji prosvjedi usmjereni upravo protiv korumpirane vlade koja bi zasigurno mogla bolje iskoristiti prirodna bogatstva zemlje.
Naime, oko 10% europske potražnje za naftom podmiruje se uvozom iz Alžira. Nafta u Europu stiže putem naftovoda Transmed (Alžir-Tunis-Sicilija) i Maghreb (Alžir-Maroko-Španjolska). Prema podacima BP-a, rezerve nafte na području Alžira procjenjuju se na 4,5 bilijuna kubičnih metara, a četiri afričke zemlje (Alžir, Egipat, Libija i Nigerija) zajedno raspolažu s oko 8% ukupnih svjetskih rezervi nafte.
Isto tako, energetski gigant Eon usredotočio se na područje Rhourde Yacoub koje se nalazi oko 1000 kilometara jugoistočno od glavnog grada Alžira. Već dulje vrijeme u alžirskom dijelu Sahare buše Kinezi i Rusi, a tu su i Francuzi i Talijani te Amerikanci.
Hoće li intervenirati vojska?
Predsjednik Alžira, 82-godišnji Abdulaziz Bouteflika sudionik je rata za neovisnost (1954.-1962). Postao je časnik u Nacionalnoj oslobodilačkoj vojsci. Nakon neovisnosti Alžira 1962. godine, Bouteflika je imenovan za ministra za mlade, sport i turizam, a godinu dana kasnije postao je ministar vanjskih poslova. Od 1964. bio je član Politbiroa Fronte nacionalnog oslobođenja, a od lipnja 1965. i član Revolucionarnog vijeća. U travnju 1999. izabran je za predsjednika republike. Bouteflika je sudjelovao u državnom udaru 1965. godine koji je predvodio Houari Boumedienne, koji je s vlasti svrgnuo predsjednika Ahmeda Ben Bellu. Bouteflika je nastavio služiti kao ministar vanjskih poslova u novoj vladi, a već je u vrijeme Boumedienneove smrti 1979. godine vjerovao da će postati predsjednik države. Međutim, vojska je umjesto njega imenovala ministra obrane Chadlija Bandjedida, a ubrzo nakon toga Bouteflika je izgubio dužnost ministra vanjskih poslova. Godine 1981. optužen je za korupciju što ga je prisilio da ode u izgnanstvo do 1987. godine.
Ono što najviše zanima više od 40 milijuna Alžiraca jest tko će naslijediti Boutefliku i hoće li uopće doći do predsjedničkih izbora ili će se ponoviti već viđen scenarij te će vojska preuzeti stvar u svoje ruke. Evidentno je da je Alžircima dosadio njihov “prastari” vođa i njegovi veterani alžirskog rata za neovisnost protiv Francuske, koji su dominirali zemljom koju su na koljena bacili nezaposlenost, siromaštvo i rasprostranjena korupcija.
Za sada je najpopularniji predsjednički kandidat poznati odvjetnik i aktivist Mustafa Bouchachi koji je tijekom prosvjeda ojačao svoju bazu sljedbenika. Osim njega, dio Alžiraca vjeruje da bi i bivši predsjednik vlade Ali Benflis iz stranke Fronta narodnog oslobođenja, koji je na predsjedničkim izborima prije pet godina osvojio najviše glasova nakon Bouteflike, mogao biti jedan od kandidata koji ima šanse za pobjedu. Iako je najveća muslimanska politička stranka u Alžiru Pokret društva za mir povukla s predsjedničkih izbora svog kandidata Abderrazaka Makrija, u znak prosvjeda protiv kandidature Bouteflike, Alžirce ipak brine moguća kandidatura i pobjeda islamista što bi zemlju ponovno vratilo u sukobe i nasilje s obzirom na to da vojska zasigurno neće dopustiti da islamisti budu na čelu Alžira.
Jadan narod, moraju birati između socijalista i islamista. Vojna hunta u tom slučaju izgleda kao sasvim primamljivo rješenje...