U Europskoj uniji u prosjeku jedan nastavnik dolazi na 12 učenika u srednjoškolskom obrazovanju, a kod nas jedan nastavnik dolazi na 9,5 učenika. Finska, koja se ubraja među zemlje s najkvalitetnijim obrazovanjem, ima jednog nastavnika na 17,2 učenika. Najveći broj učenika na jednog nastavnika ima Nizozemska (17,9) pa, nakon Finske, Britanija. Hrvatska je pri dnu ljestvice, ali najmanji broj učenika na jednog nastavnika u EU imaju Litva (7,7), Malta (8,3) i Luksemburg (9).
– Ovi podaci pokazuju smanjenje broja učenika u Hrvatskoj, što nas sve mora zabrinuti. Posljednjih godina u srednjim školama broj učenika smanjio sa za oko 40 do 50 tisuća učenika. Ako se nastavi to smanjenje, dio će nastavnika biti višak. Također, podaci pokazuju i da druge zemlje nemaju toliki broj predmeta u srednjim školama jer im je program sužen u skladu s potrebama tržišta rada i gospodarstva – kaže demograf dr. Stjepan Šterc.
Drži da se olako poigravamo s obrazovnim sustavom pa promjene u školstvu dolaze iz političkog sustava i usmjeravaju se u skladu s njihovim promišljanjima umjesto da nacrt promjena naprave ravnatelji i udruge nastavnika. Prof. Josip Burušić s Instituta Ivo Pilar ističe da su još prije 10 godina detektirali odstupanje omjera broja učenika na jednog nastavnika u odnosu na stanje u obrazovnim sustavima naprednih zemalja, kao i u veličini razreda. Neupućeni bi, kaže, mogli temeljem ovih podataka reći da u našem obrazovnom sustavu vladaju povoljniji uvjeti rada nego u najuglednijim britanskim privatnim školama. Dok je, kaže, početkom 90-ih u prve razrede upisano više od 50 tisuća djece, u 2017. je u prve razrede upisano oko 40 tisuća djece. Istodobno se, po procjenama, broj zaposlenih u školama povećao.
– Otkad smo detektirali ovaj trend, bio sam čvrstog uvjerenja da nitko razuman neće doći na ideju da pomisli otpuštati učitelje, nego da će ove podatke shvatiti kao izazov i komparativnu prednost i osmisliti nove koncepte učeničkih grupa za učenje. Ili da će se ići u smjeru da se uz nacionalni kurikul uvode dodatni kurikuli, koji će biti tematski i metodički fleksibilniji, ali će pružiti prostor da se osuvremeni nastava i zaposle nastavnici koji bi po tradicionalnim gledanjima bili označeni “viškom”. No nakon epizode s “prekvalificiranjem nastavnika povijesti” u priučene pomoćne informatičare ništa me više u nas ne bi čudilo – kaže Burušić.
Na Svjetski dan učitelja Šterc upozorava i na njihove niske plaće.
– Ostavljanje nastavnika na nižim razinama obrazovnog sustava na razini gole egzistencije, iako se bave nečim što je najvrednije, odgojem i obrazovanjem djece, pokazatelj je što se u nas misli o školstvu. Takav odnos dovodi do toga da u škole nećete privući kvalitetan kadar koji treba bolje platiti. U nas su svi jednako plaćeni neovisno o odnosu prema djeci i kvaliteti – kaže Šterc.
Sav višak učitelja treba prebaciti u sindikate, 4 školsaka sata dnevno smanijiti na 2 i 3 mjeseca godišnjeg povećati na šest. Naravno obavezno povećati plaće