Kao što neki ljudi od malena znaju da žele biti vatrogasci i policajci, Sara Dyson znala je da želi biti Europljanka. Usput je postala i novinarka, specijalistkinja za slastice, web developer i vlasnica tvrtke, a svoj je život odlučila preokrenuti naglavačke kada se preselila u Hrvatsku.
- Europa se činila kao moj dom i prije nego što sam došla ovdje. Još se sjećam trenutka kada sam prvi puta sletjela u londonsku zračnu luku prije 18 godina. Znala sam da sam kod kuće, počela nam je priču Amerikanka rođena u Teksasu koja se preselila u Split u svibnju 2012. godine, a uskoro će zatražiti i državljanstvo.
- U Hrvatsku sam prvi put stigla na odmor – i svidjelo mi se. Isprva sam trebala posjetiti Italiju, no slučajno sam naletjela na blog u kojem je jedan američki bračni par nahvalio Hrvatsku. Pomislila sam si – kakva je to zemlja? Želim znati više o njoj. Tako je od prvotnog plana da ću sedam dana provesti u Italiji i tri dana u Hrvatskoj došlo do toga da ću tri dana provesti u Italiji i sedam dana u Hrvatskoj i, na kraju, da ću otići samo u Hrvatsku na odmor – prepričava nam Amerikanka.
Nije trebalo dugo da Sara shvati da zapravo ne želi živjeti nigdje drugdje. Već je ranije živjela u New Yorku i Amsterdamu, a u Hrvatskoj se okušala u Splitu.
Baš kakav treba biti
- Bio je savršen za mene. Nije prevelik i nije premalen. Čak i kad jurim po gradu i pokušavam izvršiti sve obaveze, znam si razmišljati kako bi to bilo kada bih radila istu stvar u Teksasu i to jednostavno nije usporedivo. I svaka najmanja stvar je ovdje toliko bolja - kaže Sara, kojoj brojni stranci ispituju zašto je odlučila živjeti u rubnom dijelu grada, a ne u centru.
- Stranci kad pomisle na Hrvatsku, najviše misle na more i stare dijelove grada, no postoji jedan potpuno drugi dio kojeg jednostavno obožavam. Najviše volim subotu kada odem na tržnicu u blizini, dođem u kafić u koji inače idem i dobijem kavu bez da ju uopće više moram naručiti. Zajednica ovdje me u potpunosti prigrlila, mislim da sam postala najbolja 'ja' baš zato što sam ovdje. Naučili su me velikodušnosti i autentičnosti, nečemu što nisam prije doživjela – priča.
Osim Hrvata, oduševila ju je i dalmatinska pašticada, ali hrvatski jezik baš i ne.
- Jako je težak za nekoga tko nije odavde, ali mi je zajednica jako pomogla u učenju jezika - kazala nam je Sara na materinjem jeziku pa naglasila na hrvatskom:
- Ja sam bolja i bolja svakoga dana!
Iako je u Split stigla sa suprugom, tri godine nakon našla se u vrlo teškoj situaciji – prošla je kroz razvod, a hrvatske vlasti nisu znale što da naprave s njom.
- Kazali su mi iz MUP-a kako dotad nikad nisu bili u takvoj situaciji – bivši suprug je imao EU putovnicu iz Rumunjske, a ja nisam imala hrvatsko državljanstvo. S obzirom na okolnosti, odlučili su sazvati zaseban odbor koji je glasao smijem li ja ostati – prepričava nam Sara kojoj je ostanak na kraju i dopušten.
- Nakon razvoda sam ostala sama, no dobra je bila stvar što sam ja obožavala Hrvatsku, a on nije, tako da sam ja mogla 'dobiti' Hrvatsku koju nikako nisam htjela napustiti. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da bih se vratila u SAD, to za mene nije bila opcija. Trebalo mi je puno godina nakon razvoda da se vratim u normalu, no to sam uspjela baš zbog svog života u Hrvatskoj. Pomogla mi je ta energija ovdje, sistem podrške i od domaćih i od stranaca, cijela zajednica me prigrlila i zbog toga sam im jako zahvalna – kazala je.
U posljednjih 10 godina boravka ovdje, Sara nam je kazala da su Hrvati bili izuzetno susretljivi i dragi prema njoj. Njena agentica za nekretnine je čak samoinicijativno išla s njom na MUP kako bi mogla izvaditi dokumente.
- Iako nisam znala svakog susjeda poimence, znala sam da će mi svi pomoći ako ih jednostavno zamolim. Tako je bilo od samog početka. Od mene se očekivalo da su moji preci iz Hrvatske i da će mi oni pomoći, no došla sam ovdje bez ikoga koga sam znala.
- Jednom prilikom sam šetala niz obalu i nepoznati čovjek je imao košaru punu domaćih rajčica. Niti sam ja znala njega, niti on mene, no svejedno mi je prišao i pitao me hoću li i ja rajčice. Meni je to i dandanas nevjerojatan čin dobrote, da mi se to dogodilo u Teksasu, vjerojatno bih nazvala policiju – priča.
