Analiza zuba dokaz: Hitler je mrtav od ‘45., nije si pucao u usta, nego u čelo

Potkraj travnja 1945. Führer je nervoznim korakom mjerio jedan od hodnika golema betonskog bunkera pozicioniranog u blizini njegove berlinske kancelarije dok su mu se glavom rojile tisuće misli, a sve do jedne bile su mračne. Netom je saznao o izdaji Heinricha Himmlera, čelnik SS-a, koji se upirao nagoditi s Amerikancima, a iste večeri britanski radio objavio je vijest o smrti Benita Mussolinija, čije su tijelo, zajedno s ljubavnicom, partizani naopačke objesili na Piazzale Loreto u Milanu. Ta ga je smrt silno pogodila, ispričala je poslije njegova tajnica Getraud Jungle, jer se ponajviše pribojavao oskvrnuća vlastitog tijela, mrtva ili živa, izložena smijehu i degradaciji.

A gorki kraj bio je blizu, skupa s moćnom sovjetskom ratnom mašinom koja je dogalopirala na svega petstotinjak metara od njegova podzemnog utočišta, prethodno pretvarajući sjedište Trećeg Reicha u golemo, nepregledno zgarište. Posljednjih dana ruke su mu se neprestano tresle dok je pogledavao prema zidu ureda i nijemo promatrao sat njegova djeda, jedini pokazatelj vremena koje nije radilo njemu u korist. Naredio je da isprazne sef i da zapale sav sadržaj, osim osobnog pištolja Walther PPK 7.65, sve češće spominjući samoubojstvo.

Te je noći Adolf Hitler počeo sastavljati detalje svoje intimne oporuke, ali i politički testament u kojem je naveo da su Židovi uzrokovali rat, da želi da se njegovo tijelo kremira i da njegov narod mora nastaviti s borbom i nakon njegove smrti. No, pripreme za smrt uključivale su i vjenčanje. Kada se sat nakon ponoći 29. travnja Eva Braun pojavila u crnoj haljini, par je nazdravio šampanjcem istodobno se pripremajući za vjenčanje i za smrt. A ona je bila u zraku, sve bliže.

Vozač gledao kako gore

U poslijepodnevnim satima 30. travnja, kad su Sovjeti bili samo 200 metara nadomak bunkera, Hitler i Eva ručali su špagete s kupusom i salatu s grožđicama. Nakon ručka Eva se preodjenula u Hitlerovu omiljenu haljinu, namjestila frizuru i nalakirala nokte. Nepunih sat vremena kasnije Joseph Goebbels i Martin Bormann, osobni tajnik nacističkog vođe, odškrinuli su vrata Hitlerove sobe. Eva Braun sjedila je na dvosjedu, mrtva, otrovana, glave naslonjene na Hitlerovo lijevo rame. Hitlerova donja čeljust bila je lagano rastvorena, dok je sofa na kojoj su sjedili bila natopljena krvlju iz prostrijelne rane koju si je zadao vlastitom rukom, nakon što je i sam pregrizao kapsulu s cijankalijem. Pola sata kasnije, Hitlerov vozač Erich Kempka iznio je oba tijela u vrt, polegao jedno pokraj drugoga, polio ih benzinom, pa ih, prema vlastitom priznanju, iduća dva sata gledao kako gore. Njihova tijela otkrili su vojnici Crvene armije 2. svibnja 1945., dva dana kasnije, a nakon sovjetske okupacije Njemačke, diktatorovi navodni ostaci pomno su skriveni, zakopani i kasnije preneseni u Moskvu.

I to je, uglavnom, jedino oko čega se znanost do današnjeg dana, smatrajući te događaje kao neosporne činjenice, uspijevala složiti, nazivajući ih službenom verzijom Hitlerova konačnog pada u 56. godini. No, dvojba je li njemački Führer skončao u svom berlinskom bunkeru ili je ipak uspio pobjeći pred Crvenom armijom i danas je, više od sedam desetljeća poslije, predmet rasprava povjesničara diljem svijeta podjednako kao i teoretičara zavjere, ali i ozbiljnih dokumentarnih serijala i medijskih analiza koje su iznjedrile niz teorija o tome kako i kada je skončao jedan od najvećih krvnika 20. stoljeća. Pritom, mnogim su prijeporima kumovali i događaji nakon Hitlerova sloma.

