Baš u vrijeme kada se učestalo govori o što hitnijoj, i već poprilično zakašnjeloj, potrebi brendiranja Hrvatske kao lijepe, sigurne i za život ugodne zemlje u kojoj su radišni, susretljivi i gostoljubivi ljudi, gotovo da nema dana da nas neka “crna” domaća vijest ne zgrozi i ne sledi. Pritom mislimo na vijesti koje svjedoče o – nasilju.
Prijetnjama, lomljenjima kostiju, ubojstvima... Zaredalo ih se toliko da uz već poznatu i poraznu činjenicu kako u nas rastu siromaštvo i nezadovoljstvo građana, možemo dodati još jednu poražavajući istinu – raste nam i nasilje u društvu. Buja. Ako netko jednu pored druge stavi ove tri teške, mučne i zabrinjavajuće riječi – siromaštvo, nezadovoljstvo i nasilje – ne može ne shvatiti njihovu povezanost, ne osjetiti njihovo kobno prožimanje, ne čuti kako vrište na uzbunu. Sve nam je to tu, pred nosom. Nitko ne može reći da nije znao, da nije čuo kako nam ljudi sve teže, sve bjednije i sve nezadovoljnije žive. Nitko ne može reći da nije znao, nije čuo za cijeli niz nasilničkih i, nažalost, smrtnih slučajeva. Pitanje je samo – je li ikoga briga za to. Doživljava li patnju i muku nekog drugog kao našu, zajedničku patnju i muku. Doživljava li nečiji problem nasilja kao naš zajednički problem nasilja. One koji vode ovu zemlju treba zapitati – vidite li vi nas građane, čujete li vi nas, brinu li vas naše muke, naši strahovi. Doživljavate li vi nas?
Odgovor na ovo pitanje zna svaki onaj mali, običan, a razočaran čovjek. Razočaran zato što sluša i vidi da se na raznim sastancima po cijele dane i noći spremno posvećeno lobirati u korist vlastite priželjkivane karijere. Razočaran zato što u trenutku kada Vladu i zemlju rastaču ministarske koruptivne navade i slabosti, pa i nesposobnosti, netko bahato poručuje kako neće dopustiti da se korupcija i nesposobnost prišiju uz Vladu i uz stranku.
Kao da su posrnule dojučerašnje ministarske uzdanice birali i za njih garantirali mali, obični ljudi, pa je sad i grijeh za to njihov. Dosta bi bilo i tog bahatluka, i tog nedoživljavanja vlastitog naroda, i tog neshvaćanja da nam zemlju nagrizaju nezadovoljstvo, nasilje i nesigurnost.
Koje lupetanje.