Susjed joj posjekao maslinu
Ipak, priznala nam je kako ju nisu svi dobro prihvatili. Nakon što je prije nekoliko mjeseci kupila stan u prizemlju zgrade, jedan od susjeda odlučio joj je posjeći stablo masline iz vrta samo zato što je saznao da će se u taj stan useliti Amerikanka.
- To mi iskreno slama srce. Još uvijek ne znam zašto mu toliko smetam. Planiram mu ispreći kekse i donijeti mu bocu rakije jer želim da zna da nisam jedna od 'onih Amerikanaca'. On ne zna da ja živim ovdje već devet godina i ne zna koliko volim Hrvatsku. Nadam se da će vidjeti kakva sam i da se ne poistovjećujem s američkim mentalitetom, a ako neće, zasadit ću novu maslinu – priča.
A kakvi su 'oni Amerikanci', Sara nam je iz svoje perspektive pokušala približiti.
- Jako je teško vidjeti mane američkog načina života kada si unutar tog sistema, no kada se distanciraš, zaista počneš shvaćati sve što tamo nije dobro. Tamo se ne osjećam sigurnom. Od samog našeg rođenja svi nam govore da je SAD najbolja zemlja i stvoriš dojam da su svi ostali nižeg statusa od tebe i da imaš pravo činiti što te volja jer ti svi nešto duguju. Brojnim Amerikancima koji dođu živjeti ovdje moram objašnjavati da to tako ne ide – govori nam Sara, koja je baš zbog toga odlučila napraviti blog na kojem pomaže strancima kako se snaći ovdje.
Taj se blog nakon pet godina pretvorio u web stranicu Expat in Croatia čiji tim čini još pet osoba, a trenutno traže i šestu. Osim što pomaže strancima u snalaženju s hrvatskom birokracijom, Sara je osmislila i način kako pomoći Hrvatskoj.
- Uz puno truda i pomoći, stvorila sam i sistem desetak hrvatskih odvjetnika, agenta za nekretnine i javnih bilježnika koji pomažu strancima, ali i Hrvatima koji se odluče za život ovdje i trebaju nekoga od povjerenja. Ovakvom uslugom mogu pomoći svima koji nisu upoznati sa sistemom, a istovremeno i pomažemo da novci iz inozemstva stignu u ruke hrvatskih poduzetnika i poslovnjaka. Sve što radimo na Expat in Croatia je kako bi ultimativno mogli pomoći Hrvatskoj – kazala je.
Prije osnivanja svoje tvrtke, Sari je kao strankinji bilo gotovo pa nemoguće pronaći posao ovdje.
- Ne samo zato što postoji ograničen broj poslova ovdje, već i zato što moraš imati pravo raditi. Neko vrijeme sam radila kao freelancer u razvoju web stranica za strane tvrtke. Postoji puno stranaca ovdje koji ne smiju raditi i zbog toga moraju stvarati svoj put isto kao što sam i ja – kazala je.
'Hrvatska je više od turizma'
Iako se smatra obožavateljem Hrvatske, smeta joj što je prevelik fokus na turizmu.
- Smatram da je turizam jako važan ovdje, ali sam stekla dojam kao da se pokušava izvući što više novaca od stranaca, bez obzira koliko to Hrvatskoj šteti. Primjerice, iz prve ruke mogu reći da zaista ne trebamo kruzere ovdje. Zagađuju more, a turisti većinom niti ne znaju gdje su, ne kupuju suvenire i jedva da jedu u restoranima. Neka naselja u Splitu više nisu ni naselja, to su sklopovi Airbnb-ova u kojima nitko više ne živi. Osim toga, turizam je jako krhak. Zaslužujemo imati još nešto osim toga, većina građana ovdje dobro živi ta tri do četiri mjeseca preko ljeta, a ostatak godine nemaju ništa, govori zabrinuto Sara.
- Jedna mi je prijateljica kazala kako su njena djeca naučena da ništa ne dobivaju za Božić jer u to vrijeme nemaju dovoljno novaca da bi im mogli kupiti poklone. To je zaista tragično – smatra.
Voljela bi vidjeti promjene dolaskom novih vlasti u gradove diljem Hrvatske, prvenstveno jer želi ostati u Hrvatskoj do kraja života. Sarin otac zbog nje čak razmišlja i o preseljenju ovdje nakon odlaska u mirovinu u SAD-u.
- Svima koji su me došli posjetiti ovdje se sviđa Hrvatska. Većina Amerikanaca misli da će zbog Domovinskog rata većina Hrvatske biti u ruševinama i onda se iznenade kada vide da to uopće nije tako – govori.
- Ne mogu dovoljno zahvaliti ljudima u Hrvatskoj što su mi pružili ovo iskustvo. Najbolje bih to opisala uz uzrečicu - 'ko ti to more platit – zaključila je Sara te poručila strancima da dokle god poštuju i cijene ovu zemlju život će im biti, baš kao što je i njoj, hrvatski san.
Drago mi je što si ovdje, takvi kao ti obogaćuju Hrvatsku