Peticija s gotovo 150 tisuća potpisa, viralni videozapisi s ukupno više od milijun pregleda i tisuće negativnih komentara na društvenim mrežama jasna su poruka Vladi da ljudi ne žele porez na nekretnine. Mišljenja struke o ekonomskim učincima tog poreza podijeljena su, ali to u krajnjoj liniji više nije važno. Zašto? Zato što je demokracija vladavina naroda, a ne stručnjaka! Stručnjaci daju preporuke i normiraju narodnu volju, ali narod je onaj iz kojega vlast proizlazi. Politike vlade protivne narodnoj volji pogrešne su neovisno o tome jesu li ekonomski opravdane. Zato je dobro da je Vlada odgodila porez i bilo bi pogrešno pokušati ga progurati umotanog u neki ljepši celofan. A čini se da je premijer u svojoj posljednjoj izjavi najavio upravo to.
Porez u ovom obliku treba trajno maknuti s dnevnog reda. Ovako kako je zamišljen, kažnjavao bi one koji su ulagali u svoje nekretnine i renovirali ih, a lokalnoj bi samoupravi dao odriješene ruke za nenamjensko trošenje prikupljenih sredstava. To znači da bi ona slobodno mogla biti utrošena na daljnje zapošljavanje rođaka i stranačkih podobnika umjesto na ulaganje u komunalnu infrastrukturu pa bi u sredinama s fiskalno neodgovornom vlašću infrastruktura dodatno propala. Građani bi tako plaćanjem poreza na nekretnine umjesto dosadašnje komunalne naknade praktički poticali pad vrijednosti svoje nekretnine, što je potpuno suludo.
A nekretnine su Hrvatima alfa i omega! Osamostaljenje i zasnivanje obitelji velikom je broju mladih nezamislivo bez vlastite nekretnine, a oni u nešto poznijim godinama preznojavaju se od same pomisli da će se susresti sa Stvoriteljem prije nego što svakom svom djetetu osiguraju barem jedan kat u obiteljskoj kući. Vlastita nekretnina na lokaciji za koju postoji emocionalna vezanost i kredit kao omča oko vrata spriječili su tisuće i tisuće Hrvata da mobilnošću unutar Lijepe naše iskorištavaju poslovne prilike. Čekali su dobar posao tamo gdje su se okućili, a život je prošao kraj njih dok su oni s najdraže verande gledali najljepši zalazak sunca. I sad su poreznici došli i po to!
Ljutnja je razumljiva jer ovaj porez ljudima udara na način života i glavni oblik štednje, ali ta nas ljutnja ne smije zaslijepiti toliko da pristanemo na to da se o ovakvim pitanjima odlučuje na referendumu.
U zemlji u kojoj su izbori kao trećeligaška utakmica, a prosječni birač nije trener koji odlučuje tko će i što igrati, nego tek ostrašćeni navijač koji „u veselju i u plaču“ navija za svoje, referendum je postao omiljeno oružje u borbi protiv elita. Ako Ustavni sud odluči da o porezu na nekretnine ipak ne može biti referenduma, to će se tumačiti kao sumrak demokracije i Živi zid će profitirati na tom sentimentu. Ne skupe li pak dovoljan broj potpisa, bez pretjerane političke štete za sebe asistirat će Plenkoviću u uvođenju poreza. Vlada će to interpretirati kao najvjerodostojniju anketu, a Pernar i društvo će se pravdati da su napravili sve što je u ovom trenutku bilo moguće. Kao što vidite, najegzotičnija parlamentarna opcija ovdje ne može izgubiti, ali zato može pomoći Plenkoviću i Mariću da pobijede.
Bude li referendum nekim čudom ipak dopušten, Pandorina će kutija biti otvorena i ubuduće će svaka veća društvena skupina moći sebi na račun drugih izglasati nove beneficije i pozitivna prava. Državni će službenici, primjerice, referendumom moći obvezati vladu da im isplaćuje 14 godišnjih plaća uz povećanje od 100 posto, a seljaci si osigurati nove subvencije u godišnjem iznosu od nekoliko stotina milijuna kuna. Pa dokle ide - ide!
U tom bi novom robovlasništvu veće društvene skupine onim malobrojnijima doslovno otimale njihov teško zarađeni novac ili zaduživale njihovu djecu. Razlika u odnosu na sadašnju „pravednu redistribuciju“ – koja je sve samo ne pravedna – leži u činjenici da je lošu politiku vlade puno lakše promijeniti nego odluku donesenu na referendumu. Pokazala je to i ova trenutačna odgoda poreza na nekretnine.
Kad je riječ o fiskalnim pitanjima, referendum nije pravedno rješenje. Upravo suprotno, postao bi mehanizam za provođenje prave pljačke, pištolj u rukama brojnijih prislonjen na sljepoočnicu onih koji marljivo rade, stvaraju novu vrijednost ili zapošljavaju. Pištolj je to iz kojega bismo ispucali i posljednji metak u srce hrvatskih majki jer, kad bi ovo postalo praksa, nijedna mlada osoba koja želi vrijedno raditi i napredovati u životu ne bi ostala u ovoj zemlji.
Kako onda uspješno blokirati porez na nekretnine? Nastavkom političkog pritiska koji je pokrenula Udruga poreznih obveznika „Lipa“. Na kraju krajeva, nijedna vlada ne voli gubiti izbore i to je najveće jamstvo da će pod pravim pritiskom i popustiti.
"Porez u ovom obliku treba trajno maknuti s dnevnog reda." kratko i jasno. osim toga, zamislite, vi koji imate aute, da morate mjesečno plaćati neki hebeni porez na auto ili porez na korištenje auta; ima li to i kakvog smisla, nakon svega što ste platili prilikom kupnje, a i plaćate kod svakog tehničkog i registracije? nisu svi u Hr bogati i ne raspolažu većim brojem nekretnina; zašto bi čovjek morao strepiti u vlastitom domu, ako je to jedino što ima?