Amerikancu Richardu Gruici ideje svakodnevno padaju na pamet – od burek-sendviča, otvaranja svog restorana pa sve do organiziranja tura po unutrašnjosti Hrvatske. I nije mu problem zbog toga živjeti na relaciji Miami-Zagreb.
Kuhar po struci, Richard je nakon pet godina boravka ovdje dobio i državljanstvo, a u sklopu serijala Večernjeg lista ispričao je i kako je došlo do otvaranja svog latinoameričkog restorana brze prehrane.
- Sadašnji restoran prije je bila kopiraona koja se zatvorila zbog COVID-a pa sam vidio da bih to mogao uzeti u najam kao dodatak kafiću. Sve smo morali dovesti. Razmišljao sam što bih mogao napraviti od ovog mjesta i imao sam dvije opcije – napraviti luksuzni restoran sa skupim cijenama ili napraviti nešto što mogu jesti studenti koji u blizini studiraju, ali i svi ostali. Mislim da to pokazuju i cijene - najskuplja stvar na jelovniku je 49 kuna, a najjeftinija je 12 kuna – ispričao nam je Richard.
Tek sada Hrvat
Ovaj Amerikanac rođen je na Jamajci, iz koje seli u ranom djetinjstvu u Miami na Floridi. Iako je dijete pravih purgera koji su prije njegovog rođenja otišli preko Bare, doticaja s Hrvatskom do dolaska nije nikada ni imao.
- Kako sam odrastao s ocem u Miamiju, on je uvijek govorio da moram znati engleski, tako da hrvatski nisam niti baš naučio. Tek se sada sve više osjećam kao Hrvat, a sve što mogu napraviti za Hrvatsku mi je super, no moram priznati da mi je puno lakše sada kada sam upoznao sistem – priča nam.
Dašak latinoameričke kulture doveo je u Zagreb upravo kroz restoran, tako da su čak i neki začini iz Meksika.
- Jako volim boje koje mogu 'osjetiti'. Kad razmišljam o latinoameričkoj kulturi, ona je za mene šarenilo, dobra glazba, dobar ambijent, ali i ukusna hrana. Htio sam donijeti velik dio sebe u Hrvatsku, ali i nešto što joj je nedostajalo. Ipak, pokušavam zadržati okus u svojim jelima, ali ne želim pretjerati s ljutinom – ispričao nam je te kao dugogodišnji kuhar dao svoj pogled na ponudu ostalih 'street food' restorana koji se nude ovdje.
- Burgere nikad nećeš vidjeti u pravim street food restoranima. Za mene je to jeftina, ukusna i brzo napravljena hrana. Ona nije fensi, već je poslužena onakva kakva je i napravljena. Vidimo i puno kamiona s hranom ovdje koji imaju visoke cijene – to onda više nije street food. Volio bih kad bi bilo više različitosti, no i to će doći s vremenom – ispričao je Gruica.
Ni punih mjesec dana od otvaranja, kaže da ga brojne mušterije ispituju kada će produžiti radno vrijeme.
- Polako, ima vremena. Plan mi je prvo naći još zaposlenika, a onda bismo krajem siječnja mogli produžiti radno vrijeme, a potom i uvesti dostavu. Tvrtke za dostavu hrane uzimaju proviziju do 30 posto. Ja s ovakvim cijenama ne napravim tih 30 posto za sebe, kako da onda dam nekome drugome? Nemam ni dovoljno ljudi trenutno, a i hrana je u potpunosti svježa. Istog dana kada bih to napravio, mogao bi staviti ključ u bravu. Ručak mi je ipak bio važniji zbog studenata koji su u blizini i svih tvrtki koje su ovdje. Svaki dan dolazim oko 7 ujutro, a odlazim u 19 sati – to je već 12 sati samo za ručak - prepričava.
Relacija SAD-Hrvatska
I dok se u Hrvatskoj bavi restoranom, u SAD odlazi zbog vrlo slične, no podosta različite stvari.
- Prije 15-ak godina sam osnovao Meetup grupu koja je vrlo brzo prerasla u najveću grupu za druženje u cijelom SAD-u. Imamo jako puno ljudi koji su pridruženi tako da svaki put kad neki restoran organizira event, oni će zvati nas kako bismo ih promovirali – objašnjava nam Gruica koji smatra kako je situacija u Hrvatskoj nešto drugačija.
-Hrvati još nisu navikli na takve načine druženja, no doći će to i ovdje. Već smo sličnu stvar napravili u našem kafiću kada smo organizirali tematsku večer Latinske Amerike i bilo je odlično, nedavno smo napravili event za ostale doseljenike, a nadam se da ćemo u budućnosti to i češće raditi. Shvatio sam da Hrvati na prvu nisu toliko otvoreni, no kada ih upoznaš, da su to najdraži ljudi na svijetu. Samo je potrebno srušiti taj zid na početku – pojasnio je.
