Obitelj Al Hasan je do sada dva puta u Siriji bila žrtva kasetnih bombi koje je lansirala Rusija, oba puta s užasnim posljedicama. Abd al Hadi Miteb al Hasan (23) priča da je njegov otac ubijen tijekom zračnog napada na kamp za raseljene osobe u Idlibu, koji kontroliraju pobunjenici. Obitelj je podrijetlom iz sela u blizini grada Hame u središnjoj Siriji, ali se tijekom građanskog rata preselila na sjever koji je pod kontrolom oporbe.
VEZANI ČLANCI:
Drugi put, dvije al Hasanove sestre su se igrale ispred kampa kada su eksplodirali ostaci kasetne bombe. "Rua je izgubila oko, a Doa šaku", kaže Al Hasan za Deutsche Welle. Sada dvije djevojčice, od devet i deset godina, pokušavaju živjeti normalnijim životom usprkos ozljedama. Ali to je jako teško, kaže Al Hasan.
"Osim amputacije ruke, Doa ima problema s nogom", objašnjava brat te djevojčice. "Potrebna im je posebna njega, ali ovdje nema ničega za njih. Sve je na meni i njihovoj majci. Toliko je mnogo teških dana, posebno zato što živimo u šatorima i jako je vruće", dodaje.
Prema brojkama koje su 2021. godine prikupili Ujedinjeni narodi (UN), nakon više od desetljeća građanskog rata oko 28 posto sirijskog stanovništva, starijeg od dvije godine, ima neku vrstu invaliditeta. Brojke su još veće u dijelovima sjeverne Sirije. Regija u kojem živi obitelj Al Hasan, koji kontroliraju oporbeni borci, u velikoj mjeri ovisi od humanitarne pomoći jer tamo nema medicinskih ustanova.
UN navodi da oko 37 posto stanovništva na sjeveroistoku Sirije pati od neke vrste invaliditeta. To je više od dva puta veći prosjek od svjetskog, koji iznosi oko 15 posto. "Statistika nije toliko visoka samo zbog rata“, kaže Emina Ćerimović, zadužena za prava osoba s invaliditetom u organizaciji Human Rights Watch koja je pomogla u izradi izvještaja o ovoj temi.
"Ne radi se samo o tome da je netko upucan ili ozlijeđen u granatiranju, već se radi o nedostatku zdravstvene zaštite i drugih usluga. Sve je to dovelo do toga da mnoga djeca i odrasli razviju invaliditet koji inače ne bi imali", kazala je.
Humanitarne organizacije s kojima je DW razgovarao vjeruju da je stvarni broj osoba s invaliditetom veći nego što pokazuje istraživanje UN-a iz 2021. "Tada nisu svi pobrojani. Metodologija koja je korištena ne uključuje probleme mentalnog zdravlja ili psihosocijalne smetnje. Tako da se bojimo da su brojke još veće“, dodaje Ćerimović.
VEZANI ČLANCI:
Brojke su također porasle nakon razornog potresa koji je pogodio Tursku i sjevernu Siriju u veljači ove godine, potvrđuje Myriam Abord-Hugon, šefica sirijskog ogranka humanitarne organizacije Handicap International. "U Siriji je nakon potresa bilo teško dobiti medicinsku njegu. Bolnice su bile potpuno preopterećene“, prisjeća se ona.
Emina Ćerimović također smatra da u posljednje vrijeme nije bilo dovoljno fokusa na sirijskim osobama s invaliditetom jer, usprkos zabrinjavajuće visokim brojkama, sukob traje već toliko dugo da nema rješenja na vidiku, a neprestano se pojavljuju mnogi drugi problemi — kao što je borba oko prekogranične isporuke pomoći i politički problemi koji se tiču autoritarnog sirijskog režima na čelu s Bašarom al Asadom.
Istraživači s britanskog Instituta za razvojne studije kažu da je teško znati koliko je osoba s invaliditetom bilo u Siriji prije nego što je rat počeo 2011. godine zbog „nedostatka sustavnog istraživanja, postojanja negativnih društvenih stigmi koje sprječavaju otkrivanje invaliditeta i općih poteškoća povezanih s postotkom invaliditeta“.
Raja al Džadir, istraživač i borac za prava osoba s invaliditetom, koji je rođen u Iraku, tvrdi: „Ako se u arapskoj kulturi rodite s invaliditetom, često ste u očima društva prikazani kao 'neuspjeh'“.
Aktivisti poput Al Džadira tvrde da treba mnogo toga napraviti kada su u pitanju prava i poštovanje osoba s invaliditetom u regiji, a i šire. U nekim dijelovima Sirije sada svaka obitelj poznaje nekoga s nekom vrstom invaliditeta, kaže Abord-Hugon.
Eto što se događa kad naivni narod sluša političare i odobrava njihove ratove.