MILJENKO MITROVIĆ

Vlado Kalember novi kum Saloona, a kuma – žena za sva vremena

storyeditor/2024-01-25/WhatsApp_Image_2024-01-24_at_19_37_48.jpeg
Privatna arhiva
28.01.2024.
u 10:48

Legendarni kroničar skrivenih zagrebačkih kutaka i podruma piše o svojim burnim doživljajima

VIJEĆANJE GOSPARA U SALOONU

Saloon (siječanj 2024.)

Internet nije poremetio samo naše potomke u pubertetu.

Fejs, WhatsApp, Instagram, Viber, Messenger… izobličili su našu percepciju svijeta.

Odemo na mjesto gdje nismo povezani. Gdje nema signala.

Kao da nismo živi. Kao da ne postojimo.

A onda se samo malo pomaknemo i veza se pojavi.

Našoj sreći nema kraja.

Opet smo tu. Dio nečega. Dio ovisnosti koja nas je potpuno preuzela.

– Vidimo se na ručku u Saloonu – javlja se Vlaho u trenutku pojavljivanja onih okomitih crtica što poskakuju na ekranu mobitela.

Signaliziraju povezanost sa svijetom.

Virtualnu realnost.

POVEZANI ČLANCI:

– Vidimo se. Dolaze Dimitrije i Bubalo. Kasnije stiže i Galović jer ne jede ribu – uzvraćam veseo što ću se družiti s dragim mi ljudima.

Uz Vlahine ukusne akrobacije s plodovima mora pričalo se o svemu i svačemu.

Robert Bubalo, moj šef u nedjeljnom Večernjaku, dogovarao je s Dimitrijem Popovićem životni intervju.

Tomo Galović otkri da na ljeto u Maksimir na probu stiže nadareni klinac iz Amerike.

– Nikola Žeželj još nema 14 godina, a "razvaljuje" u San Franciscu. Špic je, zabija golove, brz je i odličan skakač. Visok 187 cm – hvali Tomu Žeželja, koji će možda jednog dana biti novi "plavi 9".

U trenutku papanja deserta Maro Srezović promijeni temu.

– Uskoro je 54. rođendan Saloona. Tko bi nakon Tarika Filipovića i Mirne Berend mogli biti novi kumovi?

Frcala su razna imena.

A onda se netko sjetio Vlade Kalembera.

– Pun pogodak! – složiše se svi.

Trebalo je još pronaći kumu.

Saloonovi gospari brzo su se usuglasili.

Bit će to žena za sva vremena.

Sigurno pogađate tko je dama.

KAD ANTE RUMORA UPOZNA ANTU RUMORU

Dvojnici (siječanj 2024.)

Ovo nije vrijeme za mene.

Riječ mi je još uvijek važnija od ugovora.

Čast i poštenje na prvom su mjestu.

Dok brbljam, ljude gledam u oči.

Ne sramim se ničeg.

Čist sam k'o slikovnica.

K'o Cesarićev slap.

A vremena teška. Prljava. Ljigava.

Ne snalazim se najbolje u tim i takvim terminima.

Htjeli bi me promijeniti. Ali ne ide to.

Davno je armiran moj karakter.

I tu nema rušenja. Ni nadgradnje.

Kažu da svi mi u paralelnom svemiru imamo dvojnika.

Baš bi bilo zabavno sresti kloniranog sebe. Nisam siguran da bi mi taj duplikat bio drag i simpatičan.

Imam puno mana koje ne želim gledati u ogledalu. Ali u duplikatu...

Ovdje na zemaljskom tlu uglavnom srećem ljude s istim imenima i prezimenima. Ima ih puno.

Stanovnik Kuće slavnih Mirko Novosel imao je susjeda vodoinstalatera istog imena i prezimena.

Redatelj Vinko Brešan automehaničara.

Moj pokojni prijatelj, pisac i novinar, Kemal Mujičić upoznao je na šanku pjesnika Kemala Mujičića.

Nikad neću zaboraviti kad smo u svojoj stalnoj alkoholnoj bazi upoznali glumca Antu Rumoru s poznatim nogometašem Antom Rumorom.

Potonji se baš vrnuo iz Australije.

Na suprotnoj strani šanka glumac istog imena i prezimena.

Pavo i ja iskoristimo priliku da ih upoznamo.

– Ante Rumora! – predstavi se nogometaš.

– Ante Rumora! – pruži ruku glumac.

Nastala je tišina.

– Mene ste našli... – okrene se glumac Ante prema Pavi i meni pokazujući srednji prst.

Naš prijatelj, nogometaš, Ante izvadi osobnu.