- Ja sam jako otvorena osoba pa mi nije bio problem upoznati nove ljude, no onima koji nisu takvi na početku može biti jako teško – smatra.
Život je ovdje odličan ako imaš novaca, smatra Gruica, a postoji nekoliko stvari koje mu ovdje jednostavno nisu jasne.
-Iskreno ne razumijem zašto hrvatska vlada nameće toliko poreza i prireza, pogotovo poduzetnicima koji onda zbog toga ne mogu davati tolike plaće svojim zaposlenicima. Mišljenja sam da se radi o 'ostacima iz Jugoslavije', nigdje nisam vidio toliko papirologije kao što je ima ovdje – priča nam, a nerazumljivo mu je što Hrvati ima prirodne ljepote na svakom uglu, a većina njih ih nikada ni ne uspije doživjeti.
- Ako pitaš 100 ljudi iz Zagreba jesu li posjetili Plješivicu koja je udaljena samo pola sata, potvrdit će ti samo neki. Posjetio sam nedavno i Zagorje i bilo mi je prekrasno, no brojni ljudi idu samo na more. Osobno svaki vikend idem negdje, često radim i gastro ture s američkim gostima – kazao je.
Čudni su mu bili i sastanci, dogovarao ih je kao tipični Amerikanac – 'mi ćemo se naći, riješit ćemo sve što moramo u 20 minuta i svako ide dalje svojim putem'.
- Ovdje to tako ne funkcionira, uvijek se sjedne na kavu i priča dva sata o svemu, a o poslu najmanje. Tamo bih popio nekoliko kava mjesečno, a ovdje ih pijem na dnevnoj bazi – kazao je.
No, svaka država ima svoje prednosti i nedostatke, mišljenja je Gruica. Sada kada je ovdje, razmišlja više kao Hrvat, no ne može gledati stvari kao da su crno-bijele. Posebno ga smeta kad ljudi dolaze ovdje i ne nauče jezik, ali i kad dođu pa misle da se sve treba mijenjati.
Treba se prilagoditi
- Svaka država ima svoje dobre i loše strane. Primjerice, obožavam doći u Miami dobro znajući da ću moći parkirati bilo gdje, a ovdje ga je jako teško naći. S druge strane, postoje stvari koje su ovdje jako uređene, no to ljudi ne vide. Hrvati se žale na sve. Uvijek je lako reći da je svugdje bolje nego ovdje, no to baš i nije istina. Može netko reći da odlazi u SAD kako bi ostvario svoj američki san, no što je taj američki san? Tamo radiš po cijele dane. Bio sam šokiran kad sam vidio da ovdje ljudi imaju godišnji, toga tamo nema. Znam da ovdje nije najbolji zdravstveni sustav, ali u SAD-u bi meni kao 48-godišnjem poduzetniku zdravstveno osiguranje naplatili po 2.600 dolara mjesečno, a opet ne bi dobio sve usluge – kazao je.
Kao stručnjaka smo ga pitali koje bi mu bilo najdraže hrvatsko jelo, na što nam nije znao dati odgovor.
- To mi je kao da me pitate koji mi je najdraži dio Hrvatske – Dalmacija mi je savršena ljeti, a središnja Istra i Slavonija ujesen. Zagreb je primjerice odličan cijelu godinu, zbog čega sam i otvorio restoran ovdje – pojašnjava nam.
Gruica obožava burek, no kaže da ga ipak ne može jesti svaki dan.
- Nekidan sam si napravio burek-sendvič za doručak – otvorio sam burek od dana prije, stavio u njega sir, jaja i još neke dodatke i tostirao. Bilo je prefino – prepričava nam.
Ovaj tempo planira nastaviti i dalje, a novootvoreni restoran tek je jedan od njegovih projekata. Planira i otvoriti kebab s piletinom u peruanskom stilu, i sve to, nada se Gruica, uz svoju kćer koja bi svoju životnu priču također mogla potražiti ovdje.
Gomila poreza, prireza i papirologije je rezidua bivšeg režima, koji je time de iure kočio poduzetničke inicijative odnosno obrtništvo je većinom bilo solo podvig i slabije isplativo, a "moralo se" (npr. zvanja odvjetnik, dimnjačar, vodoinstalater, pekar itd.). Pa je taj mentalitet naslijeđen i birokratska vrhuška i dalje time gnjavi poduzetnike, svi bi htjeli biti kao Irska, ali ni u ludilu ne bi preslikali tamošnji porezni sustav i birokratski minimalizam. Jer je to zgodno, stalno se vrši pressing na individualne poduzetnike - ne haju oni što se time umanji efikasnost gospodarstva u cjelini. Kako vele u susjednoj Sloveniji, stara navada je čelična oklop. I teško ćemo se riješiti tog birokratskog sadizma!