Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
„Halo Beograde, ovdje Zagreb“ – rečenica je to s naslovnice Večernjaka, objavljenog u subotu, 15. kolovoza, 1964. godine. Od tog su dana, točno u 15 sati, uspostavljene direktne, telefonske linije 'Zagreb-Osijek' i 'Zagreb Beograd'. Iako u današnje doba mobitela, brzog interneta i suvremene tehnologije, to možda ne zvuči kao spektakularna vijest za naslovnicu, prije 60 godina taj je događaj nazvan povijesnim.
Naime, od prvog telefonskog poziva u povijesti, kojeg je 10. ožujka 1876. godine u Bostonu izumitelj Alexander Graham Bell uputio svom asistentu Watsonu, pa do tog kolovoza 1964., proteklo je punih 88 godina, a velikih koraka naprijed nije bilo. Stoga je puštanje u rad moderne, ARM 20, tranzitne, telefonske centrale u Zagrebu, bio bombastičan, tehnološki skok. Stavljanje u pogon tog 'čuda' od tehnike, značilo je da će se od tog dana, nakon biranja broja, umjesto dotadašnjih 45, na vezu čekati upola kraće, 'samo' 20 sekundi. U sklopu kvalitetnije PTT usluge automatska je telefonska veza bila uspostavljena i između Zagreba i Osijeka, čiji je pozivni broj tada bio 754.
VEZANI ČLANCI:
Prvi telefon u Zagrebu zazvonio je na ovoj adresi
Nakon poznate rečenice ‘Gospodine Watson, dođite ovdje, trebam vas’, koju je u prvom, telefonskom razgovoru u povijesti, 10. ožujka 1876. godine, izgovorio izumitelj Alexander Graham Bell, Zagreb je na ukopčanje prvog telefona čekao još punih 11 godina. Prva zagrebačka telefonska centrala, s 30 brojeva, koju su mnogi tada nazivali 'čudom Božjim', proradila je 1. siječnja davne 1887. godine. Dan kada je u Zagrebu ukopčan prvi telefon, bio je događaj godine, a vlasnik prve 'sprave za govorenje i slušanje', kako su tada zvali telefon, bio je zagrebački špediter, Vilim Schwarz. Upravo je u njegovoj kući, na uglu Duge, odnosno Radićeve ulice i Krvavog mosta, ulice koja povezuje Radićevu s Tkalčićevom, zazvonio prvi telefon. Prvi poslovni pretplatnici bili su 'Tvornica kože' i 'Prva hrvatska štedionica', a prve zagrebačke telefonistice bile su Betika Rihtarić, Viktorija Soronijević i Laura Sekulić.
Iako je Bell predlagao da telefonski razgovori započinju pozdravom ‘ahoj’, prevagnuo je ipak prijedlog Thomasa Edisona da prva riječ upućena sugovorniku s druge strane linije bude ‘halo’.
'Halo gospođice, molim vas broj...', tako su glasili uobičajeni pozivi pretplatnika u vrijeme kada su veze uspostavljale telefonistice. Pretplata se u početku plaćala 7 forinti, a kasnije je pojeftinila na samo 5 forinti. Koliko će telefonski razgovor trajati ovisilo je o 'dubini' džepa. U prvoj zoni, do 100 kilometara, jedan je impuls trajao 10 sekundi, a stajao je 20 tadašnjih dinara. U drugoj zoni, do 200 kilometara, impuls je trajao 8 sekundi, u trećoj, do 400 kilometara, 6 sekundi, a u četvrtoj, preko 400 kilometara, jedan impuls trajao je samo 5 sekundi. Da bi to što slikovitije prikazao, naš je novinar te 1964. godine izračunao da bi ga dvominutno čitanje članka sugovorniku u Beogradu stajalo 400 dinara, dok je za kratku, telefonsku, rođendansku čestitku trebalo izdvojiti 40-ak dinara.
Večernjak je te, 1964., objavio i simpatičnu anegdotu, iz doba prvog telefona, čiji su glavni akteri bili jedan djed i jedan unuk. Unuk je, kako je priča kružila, pitao svog djeda što su ljudi imali u doba njegove mladosti, kada još nije bilo telefona, na što mu je mudri djed, purger, odgovorio: -'Imali su mir Božji!' Slažete li se s djedom ili ipak ne možete bez svog mobitela?
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
