Bernardić je najbolji spin doktor za HDZ

Poljoprivreda je u Hrvatskoj drugo ime za nevolju. Kad god dođe u fokus javnosti, možete biti prilično sigurni da nije zbog dobroga. Vremenske neprilike, nekonkurentnost, korupcija u javnim natječajima, dugovi, depopulacija sela, kolaps Agrokora – sve to mori naše poljoprivrednike. No, daleko je najveći njihov problem naivna vjera u političare koji će uz malo računovodstvenog čarobiranja preko noći popraviti teško stanje. Neće.

Visoka očekivanja seljaka kod političara pak stvaraju potrebu za dokazivanjem pa domoljubnih parola i suludih ideja ne nedostaje. Davor Bernardić tako je nedavno predložio smanjenje PDV-a na domaće poljoprivredne proizvode, zanemarivši pritom činjenicu da PDV ne može biti različit za iste proizvode ovisno o zemlji podrijetla. Pod pritiskom javnosti je reterirao i predložio pomaganje domaćoj proizvodnji smanjenjem PDV-a na „proizvode koji se dominantno proizvode u Hrvatskoj“. Želi li država potaknuti poljoprivrednu proizvodnju, ne bi li joj prioritet trebalo biti dodatno rasterećenje proizvođača koji proizvode ono što masovno uvozimo, a ne onih čiji domaći proizvodi ionako dominiraju na tržištu? Evolucija Bernardićevog prijedloga iz neprovedivog u nelogični otkriva trenutačni maksimum lidera opozicije. U HDZ-u imaju puno razloga za slavlje.

Šef SDP-a tek je naknadno shvatio i to da njegov prvotni prijedlog ne bi prošao kod Europske komisije. Svoje je neznanje, tako karakteristično za našu državu, pokušao umotati ni manje ni više nego u hrvatstvo. Nije on briselski nego hrvatski političar. Nažalost po njega, ali i sve one koji padaju na parole, hrvatski se interesi u jednoj kompleksnoj zajednici na taj način ne mogu obraniti. Ako postoje određena pravila na koja smo pristali ulaskom u Uniju, onda ih se moramo pridržavati ili raditi na njihovoj izmjeni. Ignoriranje nije opcija. Budemo li se ponašali kao drumski razbojnici, drugi će nas tako početi tretirati i nikad se neće svrstati uz nas pri izmjeni europskih pravila. Takva samoizolacija dovela bi do toga da živimo po pravilima koja kreiraju drugi i na koja mi nemamo nikakvog utjecaja. Izlazak iz Unije tad bi bio jedino logično rješenje, ali naši se politički beskičmenjaci nikad neće odlučiti na takav potez. Oni su nas u nju i uvukli. Stoga je bolje za sve da nauče plivati u močvari. Za to ih plaćamo.

Bernardić se još jednom pokazao kao najbolji spin doktor za HDZ. Kao što je proljetos saborsku raspravu o ministru Zdravku Mariću pretvorio u raspravu o sebi, tako sad ministra Tolušića zasjenjuje svojim biserima. A upravo je Tolušić taj koji bi trebao biti glavna tema jer je nizom nepromišljenih izjava i loših poteza ozbiljno naštetio međunarodnom ugledu i ekonomskim interesima naše zemlje.

Ministar poljoprivrede samoinicijativno je pokrenuo potpuno nepotrebni trgovinski rat sa zemljama u okruženju koji bi, da sporni pravilnik nije vraćen na staro, izravno oštetio hrvatske izvoznike i potrošače, a kratkoročno koristio tek dijelu domaćih poljoprivrednih proizvođača. To je prava slika svakog protekcionizma – pogoduje se nekima na štetu svih ostalih. Cijenu na kraju netko mora platiti, a u ovom bi ju slučaju kroz rast cijena i smanjenje izvoza u susjedne zemlje, s kojima imamo priličan suficit u trgovini poljoprivrednim proizvodima, platila većina Hrvata.

Nije Tolušić, doduše, napravio ništa dosad neviđeno jer Ministarstvo poljoprivrede oduvijek funkcionira na tom principu. Upravljao njime HDZ, SDP ili HSS, politika je ista – pogoduj „svojima“, onima koji ti donose glasove i utjecaj u stranci, a ostalima kako bude. Bernardić je imao veliku priliku na primjeru HDZ-ovog ministra raskrinkati takvo upravljanje i popraviti ugled SDP-a među poljoprivrednicima koji je ozbiljno narušen u mandatu Tihomira Jakovine. Umjesto toga, odlučio je ući u nadmetanje populističkim rješenjima i tako učinio najveću uslugu HDZ-u. Pokazalo se, naime, da prava alternativa ovoj vlasti još uvijek ne postoji i Plenković može zadovoljno trljati ruke.

I Crkva osjeća da selo odumire, između ostalog, i zbog lošeg stanja u poljoprivredi pa je kardinal Bozanić pozvao na molitvu za odgovorne da zaštite potrošače, proizvođače i malog hrvatskog čovjeka od „nemilosrdnog nasilja diktature tržišta“. No, malom hrvatskom čovjeku treba upravo veliko, bogato i uređeno europsko tržište da ga zaštiti od raznih Tolušića i Bernardića. Jedinstveno tržište najveći je benefit članstva u Europskoj uniji i bili bismo ludi da ga ne iskoristimo. Oni za koje smo pozvani moliti žele Hrvatsku gospodarski izolirati i tako naštetiti i potrošačima, i proizvođačima. 

Poljoprivrednici bi to konačno trebali shvatiti i sami se okrenuti „nemilosrdnom“ tržištu na kojem postoji velika potražnja za kvalitetnim proizvodima, a od države tražiti samo da im se makne s puta. Nakon dva desetljeća promašenih politika došlo je valjda vrijeme da sudbina seljaka bude u njihovim rukama umjesto da ovisi o Tolušićima i Bernardićima. „Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći“, kaže narodna mudrost. Želimo li da nam molitve budu uslišane, trebamo početi raditi sve suprotno od onoga što smo radili dosad.