VIC TJEDNA – Je jetra s lijeve strane? – Nije! – Ulij još jednu.
GRAND SLAM ZA NATAŠU I ANJU Premijera "Tere i Luce" (veljača 2024.). Bilo je to istinsko kazališno finale Wimbledona u ženskoj konkurenciji. Kazališni Grand Slam. Briljirale su Anja Šovagović Despot i Nataša Janjić Medančić. Glumački Grand Slam, na drvenom terenu koji život znači, završio je bez pobjednice. Točnije, obje su pobijedile.
Dok su kraljice teatra s dva prezimena rezale tortu, Alfi Kabiljo uživao je u svojoj "Tvojoj zemlji". Vice Vukov je moćnim glasom zatresao foaje. – Igraš li još tenis? – pitam Alfija. – Neg kaj. Čim se ukaže prilika. Prilazi nam Vedran Mlikota. Dugo već inzistira da se Kabiljo pridruži Vlajima na Himalaji. – Očekujemo vas u idućoj ekspediciji. Barem do one prve postaje ispod Mount Everesta – uporan je Šerpa iz Zagvozda. – Bumo videli. Pa tek mi je 88.
I Alfija su oduševile Anja i Nataša. – Cure su sjajne. A malo ih zna da je Anja trebala biti zvijezda mog, nikad izvedenog, mjuzikla. Premijera je trebala biti na Opatovini. Došlo je do nekih problema i sve je propalo. – Hoće li Martin Kosovec pjevati za Dan žena u Lisinskom na koncertu tvojih skladbi? – Peval bu. Mali je čudo. Pjesma "Tvoja zemlja" u njegovoj izvedbi na YouTubeu ima preko 800.000 pregleda. Buš došel na koncert? – Bum, bum, bum…
Našu spiku okončaše eksplozije čepova pjenušca koje je otvarao Marko Torjanac, "tatica" Tere i Luce.
U redu se čekalo tortu, šampanjac i čestitanja. Među njima i kajkavac Kenijac, redatelj, Lawrence Kiiru.
– Kak se na svahiliju kaže "putno piće"? – trznem ga.
– Toga u Keniji nema. Ne postoje putna. Tam se cuga non-stop.
POVEZANI ČLANCI:
I što ćeš nakon takvog odgovora nego se Goranu Grgiću i Dušku Valentiću pridružiti na putnom piću.
Gorana su na premijeri svi redom pitali:
– Gdje ti je lijepa supruga?
A on bi kažiprstom pokazao prema meni i uzvraćao:
– Ovaj moj kvaziprijatelj mi govori da se ne pojavljujem s Ivanom. Kaže da pored nje izgledam k'o pedofil.
Nasmija nas sve. A ja se uopće nisam šalio.
Ivana izgleda kao maturantica. Trči polumaratone. Nedavno je istrčala i onaj u punoj kilometraži.
Doktorica je čudo.
Em super izgleda.
Em piše knjige.
Em trči.
– Gorane, ako ti istrčiš 800 metara, častim klopom – provociram prijatelja koji se malčice naljutio.
A što se "Tere i Luce" tiče – to obavezno škicnite.
POVEZANI ČLANCI:
VITEZ JE NAJDUGOVJEČNIJI ŽIVUĆI DIKTATOR
Histrionski dom (veljača 2024.)
Ne može Vitez bez scene.
Ni scena bez Viteza.
Ni teške operacije srca, ni šaka svakodnevnih lijekova, ni pristojne godine u koje je poskočio ne mogu ga odvojiti od nastupa na daskama koje njemu znače više od života.
– Ma kaj mu to treba? Imal je dve teške operacije srca. Bu odapel na sceni – zabrinuto zbori Stjepan Adanić u predvorju Histrionskog doma prije početka Zlatkove solo predstave "Vitez + Arsen ili što je glumac bez slobode".
– To bi on i štel. Da umre na sceni, a ne u krevetu – uzvrati Zlatkova sestra Lela.
A Zvjerina nas je pune dvije čuke oduševljavao pjevajući, recitirajući i pričajući anegdote koje ga vežu uz Arsena i teatar.
Želio je on na premijeri ovoga hommagea vjenčanom kumu pozvati kao gošću i kumu Gabicu.
Tad je prvi put opala. I slomila ruku.
Ni na reprizi prve dame estrade nije bilo.
– Opet je pala. Srećom, ništa nije strgala – reče mi njen veliki prijatelj i vjenčani kum.
– Čujem da je u domu?
– Da. Često je posjećujem u domu iza Zagrepčanke. Sama je u sobi i dobro se osjeća.