Nakon identifikacije započne spika uz zaključak:

– Gospe ti, pa mi smo rođaci!

Takve priče su uglavnom zabavne.

Za sve osim za pokojnog Dragu Meštrovića Foku, glumca Dramskog kazališta Gavella.

U vrijeme dok je igrao u Vitezovu "Kroatenlageru" privelo ga u policijsku postaju.

Zbog najstrašnijeg kaznenog djela.

Foka mi je tad prepričao ispitivanje na muriji.

– Vi ste Drago Meštrović?

– Da!

– Iz Osijeka ste?

– Da.

– Otac Alojzije?

– Da.

POVEZANI ČLANCI:

A onda su našeg dragog Foku počeli rešetati kao kriminalca osumnjičenog za ubojstvo.

– Bio sam totalno zbunjen. Baš sve se poklopilo. Mjesto rođenja, ime i prezime, ime oca... ma baš sve. Kad su mi stavljali lisice, netko spomenu '43. godište, a ja sam na sreću bio '45. To sam dokazao osobnom i putovnicom. Skužili su da je nesporazum i pustili me – ispričao mi je tada Foka svoju neobičnu priču.

Kasnije je pročitao u novinama da je uhićen ubojica Drago Meštrović.

A Foka zamalo završio iza rešetaka.

Ni kriv ni dužan.

KUŽE, DŽEMO I ČEDO

Na lajni Abu Dhabi (siječanj 2024.)

Glupost je kad čujem pametnjakoviće kak buncaju da nofci nisu bitni.

Lova nije važna samo onima koji je imaju.

Pitajte penziće. Ili "arheologe" kontejnera.

Buda se odrekao svega na putu prema nirvani.

Bio je, brate, princ.

Živio u izobilju.

Pa se mogao odreći svega.

Sirotinja se nema čega odreći.

Niti shvatiti vjeru, bolje reći – filozofiju budizma.

Pisao sam na kraju trešnjevačke gimnazije maturalnu radnju "Budizam".

Prof. Hugo Rehnicer uvalio mi peticu.

Jer sam u enciklopediji pronašao glupe rečenice o budizmu.

Kasnije sam upijao pametne misli iz Kurana, Talmuda, Biblije…

U iščekivanju čovjeka koji će spojiti islam, pravoslavlje, katoličanstvo, budizam…

U jedinstvenu vjeru. U jednoga Boga.

Pa valjda smo svjesni da ne može svak imati svog.

Tolerancija bi morala biti iznad. Ona je put. U vjersko jedinstvo.

Odoh ja u lamentiranja.

E pa da ne budem dosadan.

Prešaltat ću se na sport.

Točnije nogomet.

Moj kum Josip Kuže bio je krsni kum Igoru Jovićeviću.

Katolik Joža Kuže, musliman Džemo Mustedanagić i pravoslavac Čedo Jovićević bili su nerazdvojni kao igrači Dinama i desetljećima poslije.

I ja s njima. Kao priljepak.

Sve dok se Joža i Čedo ne preseliše na nebeske terene.

Ostasmo Džemo i ja.

Da uživamo u Nuninim baklavama.

A djeca se razletješe na sve strane.

Adi Mustedanagić trener je u Azerbajdžanu, Marko Kuže dela u Dinamu, a Igor Jovićević otisnuo se do Saudijske Arabije.

Trener je Al-Raeda.

U stalnom smo kontaktu.

Ekipa je bila na dnu.

A onda serija pobjeda.

Pao je Bišćanov Al-Shabab, pa Benzema, pa…

– U zadnjem susretu prije stanke pobijedili smo u važnoj tekmi 4:3 i otisnuli se prema sredini – priča Igor koji je trenutno na pripremama u Abu Dhabiju.

– Što se ne pojačaš?

– E, to je velik problem. Klub ima dugovanja pa je Fifa zabranila transfere. Zasad je tako ako se nešto do nastavka prvenstva ne promijeni. Vapimo za pojačanjima.

Mama Sanja živi u Zagrebu, na Sv. Duhu, i ne pada joj na pamet posjetiti sina.

– Lakše podnosim zimu nego pustinjske vrućine – opravdava se mama Sanja.

Jovićeviću ugovor s Al-Raedom istječe na ljeto.

Ponude stižu sa svih strana.

Kamo će?

Još ništa nije odlučio.

VIC DANA

Tajnica zove direktora Zoološkog vrta koji je trenutno na službenom putu.

– Gospodine direktore, umro je majmun. Da naručimo drugog ili da čekamo vas?

>> VIDEO Grad Zagreb donio važnu odluku: Zgrada Name proglašena kulturnim dobrom

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije