Kolumna

Benedikt podmuklo napao papu Franju jer je reagirao na zlo o kojem je on šutio

Foto: REMO CASILLI/REUTERS/PIXSELL
Benedikt podmuklo napao papu Franju jer je reagirao na zlo o kojem je on šutio
16.04.2019.
u 22:50
Sve zlo svećeničkog seksualnog zlostavljanja Benedikt je pripisao procesima sekularizacije, seksualnoj revoluciji šezdesetih, đavlu i II. vatikanskom koncilu
Pogledaj originalni članak

I dok papa Franjo neumorno obilazi većinske muslimanske zemlje ne bi li u njima osigurao prihvatljive životne uvjete za svoje manjinske katoličke zajednice, dotle njegov prethodnik, bivši papa Benedikt XVI., koji se bio „zakleo“ da se nakon odreknuća od papinstva neće više pojavljivati u javnosti, ne miruje nego mu priprema uistinu jednu podlu „klizaljku“.

Naime, sve ono što je papa Franjo postigao ne samo u otvaranju Crkve prema svijetu u kojemu djeluje nego posebno u borbi protiv najvećeg zla koje rastače Katoličku crkvu od njezina postojanja do danas – protiv u Crkvi prešutno odobravanog i stoljećima zataškavanog svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece, mladića, djevojaka i časnih sestara – obezvrijedio je i svu krivnju i odgovornost za to neoprostivo zlo pripisao ne zlostavljačima u Crkvi, svećenicima i biskupima, nego procesima sekularizacije, potom seksualnoj revoluciji šezdesetih godina, đavlu i, zamislite te nebuloze, zaključcima Drugoga vatikanskog koncila.

Polazeći od te pretpostavke, ne čudi stoga da je bivši papa upravo u četvrtak 11. travnja 2019., u vrijeme kad je papa Franjo ljubio stopala političkim vođama Južnoga Sudana da bi zaustavili bratoubilačko krvoproliće u svojoj zemlji, u bavarskome katoličkom listu „Klerusblatt“ (Kleričke novine) objavio opsežan članak o krizi u Katoličkoj crkvi i njezinim uzrocima i time dao do znanja da je fizički i psihički „zdrav“ i da se ne želi povući iz javnosti, nego u bitnome na nju utjecati.

Spomenuto Benediktovo pismo izazvalo je oprečne reakcije – s jedne strane veliko oduševljenje među onima koji nikada nisu prihvatili Drugi vatikanski koncil ni njime proklamirani „aggiornamento“, nego su uvijek čeznuli za povratkom u pretkoncilsko vrijeme; s druge strane, u iskazima žrtava seksualnog zlostavljanja navodi se da je riječ o potpuno krivom, promašenom, uznemirujućem „predmodernom mišljenju“ koje ne dovodi do rješenja postojećeg stanja, nego ga još više produbljuje.

Zapanjujuće je, ističu neki američki katolički teolozi, da se jednu slobodarsku kulturu i jednu naprednu teologiju ovim pismom proglašava odgovornom za unutarnje i strukturalne probleme Crkve. Zapravo, riječ je o, kao oni navode, jednome „besramnom pismu“ kojim se sistemsko seksualno zlostavljanje djece u Crkvi i njegovo prikrivanje proglašava „rezultatom društvenih gibanja šezdesetih godina i propašću moralne teologije“.

A upravo je Joseph Ratzinger bio jedan od onih koji nije imao hrabrosti ni kao intelektualac ni kao teolog suprotstaviti se idejama koje su u to vrijeme 1960.-ih godina promovirali ne samo sekularni pronositelji općih ljudskih sloboda pa tako i seksualnih sloboda nego i katolički teolozi koji su iznijeli sav teret Drugoga vatikanskog sabora (1962.-1965.) i njegovim zaključcima otvorili novu i neispisanu stranicu Katoličke crkve. Ne, nažalost, bivši papa nije imao hrabrosti, nego je, suprotno očekivanjima, postupio kao i prigodom odreknuća od papinstva – sasvim kukavički.