Falila je ove čarobne večeri da skup s kumom Zlatkom zapopeva:
Oko jedne hiže
Navek tići lete
Krijesnica na coklu
Celu noć blešči…
U foajeu, poslije dvosatne bajke posvećene Arsenu, Vitez je u ulozi kustosa Histrionskog muzeja generalima Tihomiru Oreškoviću i Štefu Adaniću pokazivao slike na kojima su njihovi zajednički, uz politiku vezani, prijatelji.
– Franceka već dugo nema, a pokojni su Bandić, Valentić, Praljak, Šarinić… – nabrajanju nikad kraja.
Gledam sliku Adanića s papom Ivanom Pavlom II. I Wojtyła je već davno kod svetog Petra.
– Bolje se ne slikavat sa Zlatkom. Svi koji su pokraj njega na fotkama su mrtvi – rekoh i zamolim Arčija da mi natoči špeci.
Nije mi do cuge.
– Dugo već ni ja ne pijem. A koliko smo toga potegnuli kod Pave u Gavelli – nostalgično će Orešković.
– A tek kod mene i Zlatka u vikendicama na Kapelšćaku – doda Adanić.
Bila su to vremena kad se moglo.
Kad smo bili u kondiciji.
Mi vino. Arsen žesticu.
I kad je promijenio jetru. Loza mu je bila duhovni pokretač.
Sjetim se kako je na jednoj noćnoj probi na Opatovini dirigirao ekipi "Kavane Torso" obučen u majicu bez rukava.
A vani malo iznad nule.
– Izgleda da su ti presadili jetru pingvina – rekoh mu tad.
– Ili Eskima – ispravi me redatelj Zoran Mužić.
S Ivom Vukovićem evociramo uspomene na te lude, nezaboravne, histrionske dane.
S najdugovječnijim živućim diktatorom na svijetu. Zlatkom Vitezom.
– A kaj bi vi šteli demokraciju u kazalištu? S glumcima možeš izdržat skoro 50 let samo kao diktator – sasvim ozbiljan je Vitez.
A vama preporučujem da 24. veljače dođete na ovu Zlatkovu čaroliju o Arsenu.
Probudit će vam uspavane emocije. Oplemeniti dušu.
Razvući usta u osmijeh.
I uljepšati najkraći mjesec u godini.
POVEZANI ČLANCI:
DOKTORICA BRUNA SANADER SLAVILA ROĐENDAN SA SINOM
Pri zvoncu (veljača 2024.)
Lutao sam prema "Zvoncu" u želji da napišem zanimljivu priču iz Amerike.
Putem sretnem jednog od najvećih hrvatskih fotića Gorana Pavelića Pipa.
Obojicu nas je strefila smrt dragog nam čovjeka i prijatelja Jasmina Krpana. Prvog susjeda na Trešnjevci.
Kažem Pipu da ga dugo nisam vidio.
– Ni ja. Mislil sam da se otisnul u Vijetnam, Kambodžu ili kod kćerke u Švabiju.
Zadnji put ga sretoh u devetki i znatiželjno ga trznem:
– Zašto se ti nikad ne hvališ da je Konvoj za Dubrovnik tvoja ideja?
– Ma svaka budala ima ideje. Treba ih realizirati. A to su učinili drugi – uzvrati skromno.
Rekoh mu da su njegovu ideju realizirali Mima Rakela, Branka Šeparović i Pavo Kremenić.
Krenulo se iz Karake. I eto me napokon "Pri zvoncu".
Umjesto američke storije ode priča u drugom smjeru.
Sretnem Danijelu i Filipa ispred ulaza sa slatkim kćerkicama Kajom i Janom.
– Što se zbiva? – pitam Reniće.
– Bruna, supruga moga brata Vedrana slavi roćkas – uzvrati Danijela.
Slavljenici sam čestitao rođendan, a baki Mirjani Sanader rođenje prvog unuka, Rafaela, koji je napunio sedam mjeseci.
I već slavi mamin rođendan.
POVEZANI ČLANCI:
Podsjetim Dragana Vukadinovića, Vedranova tatu i bivšeg igrača Zagreba, da mi duguje janjca. Pogodio sam redom sva rođenja njegovih unuka.
– Kad god hoćeš! – uzvrati.
Upoznam i njegovu ponosnu punicu, prabaku, Božicu, mamu bake Nives.
– Moj praunuk drži čašu k'o veliki dečko – pohvali se simpatična Boža, koja će 11. studenoga napuniti mlađahnih 90 godina.
– Ne zaboravi doći na piće – šapnu mi na odlasku.
Kako ću zaboraviti kad je to moj omiljeni datum! Martinje.
A siguran sam da će i obitelji Vukadinović, Sanader i Renić biti u punom sastavu.
Ćaća u Lipovici broji sitno.
I jedva čeka malog Rafaela prvi put primiti u naručje.