U iščekivanju Terminatora

Četvrta industrijska revolucija – udar na žene, rast nejednakosti, rat za znanje...

Foto: Reuters
Četvrta industrijska revolucija – udar na žene, rast nejednakosti, rat za znanje...
22.06.2017.
u 20:20
Više će se tražiti arhitektura i tehnika, prodaja, računalstvo i matematika, upravljanje, financijske operacije... Padat će potražnja za montiranjem, gradnjom, umjetnosti, dizajnom, sportom i medijima, proizvodnjom...
Pogledaj originalni članak

Današnje promjene tako su temeljite da s gledišta ljudske povijesti nikada nije bilo vremena koje je toliko obećavalo, ali i koje je nosilo toliko prijetnji.

Ovu je rečenicu u svojoj knjizi Četvrta industrijska revolucija napisao Karl Schwab, osnivač Svjetskog ekonomskog foruma. U svojoj knjizi Schwab se bavi prožimanjem umjetne inteligencije, robotike, interneta stvari, autonomnih vozila, 3D printanja, blokchaina, biotehnologije i mnogih drugih tehnologija koje na današnjicu utječu na način do sada nepoznat u povijesti. Iako poznajemo razdoblja koja su obilovala inovacijama, poput početka 20. stoljeća, teško je bilo koji povijesni period usporediti s današnjicom.

Država usmjerava promjene

Jer, ove tehnologije nužno nisu nadopuna čovjeku, one ga mogu i zamijeniti u brojnim za njega do sada uobičajenim djelatnostima. Jasno je da će se ljudsko društvo korjenito mijenjati, pitanje je samo kakve će te promjene biti i kako ćemo ih doživjeti.

– Četvrta industrijska revolucija je u biti ubrzani znanstveno-tehnološki razvoj nastao kao posljedica informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje su eksponencijalno povećale dostupnost informacija i globalno povezale znanstvenike i svijet. Sva dosadašnja postignuća u pojedinim područjima robotike, umjetne inteligencije i strojnog učenja, nanotehnologije, 3D tiskanja, genetike i biotehnologije, sada umrežena u četvrtoj industrijskoj revoluciji stvaraju sinergiju pojačavajući ukupni učinak na društvo. Pametni sustavi, zgrade, tvornice, farme ili cijeli gradovi pomoći će rješavaju mnogih aktualnih problema u rasponu od logistike, energije do klimatskih promjena – kaže prof. dr. sc. Bojan Jerbić sa Zavoda za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Naglašava kako će mnoga zanimanja proći temeljnu preobrazbu, a neka će potpuno nestati. Istodobno, generirat će se potpuno nove kategorije radnih mjesta koja će zajedno s tehnološkim, socioekonomskim, geopolitičkim i demografskim kretanjima i međusobnim interakcijama utjecati na fundamentalne društvene promjene od kulture do ekonomije.

– Međutim, sve te promjene također predstavljaju ozbiljne izazove, a jedan od glavnih izazova budućnosti bit će suočavanje s porastom nejednakosti jer tehnološki napredak uzrokovat će jednako dobitnike kao i gubitnike. To se prvenstveno odnosi na vrijeme tranzicije od tradicionalnog kapitalističkog i potrošačkog društva, zasnovanog na velikom kapitalu i bankama, do ”tehnološkog društva” koje više neće ovisiti o sposobnosti proizvodnje i akumulacije materijalnih dobara – kaže dr. Jerbić najavljujući jedan novi društveni sustav.

– Novo postkapitalističko društvo ovisit će o znanju, promijenit će se vrijednosni sustav, etički i moralni koncepti, poimanje rada neoklasične ekonomije, ali ostat će globalni problemi resursa. Današnji svjetski problemi i sukobi proizlaze iz neravnomjerne distribucije kapitala, a u budućnosti bi te probleme trebali zamijeniti problemi dostupnosti obrazovanja i tehnologija – kaže. Očito je da nove tehnologije koje se prihvaćaju velikom brzinom traže i adekvatnu brzinu prilagodbe.

