Kada je nedavno postao gradonačelnikom njemačkog Ostelsheima, mjestašca od 2700 žitelja smještenog na jugozapadu te države, odmah nakon što su rezultati postali službeni nazvao je majku kako bi joj priopćio dobre vijesti. Nije prošla niti minuta tog razgovora prije nego je majka povisila ton na novoizabranog gradonačelnika.
- Sine, jako sam sretna i ponosna, ali molim te prestani svaku treću riječ izgovarati na njemačkom jer te ništa ne razumijem – riječi su kojim ga je prekinula u jednom trenutku. Ryyan Alshebl, 29-godišnji Sirijac, danas bolje priča njemački nego arapski jezik. On i njegova majka udaljeni su jedno od drugog 2700 kilometara. Čuju se gotovo svakodnevno, ali se nisu zagrlili 8 godina. Cijela njegova obitelj i dalje se nalazi u ratom izranjavanoj Siriji. Ryyan je, ne krije to, pobjegao iz zemlje kad mu je bila 21 godina. Zašto? Zato što je kao mladi muškarac odabran da se ide boriti u rat. Nije mu se svidjela ideja da svoj život da za državu, a nakon brojnih razgovora sa svojom obitelji koja po primanjima i obrazovanju spada u viši srednji sloj sirijskog društva, svi su se složili da je najpametnije da krene za Europu. S prijateljem i vršnjakom Ghaithom Akelom, veseljakom po prirodi i informatičkim inženjerom po struci, zaputio se prema obalama Sredozemnog mora. Uslijedila je gotovo pa tipična priča sirijskih imigranata – prvo su 13 sati proveli na moru u gumenjaku strepeći hoće li se ili neće dokopati obala Starog kontinenta. Nakon toga su vlakom, autobusom, pješačenjem, u biti kako god su se snašli i umili, tjednima putovali do konačnog odredišta – Njemačke.
GALERIJA Ryyan Alshebl, 29-godišnji Sirijac, postao gradonačelnikom njemačkog Ostelsheima
Tamo su ih, kao tražitelje azila, smjestili u ruralni gradić Althengstett, a unatoč prvotnom toplom dočeku lokalaca koji su ih dočekali s natpisima „Wilkommenskultur“, ubrzo je uslijedio hladan tuš. Politika tadašnje kancelarke Angele Merkel bila je orijentirana na prihvat imigranata koji su trebali poslužiti kao (jeftina) radna snaga, što je kao protutežu ubrzo na noge diglo brojne političke pokrete s krajnjem desnog spektra zahvaljujući kojima se počela stvarati negativna klima prema izbjeglicama.
U tom valu 2015. godine u Njemačku je došlo njih oko milijun, a iako je do danas velika većina naučila jezik, pronašla posao i donekle se integrirala, nikome do dolaska Ryyana Alshebla na vlast nije uspjelo zasjesti na neku visoku političku funkciju. Statistika kaže kako samo 1.2% gradonačelnika njemačkih gradova ima imigrantsko porijeklo, a i oni koji su zasjeli u te fotelje su uglavnom djeca roditelja koji su u tu zemlju došli prije 20 ili više godina. Kako je onda 29-godišnjaku iz poprilično marginalizirane skupine uspjelo u tako kratkom roku, u gradiću u kojem nije nikoga poznavao, doći na tu poziciju?
Potrebno je napomenuti kako Alshebl nije imao nikakvog iskustva u politici, započeo je studij bankarstva i financijskog menadžmenta koji je morao napustiti na 3. godini fakulteta. Po dolasku u Njemačku lokalci su pred njega i njegove prijatelje postavili mnoge barijere, naravno ne one fizičke, kojima su ih držali na distanci.
VEZANI ČLANCI:
- Ne govoriš naš jezik – ne prihvaćamo te kao svoga. Ponašaš se i živiš po nekim svojim pravilima i odbijaš naučiti običaje naše zemlje – nisi dobrodošao. Niti se ne trudiš upoznati svoje sugrađane – ne brini se, neće, čast iznimkama, niti oni tebe. To su bila jednostavno neka od nepisanih pravila, vrlo brzo shvatiš kako stvari funkcioniraju. Kada sam vidio da se i sam moram aktivirati kako bi bio prihvaćen u društvu odlučio sam se pridružiti lokalnom volonterskom centru. Ljudi su na to jako pozitivno reagirali, jer sam tako maknuo sa sebe stigmu da sam došao tamo živjeti od socijalne pomoći i životariti – riječi su kojima je 29-godišnji gradonačelnik opisao početak svog puta. Nakon nešto više od godinu dana rada u volonterskom centru je raspisan natječaj za voditelja organizatora volonterskih igara. Prijavio se, a kako je gotovo svakodnevno dolazio u centar, te je do tada već solidno pričao jezik i preko volontiranja upoznao dosta ljudi, odlučili su mu dati šansu te ga postaviti na tu rukovodeću poziciju.
