Na proplanku nekog parka u Berlinu, godine 2011., budi se Adolf Hitler! Tako počinje roman “Opet on” Timura Vermesa. Nakon brojnih adaptacija na scenama svjetskih kazališta, ali i filma koji je snimljen po ovom romanu, priča stiže i pred zagrebačku kazališnu publiku. Premijera je večeras u Kazalištu Komedija, u režiji i adaptaciji Marka Jurage.
A na pitanje zašto baš Hitler i što je to toliko privlačno u ovom romanu, mladi redatelj odgovara:
– Sjajan je roman. No, je li to Hitler ili simbol jednog vremena? Simbol jednog od najvećih monstruma svih vremena? Pitanje je to baš kao i ono je li Mefisto vrag. Hitler je ovdje jedan od amblema 20. stoljeća, onaj koji smo prihvatili za vrijeme koje nikako ne želimo da se ponovi. S druge pak strane Timur Vermes u svojem romanu analizira površnost današnjeg društva. On zapravo osuđuje naše društvo koje svojom površnošću ne gleda u pravom smjeru.
Marko Juraga kaže da je prije ideje da radi predstavu u Komediji, a ovdje je to velika ansambl-predstava, još dok je čitao roman razmišljao kako je to materijal stvoren za monodramu. Roman je pisan u “ich” formi i čitatelj ga čita iz “glave” samog Hitlera što je u dramatizaciji (dramaturgiju predstave potpisuje Jelena Veljača) veliki problem koji treba pametno riješiti kako ona ne bi bila previše zatrpana monolozima. Najveći teret, priznaje redatelj, pao je na leđa Dražena Čučeka koji tumači ulogu Hitlera:
– Čuček je fantastičan Hitler. On je glumac koji je za ovu ulogu dosta stvari tražio u tijelu, u govoru. Napravio je neke vrlo zanimljive pomake radeći na ovoj ulozi i bilo je vrlo zanimljivo gledati proces u kojem je stvarao ulogu. Redatelj otkriva da je Čuček u predstavi koja traje nešto malo više od dva sata gotovo cijelo vrijeme na sceni i kako gotovo cijelo to vrijeme i govori. Govori ono što smo od njega već čuli i baš je zato to bio velik glumački zalogaj – “najžešći glumački zadatak koji si netko može postaviti”. I kaže da je Čuček taj zadatak sjajno obavio.
No, kako uopće pobjeći od karikature kada nam danas kada gledamo povijesne snimke, sve one Hitlerove govore, vojne parade i slično, on sam, dakle povijesna ličnost, nalikuje baš na karikaturu:
– Dražen je napravio jednu vrlo zgodnu prijelomnicu u liku gdje ide u karakter, ali ne u karikaturu. On ga je na nekim mjestima zbiljski stvorio, što bismo rekli, “skinuo je njegove mote”, ali pritom je stvorio lik koji je ušao u prostor između Hitlera i Dražena, a možda je to i neki treći lik. Naime, nigdje u romanu nije objašnjen taj naučno-fantastični dio, kako je moguće da se Hitler probudio, pa je legitimna pomisao prisutna zapravo cijelo vrijeme: što ako je to tek neki vješti varalica, govori Marko Juraga. Objašnjava da je upravo o tom dijelu romana raspravljao i s Timurom Vermesom, kada je tražio autorska prava, te otkriva da mu je autor rekao kako ga taj dio uopće ne zanima te dodao: “Možda se Hitler probudio u našem vremenu jer je tako htjela društvena volja”.
Redatelj takav stav autora objašnjava njemačkim strahovima i kaže da tamo ne postoji strah od Hitlerova povratka, nego upravo strah od – što ako ne prepoznaju nekog novog Hitlera. Upravo se time bavi ovaj roman, kao i njegova predstava. Stoga je Hitler ovdje, kaže Juraga, lakmus-papir koji nam pokazuje kakvi smo mi danas i u kakvom društvu živimo.
Zbog svoje satiričke, ali i angažirane društvene komponente, kao i glavnog junaka, ovaj je roman česta meta dramatizacija. Juraga je gledao nekoliko njemačkih predstava i kaže da mu se čini kako sve idu u preveliku grotesku.
– Ja nisam htio ići u tom smjeru. Htio sam pokazati da je društvo u kojem mi danas živimo pogodan teren da se pojavljuju ljudi poput Hitlera. Sreća naša da Hitler ima brkove pa ga lako možemo prepoznati. No što je s onima koji ne nose brkove? To pitanje možda nije previše zastupljeno u ovom romanu, ali meni je bilo važno istaknuti ga – objašnjava. Kaže da mora postojati netolerancija, ali netolerancija na netolerantnost, jer u protivnom upravo smo u onom stanju koje Vermes stavlja Hitleru u usta kada ovaj govori: “Osjeća se atmosfera straha i u ovom liberalnom društvu”. Time se objašnjava aktualna zatvorenost, ksenofobnost, homofobnost... Hitler je zapravo isti, svijet oko njega promijenio se i zato je ova priča moguća:
– Postali smo svijet senzacije i što spektakularnijih objava, svijet internet-nadimaka – kaže Juraga i objašnjava da je ovo i priča o tome kakvi bi to ljudi i kakve okolnosti Hitlera danas doveli na televiziju, od njega ponovno stvorili zvijezdu. Kaže da je bilo sjajno raditi s ansamblom Komedije te posebno apostrofira uloge koje su stvorili Davor Svedružić, Ana Magud, Ronald Žlabur, Sanja Marin... A na pitanje može li nam se dogoditi novi Hitler, Juraga odgovara:
– A tko kaže da nam se već nije dogodio.
