Ruski predsjednik Vladimir Putin, američki Donald Trump, izraelski premijer Benjamin Netanyahu – jednog za drugim, tu je trojicu svjetskih lidera koji drže tri kuta europskih interesa i partnerstva u svijetu – ugostio francuski predsjednik Emmanuel Macron u samo mjesec i pol nakon što je izabran na tu dužnost.
Profilira li se tako francuski predsjednik u novog vođu Europe, što je uloga u kojoj se njemačka kancelarka Angela Merkel nikada nije osjećala previše ugodno? I hoće li Berlin dobiti zaista jakog partnera unutar EU, kojega je dugo priželjkivala jer balans između dvije države ide u korist EU, ali i Njemačke, ili će Francuska, posebice u situaciji kad je Merkel okupirana pripremama za jesenje parlamentarne izbore, preuzeti dominaciju?
Fiskalna disciplina
Treba reći da veliki dio privlačnosti koju Macron za sada ima kod stranih državnika leži u činjenici da je on novi predsjednik – novo lice, novi odnosi. Djelomično i zato što s Angelom Merkel, ženom koja 12 godina utjelovljuje Europu – znaju što (ne) mogu dobiti. Također, nije neobično što će i države članice EU, koje je Njemačka alijenirala i nepopustljivošću u mjerama štednje i sukobima oko migrantske krize, traže novog lidera u Macronu. I dok Macron ipak odlučuje krenuti afirmativno, pa poziva Trumpa na večeru i obilježavanje 14. srpnja, Dana Bastille, pri čemu ga nagovara da ne istupi iz sporazuma o klimi, iz Njemačke se čuju glasovi da se ipak treba surađivati s Trumpom jer je on, usprkos svim kritikama, ipak izabrani predsjednik SAD-a.
Neki se pitaju igra li dvojac Macron – Merkel prema Trumpu, ali i prema Putinu igru “dobar policajac, loš policajac”. Bude li to tako, i pokaže li se Macron kao jaki predsjednik, za razliku od svojih prethodnika, Merkel će moći odahnuti jer joj je vizionarstvo EU ionako bila slaba točka. Nijemci kao narod nemaju kapacitet ili tradiciju strategijskog promišljanja, kazao je jednom u razgovoru za Večernji Brendan Simms, komentirajući “njemačko pitanje” – Nijemci ne shvaćaju ni preuzimaju vlasništvo nad zajedničkim europskim projektom. No da to i učine, razapeli bi ih jer “dominiraju”. Čak 500 godina europske povijesti bila je borba raznih država za europski centar te nadmetanje tko će i kako kontrolirati Njemačku, bilo tako da je pokušavaju zauzdati i staviti joj “poklopac” ili je očistiti od utjecaja protivničke strane.
Njemačka je uvijek bila ili preslaba ili prejaka. EU je bio samo najnoviji u nizu planova, ne samo da je se obuzda već i da se iskoristi njezin potencijal, ali uz demokratsko i slobodno sudjelovanje u projektu, što joj EU i NATO omogućavanju – kazao je. Na iskorištavanja potencija Njemačke upozorio je i Macron. Doduše, u određivanju svojih prvih financijskih politika Macron je odabrao njemački razum i štednju naspram francuskih reformi. Prije nego provedu reformu poreznog sustava koju je obećavao, francuska će vlada osigurati da proračunski deficit bude ispod tri posto BDP-a. Otkad je prije 18 godina usvojen prag od 3 posto, Francuska je čak 13 godina bila ispod crte. S druge strane, Macron je kritizirao Njemačku, navodeći kako dio njemačke konkurentnosti dolazi od disfunkcionalnosti eurozone i slabosti drugih ekonomija.
I Schulz u Parizu
– Njemačka je jaka ekonomija, ali ima demografskih slabosti, ekonomski i trgovinski disbalans sa susjedina i odgovornost za budućnost eurozone. Njemačka sa svojim suficitom mora biti dio oživljavanja javnog i privatnih investicija u Europi – rekao je Macron. Macronovu poruku da “Njemačka mora trošiti”, ponovio je nekoliko dana poslije Martin Schulz, socijaldemokratski kandidat za kancelara i glavni takmac Angele Merkel. Merkel odlazi na godišnji odmor s 13 posto prednosti nad Schulzom. Ali, Schulz u četvrtak odlazi kod Macrona u Pariz. Njemačka je htjela jakog francuskog predsjednika, ali na ovo nije računala.
Francuska je poznata po svojoj borbenosti! Hahahahaha