– Tradicionalna tržišna ekonomija nalaže svojevrsni ”outsourcing” (izdvajanje) odgovornosti, odnosno država prepušta tržištu i kapitalu regulaciju ekonomije i društvenih odnosa. Suvremeno društvo, nasuprot tome, zahtijeva proaktivnu ulogu države kao katalizatora i usmjerivača promjena. To, dakako, podrazumijeva prilagodbu svih društvenih čimbenika od gospodarskih subjekata, administracije, udruga do pojedinaca. Ona društva koja u te promjene ulaze brže zasigurno će biti uspješnija u budućnosti. Stoga je jedan od najvećih problema u Hrvatskoj nespremnost na promjene zbog općeg društvenog pomanjkanja povjerenja u sve institucije društva – govori profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Kada govorimo o tehnologijama nositeljima nove industrijske revolucije, one, iako su brojne, mogu se svesti na nekoliko zajedničkih nazivnika.

– Glavna su značajka ove industrijske revolucije pametne stvari i umrežavanje. Drugim riječima, u bliskoj će budućnosti većina artefakata posjedovati neku vrstu informacije ili inteligencije, kao i sposobnost umrežavanja i komunikacije. To će stvoriti potpuno nove mogućnosti primjene materijalnog svijeta koji nas okružuje. Sljedeću industrijsku revoluciju obilježit će zasigurno kognitivni i humanoidni strojevi, bionika, genetika i nanotehnologija. S jedne strane će se tehnologija ”antropomatizirati”, odnosno postajat će sličnija ljudima po sposobnostima, jednako onim kognitivnim kao i mehaničkim. S druge strane ljudi će se sve više ”kiborgizirati” s pomoću različitih implantata, egzoskeleta i drugih tehničkih dodataka koji će poboljšavati naše sposobnosti i povezanost s humaniziranom tehnologijom. Hoće li granice živog i neživog postupno iščezavati, pitanje je kojim ćemo se ipak baviti u daljoj budućnosti – kaže dr. Jerbić.

Ono što nas sve ipak najviše zanima jest kako će izgledati tržište rada, odnosno koja će zanimanja preživjeti, a koja će nestati ili se pak promijeniti do neprepoznatljivosti. Svakako se mijenjaju vještine koje će se tražiti. Prema analizi Svjetskog ekonomskog foruma s početka prošle godine napravljenoj na 15 najvećih svjetskih ekonomija najtraženija će vještina biti rješavanje kompleksnih problema, pa kritičko razmišljanje, kreativnost, upravljanje ljudima, koordinacija sa suradnicima, emocionalna inteligencija, procjena i donošenje odluka, orijentiranost usluzi, pregovaranje te kognitivna fleksibilnost. Više će se tražiti arhitektura i tehnika, računalstvo i matematika, upravljanje, poslovne i financijske operacije, prodaja i srodni poslovi.

Padat će potražnja za montiranjem i održavanjem, gradnjom i vađenjem, umjetnosti, dizajnom, sportom i medijima, proizvodnjom, uredskim i administrativnim poslovima. Sve to već za nekoliko godina, do 2020. godine. I brojke su prilično dramatične. Te ekonomije mogle bi izgubiti 5,1 milijuna radnih mjesta do 2020., ukupno 7,1 milijuna. Ponajviše, dakle, u administraciji, ali bi se dobilo dva milijuna radnih mjesta, u područjima računalstva i matematike te arhitekturi i tehnici. Iz ovoga također proizlazi kako će žene promjenama na tržištu rada biti daleko pogođenije nego muškarci. Ponajviše su promjenama pogođeni profili poslova koje većinom obavljaju pripadnice ljepšeg spola.

Tehnološki skokovi koji su zbog dinamike i posljedica prozvani revolucijama

Izum parnog stroja

Iako je inovacija Jamesa Watta obilježila razdoblje 18. i 19. stoljeća, ipak njoj treba pribrojiti i promjenu u kojoj agrarna, ruralna društva sve više postaju urbanima. Industrije čelika i tekstila u središtu su prve industrijske revolucije. Zajedno s parnim strojem, dakako.