Naime, on je te davne 1969. godine zbog straha od „predstavnika seksualne revolucije“ dao ostavku na mjesto dekana jednoga od najprestižnijih njemačkih (ali svjetskih) katoličkih bogoslovnih fakulteta, onoga u Tübingenu, i otišao u Regensburg, u bavarsku provinciju, i tu nastavio živjeti sa sestrom i bratom Georgom koji već desetljećima vodi katedralni zbor u kojemu je, kako je nedavno otkriveno, od 1945. do 2015. bilo tjelesno i seksualno zlostavljano ukupno 547 nekadašnjih članova toga zbora u kojemu su, da ne bude zabune, kao učitelji djelovali raniji pripadnici SA, SS i NSDAP. Žrtve tih zlostavljanja u svojim tužbama navode i odgovornost Georga Ratzingera koji je to morao znati, a ništa nije poduzimao da se to spriječi. Teško je vjerovati da za to nije znao i brat mu Joseph.

Mnogi će se upitati zašto je bivšemu papi, koji je bio obećao da će u svemu podržavati odluke i rad pape Franje, sve ovo bilo potrebno, zašto upravo sada ovim pismom potkopava Franjine plemenite namjere. Bit ću slobodan reći sljedeće: papa Franjo dirnuo je u „osinje gnijezdo“ koje se počelo “rojiti” početkom 2010. godine, upravo u vrijeme papinstva Benedikta XVI., dirnuo je u nešto što se stoljećima prikrivalo i o čemu se šutjelo, a sve zbog čuvanja “ugleda Crkve”, a što je – treba to jasno i glasno reći – sam Benedikt dugo vremena činio, posebno dok je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere (1981.-2005.).

Međutim, kad već kao papa (2005.-2013.) nije imao kud, prihvatio je i – stiješnjen u kut – 2010. podržao „akciju“ protiv svećeničkog seksualnog zlostavljanja u Crkvi. Međutim, „zavaljanu“ grudu istine o zlostavljanju papa Franjo nije želio zaustaviti. On ju je dalje gurao, što se očito Benediktu nije svidjelo pa je učinio sve – a što u cijelosti potvrđuje i sadržaj i nakana ovoga pisma, nastalog, kako sam kaže, na bilješkama sa zasjedanja Biskupske sinode „Zaštita maloljetnika u Crkvi“, održane u Vatikanu od 21. do 24. veljače 2019. – da unatoč najavama o velikim promjenama ova sinoda ne uspije nego da doživi gotovo pa puni fijasko.

I umjesto da u ovo korizmeno vrijeme izvrši ispit savjesti i prizna svoj dio odgovornosti za sve ovo zlo, bivši papa Benedikt XVI. odjednom bez ikakve zadrške za sve okrivljuje koga drugoga ako ne – đavla, sekularizaciju, seksualnu revoluciju 1968. i Drugi vatikanski koncil. Da neki od nas ne pamtimo to vrijeme i da ne znamo ništa o suvremenim zbivanjima u Crkvi, mogli bismo mu i povjerovati, ali ovako teško da bi mu u tu njegovu priču bez ikakve njegove odgovornosti za prikrivanje zlodjela svećeničkog zlostavljanja djece u Crkvi povjerovala i moja trogodišnja unučica Marta.

>> Pogledaj video: Papa Franjo u Abu Dhabiju

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 24

AU
autoritet
23:32 16.04.2019.

Kako vas u Večernjem nije stid da ste dali Markešiću da piše o crkvi? Pa on je za vrijeme Jugoslavije bio kolumnist lista Komunist (da, baš tako) u kojem je bio zadužen za pljuvanje po Katoličkoj crkvi. Zar takvo što moramo imati i danas u Hrvatskoj? Ispod svake razine.

PR
prajdali100
23:44 16.04.2019.

I ovaj Markešić piše o Crkvi ! Pa kako ga nije stid. Mi malo stariji jako dobro znamo tko je i što je bio, gdje je pisao i kome se uvlačio.Što je previše previše je.

LA
lak0
08:45 17.04.2019.

Papa Benedikt je 2012 zbog sumnje na pedofiliju otpustio 2oo svećenika. Godine 2011 čak njih 300. On je prvi počeo sređivati stvar.