Raste broj oboljelih od depresije, demencije, anksioznih poremećaja, a u porastu je i broj konzumenata kanabisa i stimulativnih droga. Oko 200 tisuća stanovnika Hrvatske ovisno je o alkoholu te je vidljiv velik porast broja žena s tim problemom u odnosu na desetljeća prije. Tako je unazad tridesetak godina na deset muškaraca ovisnih o alkoholu bila jedna žena, a sada je omjer pet žena na deset muškaraca. Alkohol pije i sve više maloljetnika. Podaci kažu i da se gotovo 20 posto internističkih bolesnika liječi zbog posljedica alkohola koji je razlog čak 30 posto psihijatrijskih hospitalizacija u Hrvatskoj.
Okidač i tjelesne bolesti
Gotovo svaki deseti odrasli stanovnik Hrvatske pati od nekog depresivnog poremećaja, oko 80 tisuća ljudi ima neki oblik demencije, ponajviše Alzheimerovu bolest koja će, s obzirom na starenje stanovništva, biti još učestalija dijagnoza. Procjena je struke da će do kraja ovog desetljeća depresija biti druga najčešća bolest, nakon srčanih bolesti. Sve to čini sliku psihičkog stanja nacije, a podatke nam je izreferirao prof. dr. sc. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče. Dr. Jukić kaže da su duševne bolesti jedan od vodećih uzroka onesposobljenosti stanovništva i na zapadu i kod nas.
– S obzirom na sve starije stanovništvo te slijedom toga i više bolesnika s kroničnim tjelesnim bolestima, jasno je da će češće biti i depresije koja se javlja uz mnoge tjelesne bolesti. Infarkt i inzult gotovo su u 50 posto slučajeva popraćeni depresijom. Kod nas je interesantna situacija po pitanju hospitalizacije: ovog trenutka imamo možda 20 posto viška psihijatrijskih kreveta. Danas u našoj bolnici imamo 46 praznih kreveta, što je i u drugim psihijatrijskim bolnicama slučaj, jer se dogodilo da se shizofreni bolesnici, koji su dosad bili najčešći pacijenti psihijatrijskih ustanova, sve češće liječe izvan bolnica. Imamo nove, bolje lijekove koji se apliciraju jedanput mjesečno i posljedica toga je pad broja hospitalizacija oboljelih od shizofrenije – opisuje prof. Jukić, čije iskustvo dopušta da usporedi tko je i zašto prije 20 godina dolazio na psihijatriju u usporedbi s onima koji dolaze danas.
Rezignacija vodi u depresiju
Tako će ovaj priznati stručnjak reći da se slika hitnog prijma psihijatrije i psihijatrijskih ambulanti vidljivo promijenila. Danas je sve više onih koji dolaze zbog problema iz kruga reaktivnih stanja, a nije mali broj ni onih koji na psihijatriji traže utočište ili bježe od nečega, odnosno nekoga (policije, kaznenog progona…).
– Posebno su znakovita razna reaktivna stanja u koje pojedinci upadaju zbog “sudara” strukture svoje ličnosti i problematičnih životnih okolnosti, a koja su tipična za ovo vrijeme – prije tridesetak godina toga kao da nije bilo. Kada pitate jesmo li bolesniji narod, jasno je da ne pitate ima li u društvu više shizofrenih bolesnika, jer je shizofrenija paradigma duševne bolesti, a pojavnost te bolesti je stalna i nije ovisna o društvenim prilikama. Pitate što se događa sa psihičkim stanjem naroda u kontekstu svih društvenih zbivanja. U tom kontekstu mogu reći da je u našem narodu došlo do određene rezignacije, gotovo apatije, a rezignacija vodi prema depresiji. Broj rezigniranih u društvu velik je. Mnogi se zbog teških životnih prilika prepuštaju očaju i, umjesto da se ovdje bore za svoj bolji položaj i sveukupni boljitak, izlaz traže u bijegu u inozemstvo.
No, većina od njih nije kadra sama pokrenuti promjene, no mogu se uključiti i slijediti ih, ako ih vlasti pokrenu. Time će se razrješavati i najveći psihički problem u narodu – smatra prof. Jukić upozoravajući na apatiju kao glavnu dijagnozu u Hrvatskoj.
>> Depresija sve gora, antidepresivi već sada najpropisivaniji lijekovi u Hrvatskoj
Korumpirano pravosuđe, neefikasna policija, krade svatko tko može i koliko može, nitko za ništa ne odgovara (osim sirotinje i šljakera kad iz dućana ukrade dvije šnite salame), uništili su tvornice, truju narod pričama o partizanima i ustašama, prijete, smišljaju nove načine kako pokrast narod pa što drugo možeš nego bježat odavde. To je bolesna zajednica, zatrovana, tu dugoročno ne može biti ničeg dobrog.