To je u njemu probudilo želju da pokuša ući u politiku. Usavršio je jezik, prijavio se u strukovni program za službenika u gradskoj administraciji, a potom je zahvaljujući entuzijazmu i sposobnosti dobio pripravnički staž u gradskom vijeću Althengstetta. Nakon odrađenog staža gradonačelnik Clemens Götz inzistirao je na tome da mladi Ryyan dobije stalni posao, i tu je krenula njegova politička karijera.
Lokalcima se svidjelo to što je provodio vrijeme među njima, što uživa u njihovoj lokalnoj hrani, nerijetko jede s njima na klupama u parkovima, zastane, podruži se, svakom da ruku. Odlazio je na lokalne nogometne utakmice, pio pivo s njima. Možda sve to izgledaju kao nebitne sitnice, ali posebice u tako malim ruralnim sredinama one na ljude ostavljaju jako dobar dojam. Zahvaljujući svemu tome, gradonačelnik Althengstetta koji je i zaposlio Ryyana predložio mu je da se kandidira za čelnu funkciju u susjednom Ostelsheimeru koji je doslovce „naslonjen“ na Althengstett i žitelji dvaju gradova poznaju jedni druge, nerijetko ovi iz Althengstetta rade u Ostelsheimeru i obrnuto i tako dalje.
VEZANI ČLANCI:
Njegov prijatelj Akel s kojim je godinama ranije dijelio maleni gumenjak ploveći preko Sredozemlja isprva je bio skeptičan oko te njegove kandidature, ali potom su zaključili kako možda i imaju šanse ako odrade dobru kampanju u kojoj će Ryyan doslovce ići od kuće do kuće, među ljude i staviti im se totalno na raspolaganje. Po mjestu su postavili i panoe na kojima se nalazio broj na koji su mogli zvati direktno kandidata za gradonačelnika nekoliko sati dnevno i pitati ga što god žele, porazgovarati s njim, bez ikakvih posrednika, bez tajnika ili tajnica i drugih službenika. Utipkate broj i čujete Ryyanov glas. A on je slušao, pričao, gradom su se širile priče oduševljenih majki kojima je ne samo obećavao da će u vrtiće uvesti cjelodnevni boravak, nego i kako će to učiniti, stariji su bili impresionirani njegovim poznavanjem njihovih pritužbi u domovima umirovljenika, navijači na lokalnim utakmicama s pristupačnošću i lakoćom kojom je pričao o nogometnim taktikama.
Naravno, nije sve bilo tako idealno, na lokalnim medijskim portalima bilo je napada i komentara u kojima su njihovi autori pokušavali objasniti kako za jednu takvu sredinu nije dobro da na vlast dođe gradonačelnik-stranac koji ipak ne može u dušu poznavati njihove običaje kao netko tko je tamo rođen. Čak su ga optužili i da će, ako pobijedi, u gradu uvesti strogi islamski šerijatski zakon. Potpuna besmislica s obzirom na to da Ryyan Alshebl po vjeroispovijesti uopće nije Musliman, nego pripadnik Druza – religijske manjine koje je evoluirala iz islama u posebnu monoteističku vjeru koju danas čini oko 3% sirijskog stanovništva. Kada je došao dan izbora, birači su više od krivih i zluradih natpisa cijenili to što je, prema njihovom sudu, Alshebl ipak jedan od njih. Znali su prepoznati lažne natpise i ružne komentare jer su ga osobno poznavali. Protukandidat mu je bio jedan od najbogatijih ljudi u Ostelsheimeru, poduzetnik s troje djece, dobro uhodanim biznisom, lijepim i velikim obiteljskim imanjem koji propagira tradicionalne kršćanske vrijednosti. Alshebl je odnio pobjedu osvojivši 55% glasova, a ono što je najzanimljivije u cijelo priči je kako su većina njegovi birača bili upravo ti tradicionalni Kršćani i oni nešto stariji kojima bi se, kada ih se opisuje po nekim tradicionalnim postulatima, nadjenuo pridjev – konzervativni.
- U velikim gradovima imigranti su prisiljeni živjeti u nekim svojim zajednicama koje su izolirane od ostatka društva i zbog toga nemaju ni priliku ni želje i volje ulaziti u interakciju s drugim ljudima izvan tih zajednica. U malim gradovima to nije slučaj, i baš zato, potpuno suprotno od uvriježenih mišljenja, ja smatram kako je na visoke političke funkcije imigrantima lakše zasjesti u ruralnim nego visoko urbaniziranim sredinama – zaključio je novoizabrani njemački gradonačelnik – Sirijac.
VIDEO Nakon 22 godine isušeno je Lokvarsko jezero: dno skriva ostatke potopljenog naselja
Ako je sirijski kršćanin onda ima smisla, a ako nije onda je na žalost manjina unutar svoje etničke grupe.