Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Zahvaljujući znatiželjnosti i prisebnosti jedne čistačice koja je radila u zeničkoj Željezari spašeni su mnogi životi. Jela Marinić imala je 24 godine kada je spasila živote šestero radnika koji su se otrovali ugljičnim dioksidom. Dogodilo se to kada je Jela radila kao čistačica u Centralnoj stanici za spašavanje zeničke Željezara. O tome je pisao i Večernji list u izdanju od 6. lipnja 1967. godine pod nazivom Jelini podvizi.
U tekstu se navodi kako je Jela bila poznata u cijelom kolektivu zbog svoje prisebnosti u teškim trenucima trovanja. Navodi se i Jelino zanimanje za instrumente i pomagala koja služe kod spašavanja otrovanih radnika. Jela je, pišu, satima razgovarala sa stručnjacima o tome čemu služe pojedini instrumenti i kako se služiti njima.
- Listopada prošle godine došlo je do trovanja veće grupe radnika. Radilo se o sekundama. Prvu šestoricu najteže zatrovanih radnika prihvatila je u Stanici Jela Marinić. Jela ih je smjestila u sobu za oživljavanje, iskušala najprije na sebi maske s kisikom, a potom ih stavila na lica zatrovanih. Za svega nekoliko trenutaka počeli su udisati spasonosni kisik. Šestero Jelinih 'pacijenata' bilo je spašeno - navodi se u članku. Spašeni radnici nekoliko su dana kasnije došli do Jele, čvrsto joj stisnuli ruku i zahvalili na pomoći u tim teškim trenucima.
VEZANI ČLANCI
No, nije to jedini slučaj kada je Jela spašavala radnike. Još gori slučaj dogodio se u siječnju 1967. godine kada se otrovalo više od 20 radnika. Jela tada nije bila sama u Centralnoj stanici za spašavanje kao prošli put, no uz osoblje stanice pružala je pomoć radnicima u tim ključnim trenucima. I tada je primala čestitke svojih kolega i spašenih radnika zbog pomoći u sekundama koje život znače.
Njeni pothvati nisu prošli nezapaženo te je za njih bila nagrađena simboličnom nagradom od 10 000 dinara
- Pomagala sam ne misleći kako će to netko tumačiti. Jednostavno, osjećala sam da moram pružati pomoć jer su u pitanju ljudski životi - kazala je Jela govoreći o svojim intervencijama.
- Možda će Jela postati i profesionalni spasilac, jer u Stanici za spasavanje kažu da je Jela praktično već odavno položila prijemni ispit za ovo teško i odgovorno zvanje - navodi se u tekstu.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Prijedlog redakciji: Dajte stari članak(arheološko novinarstvo),a potom istražite što je/gdje je danas ta osoba. ( istraživačko novinarstvo). Svima će to biti zanimljivo!