Ni tijekom glasovita Nürnberškog procesa, šest mjeseci nakon kraja rata, još uvijek se nije uspjela konstatirati Hitlerova smrt. Rusi su tvrdili da je diktator napustio Berlin, a kad je američki predsjednik Harry S. Truman na konferenciju u Potsdamu izravno pitao Staljina je li Hitler mrtav ili nije, sovjetski lider odgovorio je negacijom, čak je tvrdio da je Hitler pobjegao “vjerojatno u Španjolsku ili Argentinu”. Štoviše, sovjetska Pravda objavljivala je glasine da su ostaci Hitlerova tijela “fašistička podvala”, da je nacistički diktator možda preživio i da nije isključeno da ga Amerikanci drže i čuvaju u svojoj okupacijskoj zoni. No, iz centara moći preko oceana odrješito su ih demantirali, inzistirajući kako takva verzija pripada sferi znanstvene fantastike, no da ni oni ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je nacistički vođa uistinu skončao u bunkeru, od vlastite ruke. “Postoje sve pretpostavke da je Hitler mrtav, ali nema ni najmanjeg dokaza o njegovoj smrti”, rekao je 12. listopada 1945. američki general Dwight Eisenhower, dok je najdugovječniji šef FBI-ja J. Edgar Hoover također tvrdio kako ne postoje dokazi da je Adolf Hitler uistinu mrtav.

S godinama, tezu o lagodnom životu na drugom kraju svijeta s Evom Braun ili pak nekom drugom ženom podgrijavali su mnogi istraživači. Prva knjiga na tu temu napisana je već 1953. godine, a slijedili su je deseci. Godinama poslije britanski publicisti i autori knjige “Sivi vuk – Bijeg Adolfa Hitlera” Gerrard Williams i Simon Dunstan tvrdili su da je previše dokaza da je Adolf Hitler lažirao svoju smrt i pobjegao u Južnu Ameriku. Prema tom dvojcu, Hitler i Eva inscenirali su svoja samoubojstva i pobjegli uz pomoć američkih agenata kojima su zauzvrat dali pristup ratnoj tehnologiji nacista. Pobjegli su 28. travnja 1945., a u bunkeru su ih zamijenili dvojnici. Onamo su stigli podmornicom U-518 nakon 53 dana putovanja. Tijekom života u Južnoj Americi više su se puta selili da bi se na kraju skrasili u podnožju Anda. Na stranicama svoje knjige tvrdili su kako je Eva Braun Hitleru u Argentini rodila dvije kćeri, kao i da su se Hitler i njegova dugogodišnja ljubavnica poslije razveli, dok je Hitler umro 1962. od posljedica moždanog udara.

Od recentnijih uradaka, pričom o mogućem Hitlerovu “životu nakon smrti” pozabavio se i tim dokumentarnog serijala “Hunting Hitler” koji se emitira na History Channelu, predvođen bivšim dugogodišnjim operativcem CIA-e, danas obavještajno-sigurnosnim analitičarom CNN-a Bobom Baerom. On iznosi novu teoriju o smrti nacističkog vođe baziranu na dokumentima koje je FBI deklasificirao 2014. godine, a u kojima se navodi i da američki vojni dužnosnici u Njemačkoj nisu locirali Hitlerovo tijelo te da nemaju pouzdanih dokaza da je Hitler mrtav. Stoga autori sugeriraju da je Hitler inscenirao vlastiti suicid u berlinskom bunkeru te da je uspio pobjeći u Argentinu, tadašnje utočište brojnih nacista. Jedan od članova njegova tima je i bivši istražitelj UN-a za ratne zločine John Cencich koji uporno tvrdi kako postoji niz dokaza da je nacistički krvnik lažirao svoju smrt. Svoje teze temelji na dokazima da je tijelo koje su Rusi snimili zapravo bilo 15 cm niže od Hitlera te da je lubanja bila manja od Führerove. Pritom, pred kamerama je otkrio mrežu tunela koji su vodili prema berlinskom aerodromu Tempelhof, odakle je, kako vjeruje, Hitler odletio nekamo u Španjolsku, a potom na Kanarske otoke sve dok se naposljetku nije dočepao Argentine gdje je živio luksuznim životom planirajući svoj povratak u Europu.

