"Bio sam potpuno prazan kad sam čuo da je Tito konačno umro"

Nakon prve knjige “Osobnog dnevnika Franje Tuđmana”, koja je izazvala veliko zanimanje javnosti i čitatelja, danas izlazi i druga knjiga, nastavak dnevničkih bilješki prvog hrvatskog predsjednika. Druga knjiga obuhvaća razdoblje od 1979. do 1983. godine i najviše je zanimljiva iz dva razloga. Riječ je o razdoblju kada su umrla tri čovjeka koji su, svaki na svoj način, ušli u povijest kao povijesne ličnosti – Josip Broz Tito, Miroslav Krleža i Vladimir Bakarić. A s druge strane, novo suđenje Tuđmana bio je prvi veliki politički proces nakon Titove smrti, o čemu Tuđman opširno piše, kao i o danima ponovno provedenima u zatvoru. Zanimljivo je gdje je i kako Tuđman dočekao vijest o Titovoj smrti.

Bila je nedjelja, 4. svibnja 1980., i Tuđman piše: “Oblačno, prohladno. U šest sati pošao sam u Maksimir na utakmicu Dinamo-Željezničar. Na putu radio vijest: u popodnevnim satima stanje se pogoršalo i postalo opet kritično. Zaključujem: obistinjava se predviđanje da će po praznicima objaviti kraj... Otklanjam razmišljanje: što će to značiti; uopće i osobno...

Gledamo utakmicu, živa, zanimljiva, dosta prilika pred jednim i drugim golom. Igralo se negdje 28 minuta, kad mi mladić pored mene šapne “Tito je umro”! “Kako, odakle Vam?” Neko malo šuškanje na tribinama, pa onda na službenim klupama pored igrališta, ide sudac Maksimović i igrači prema delegatu i trenerima, nešto se objašnjavaju, a potom počinju napuštati igralište... Znači - umro je!! Već je dio igrača bio u tunelu kad su preko razglasa objavili vijest, pa da se zbog toga utakmica prekida, pozvavši da se minutom šutnje oda počast...

Potom, na zapadnoj tribini neka je budala uzviknula neku krilaticu (čini mi se: “drugovi moramo biti budni”), a na jugu gdje je bila vojska, nešto u svezi s Jugoslavijom, a potom se svijet u muku i tihom razgovoru počeo razilaziti... Nije se vidjelo nekih potresenih lica, ali zabrinutih - da, a bilo je i osjećaja odlaknuća: i to je gotovo, a i onog “šteta za utakmicu, ovu i one druge, čuli smo da je Zvijezda povela u Splitu protiv Hajduka, čulo se prigušeno: mogli su pričekati sat-dva. Tako sam eto doživio izvana tu povijesnu vijest. Iznutra bio sam prazan. Vozeći se sâm kući, razmišljao sam o neizvjesnostima koje nas mogu snaći. Spreman sam na sve.”