Na početku 2000-ih trebale su završiti na vojnom otpadu, no pokazala se dobrom odluka da se par amfibijskih transportera PTS-2 ipak zadrži u sastavu inženjerije Hrvatske vojske. Koliko one vrijede za pomoć civilnom stanovništvu u trenucima humanitarnih katastrofa potvrđeno je tijekom velike poplave u Gunji, tako i sada, tijekom nezapamćenog potopa koji je pogodio Nin i zadarsko područje.
Amfibije HV-a suvereno svladavaju sve vodene prepreke, premda ogromne i teške 17 tona, imaju snažni dizelski motor od 710 KS, mogu natovariti 10 tona tereta i ploviti pogonjene s dva propelera, a na kopnu natovarene sa pet tona tereta. Tijekom intervencije u Gunji amfibijom su se rado povezli i tadašnji premijer Zoran Milanović i Vesna Pusić, a njome je uspostavljena prva sigurna komunikacija između vodom odsječenih naselja. Na zadarskom području amfibije jednako tako donose spas odsječenim dijelovima naselja.
Radi se o vozilima proizvedenima još u vrijeme Sovjetskog Saveza, početkom sedamdesetih, a služile su i za postavljanje pontonskih mostova. Istu su svrhu imale i tijekom Domovinskog rata, a korištene su kod Letovanića na Kupi, primjerice.
Amfibija je duga oko 11,5 metara, široka 3,3 m, u rezervoare stane više od 700 litara dizela, a kako je sagrađena na podvozju tenka T-64, i potrošnja joj je “prigodna”, troši i prazna oko 150 l na 100 km, odnosno 50 l na sat kada je uronjena u vodu i plovi. No, može u vodi biti djelatna i 15-ak sati. Vrlo je pokretna jer je riječ o gusjeničaru, a na “krmi” ima utovarno-istovarnu rampu. Može prevoziti i veća vozila, a u nju stane i 75 opremljenih vojnika.
Premda HV ima još vozila s amfibijskim sposobnostima, jer ih posjeduje dio BOV Patria, one se ne mogu na isti način koristiti u uvjetima katastrofa, kao što mogu stare amfibije PTS-2, uglavnom jer osim posade mogu prevesti još samo 8 osoba (vojnika).
Što sve nije uništeno 2000. godine s onom pošasti što je došla na vlast. Amfibije bi bile kap u moru.