Dašak pravde

Te i slične teze, međutim, kod nekih znanstvenika izazivaju prijezir i podsmijeh. Ima li temelja u teorijama o Hitlerovu bijegu, za Večernji list nedavno je govorio i poznati britanski povjesničar, svojedobno i novinar londonskog The Timesa Guy Walters.
– Bilo koja teorija koja tvrdi kako je Hitler pobjegao zapravo je dvije tisuće posto glupost, totalni nonsens i povijesni falsifikat! To je područje teorija zavjere bez ikakve konkurencije. Ima toliko iskaza svjedoka, njegovi su zubi pozitivno identificirani, kao i njegova čeljust. Ako je pobjegao, onda je pobjegao bez zuba i čeljusti! Sve upućuje na to da je umro onako kako vjerujemo, znamo da je umro – kazao je Walters.

I, uistinu, prije nekoliko dana stigla je i konačna potvrda kako je prvotna, desetljećima znana verzija uistinu i službena i jedina točna. Ovoga svibnja, upravo na 73. godišnjicu Hitlerova konačnog pada, petorica francuskih istraživača u uglednom su časopisu European Journal of Internal Medicine objavili svoje otkriće koje nepobitno dokazuje da posmrtni ostaci u Moskvi bez ikakve dvojbe pripadaju Adolfu Hitleru koji je umro 1945. u Berlinu od cijanida i metka. Njihova studija otpočela je prošle godine kada im je ruska obavještajna služba FSB dopustila da prouče kosti koje se čuvaju u ruskome državnom arhivu, što nije bilo dopušteno nikome izvan Rusije još od 1946. godine.

Na uvid su dobili dio lubanje s rupom na lijevoj strani koja je, kako su utvrdili, uzrokovana prolaskom metka. Premda znanstvenici nisu dobili dopuštenje da uzmu uzorke s lubanje, morfologija dijela lubanje koji su dobili na uvid “potpuno je sukladna” s radiografskim snimkama Hitlerove lubanje snimljenim 1944. godine. Iako u mnogome potvrđuje poznate činjenice, ovo istraživanje ipak je rasvijetlilo jedan dotad nepotvrđeni detalj.

“Na zubima nisu pronađeni tragovi baruta, što znači da si Hitler nije stavio pištolj u usta, nego ga je vjerojatnije prislonio na čelo. Otkrivene su i plavkaste naslage na njegovim umjetnim zubima što upućuje na ‘kemijsku reakciju cijanida i metalnih navlaka’”, objasnio je Philippe Charlier, specijalist medicinske antropologije koji je bilo uključen i u analizu mumificiranog srca Rikarda Lavljeg Srca. Također, analiza Hitlerovih pokvarenih zuba i brojnih proteza otkrila je mnogo kamenca i nikakvih tragova mesnih vlakana, što dokazuje da je najveći svjetski ljudožder bio – vegetarijanac. “Zubi su autentični, u to nema sumnje. I sada sve teorije zavjere mogu prestati. Nije pobjegao u Argentinu, nije se skrivao u tajnoj bazi na Antarktici ni na tamnoj strani Mjeseca”, poručili su francuski istraživači i tako donijeli makar dašak pravde za duše nekoliko desetaka milijuna ljudi koji su stradali od njegove zločinačke ideologije i tako ušutkali teoretičare zavjere, barem nakratko.

Zaljubljen u Židovku, patentirao lutku na napuhavanje za seks