Šef SDP-a Davor Bernardić pridružio se interesnim grupacijama koje traže od države da propiše minimalnu kvotu robe koju moraju imati iz domaće proizvodnje. Već se dugo u javnom prostoru licitira s udjelom domaćih proizvoda na policama od 30, 40 pa i 50 posto, no nijedan se ministar nije usudio predložiti takav zakon. Slični trendovi prisutni su i u drugim tranzicijskim zemljama pa je Rumunjska, na primjer, već donijela zakon po kojemu tamošnji dućani moraju imati 50 posto robe rumunjskog porijekla, dok je Mađarska sličan udjel osigurala dogovorom s trgovačkim lancima.
Kao najjača grupacija, sličnu inicijativu gura i Hrvatska gospodarska komora, a nakon što su ostali bez plasmana robe u Agrokoru, zaštitne kvote svako malo traže i strukovna udruženja.
No ministar poljoprivrede odbio je sve takve prijedloge uz objašnjenje da su protivni pravu Europske unije, zbog čega će ih i spomenute zemlje maknuti iz svojih akata.
Da EU nije blagonaklon prema bilo kakvom obliku protekcionizma, uvjerila se i Bosna i Hercegovina, za koju nitko ne zna kad će u EU, no već sad, u početnoj fazi pregovora, mora iz svog zakona izbaciti odredbu o udjelu domaćih proizvoda od 40 posto. Sve bi to trebao znati i šef SDP-a Davor Bernardić, no on je očito procijenio da mu pozicija opozicijskog lidera daje dovoljno komocije da priča što želi.
Bernardiću ni to nije dovoljno, nego je pozvao na smanjenje stope PDV-a na domaće poljoprivredne proizvode.
Isto to europsko pravo, na koje se pozvao jednako brzopleti Tolušić, državi ne daje mogućnost da visinu PDV-a propisuju po porijeklu, nego samo po vrsti. Ne zna se je li za Bernardićevu reputaciju lošije da je to rekao samo da nešto kaže pred poljoprivrednicima virovitičkog kraja, ili da doista ne zna što Hrvatska kao članica može, a što ne može samostalno regulirati?
Naklapanjem o nižem PDV-u za domaću robu i zaštitnim kvotama Bernardić je zapravo sam sebi pucao u nogu i time umanjio težinu kritike usmjerene prema najavljenom vraćanju obavezne članarine za poljoprivrednu komoru, koja će na kraju poslužiti za nečije uhljebljenje.
bero lupa i baljezga, svi mu se smiju, a on dalje hoda, onak crn u licu. nitko neće u uniji solirati i druge proizvođače dovoditi u nepravedni i podređeni položaj, a nekog štititi. ne postoji 'hrvatska roba' već eu roba, to treba znati. jedino što možemo jest još više davati subvencija pravim proizvođačima, plus ono što dobijamo iz unije, na to imamo pravo. pdv ne možemo dirati bez suglasnosti unije, i tu ne možemo biti domoljubno orijentirano. jer onda će i naš izvoz, kakav god da bio, imati problema, jer i netko drugi može se štititi od naše konkurencije.