Galop inovacija

Vrlo kratko ali intenzivno razdoblje između 1870. i 1914. obilježio je niz izuma koji ostavljaju svoj utjecaj i danas. Žarulja, telefon, fonograf, motor s unutrašnjim izgaranjem inovacije su kojih većinu koristimo i danas. Tu je i masovna proizvodnja, nafta, izmjenična struja...

Mišem do napretka

Na treću smo industrijsku revoluciju čekali sve do 80-ih godina i pojave upotrebljive digitalne tehnologije, odnosno osobnog računala. Analogna tehnologija nestaje, kao temelj napretka javljaju se internet i informacijska tehnologija.

– Ne bih govorio o gubitku radnih mjesta, već o pretvorbi tržišta rada. Svaka znanstveno-tehnološka revolucija unosi društvene promjene koje se reflektiraju na način proizvodnje, gospodarske modele i djelatnosti. Istraživanja EU pokazuju da su nove tehnologije generator novih radnih mjesta, ali radnih mjesta zasnovanih na novim znanjima i zanimanjima. Pogrešno je voditi politiku očuvanja radnih mjesta jer stara zanimanja znače nekonkurentnost na tržištu. Danas je Kina najveći uvoznik robota, što jasno pokazuje da je tehnološka sposobnost važniji kriterij konkurentnosti od, npr., cijene rada. Hrvatska stoga mora ubrzano razvijati znanstveni i obrazovni sustav koji će biti u stanju nositi se s ubrzanim znanstveno-tehnološkim razvojnim trendovima i potrebama za novim kadrovima s modernim znanjima. Mi smo danas jedna od najneuspješnijih članica EU i, ako to nije dovoljno upozorenje da moramo drastično mijenjati društveno-političke paradigme, ne znam što bi nas drugo moglo pokrenuti – govori profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Kraće radno vrijeme. A plaće?

U analizi Svjetskog ekonomskog foruma jasno se prepoznaju i pokretači ovih promjena. Već osjećamo utjecaj geopolitičke nestabilnosti, mobilnog interneta i cloud tehnologije, crowdfundinga i dijeljene ekonomije... Počinje utjecaj alternativnih izvora energije i s njome povezanih tehnologija, interneta stvari, napredne proizvodnje i 3D printanja, produljenog životnog vijeka, zabrinutosti oko pada etičkih standarda kod nove generacije potrošača. Tek nas čeka rast utjecaja napredne robotike i autonomnog prijevoza, umjetne inteligencije i strojeva s mogućnošću usvajanja znanja, naprednih materijala, biotehnologije i genomike. Također, kada se govori o radnim mjestima, sve je više polemike oko toga kako će izgledati radno vrijeme. Hoćemo li raditi manje za isti novac ili ćemo morati za taj novac raditi više različitih poslova. Za početak, gotovo je sigurno da će radno vrijeme doista biti znatno kraće.

– To je točno. Već danas su proizvodni postupci toliko učinkoviti zbog automatizacije i robotizacije procesa da bi radno vrijeme moglo biti znatno kraće. Međutim, to je opet problem distribucije kapitala, odnosno koncentracije kapitala. Veliki koncerni diktiraju cijenu rada i nerazmjerni profit, dodatno eksploatirajući poznatu ”Reaganovu deregulaciju” cijena i zaduživanja iz 1989. godine. Pola svjetskog kapitala danas posjeduje manje od 1% svjetske populacije. Samo 62 najbogatije obitelji u svijetu posjeduju više bogatstva od polovice svjetske populacije. Takav poredak bit će najveća prepreka razvoju novog društva temeljenog na znanstveno-tehnološkom razvoju – govori dr. Jerbić.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

NA
narod1
21:01 22.06.2017.

Kod nas nema šanse za promjenama i napretkom. Tu su taksisti, vlada i Todorić da ih spriječe, udruženo.