Priča o navodnoj mogućnosti da cjepivo MMR (protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) uzrokuje autizam kod djece jedna je od najboljih ilustracija kako i u suvremenoj znanosti histerija javnosti može potpuno gurnuti u zapećak znanstvenu uvjerljivost i nanijeti nenadoknadivu štetu.
Dr. Andrew Wakefield, koji je 1998. radio u londonskoj bolnici Royal Free, objavio je u stručnom glasilu britanske medicinske struke The Lancet studiju u kojoj je ustvrdio da je cijepljenje dvanaestoro djece cjepivom MMR kod njih uzrokovalo crijevnu reakciju koja je dovela do autizma.
Britanski tisak nekritično je prenio tvrdnje iz te studije i uzrokovao histeričnu reakciju koja se proširila po cijelom svijetu.
Roditelji su masovno odbijali cijepiti djecu, zbog razumljivog straha od autizma, psihičkog poremećaja koji još nije do kraja razjašnjen i, kao i sve neobjašnjive pojave, izaziva strah koji je u stanju potisnuti bilo kakvo racionalno razmišljanje. Djeca su potpuno nepotrebno obolijevala od dječjih bolesti koje su se cjepivom mogle spriječiti, a koje su u težem obliku ostavljale razne posljedice, od gluhoće do sterilnosti.
Nijedan znanstvenik nije uspio reproducirati rezultate do kojih je dr. Wakefield svojom studijom došao; kasnije se ispostavilo da je uzorke krvi djece za svoju studiju taj nesavjesni liječnik uzeo na brzinu od gostiju na rođendanskoj zabavi svojeg sina, plaćajući im po pet funti za uzorak.
Nakon godina istraga, sudskih tužbi, polemika u tisku i optužbi, The Lancet je povukao nezapamćen potez povlačenja 12 godina starog članka (od čijeg autorstva je svih 13 suradnika dr. Wakefielda u međuvremenu odustalo i tražilo da se njihovo ime briše) kao "pogrešnog" i "lažnog".
General Medical Council je, koristeći izraze kakvi se ne pamte u medicinskoj struci, u svojoj stegovnoj odluci istaknuo da je Wakefield "iskazao bešćutan nemar" i "zloupotrijebio povjerenje u svoj položaj" tijekom istraživanja, te da je postupao "nečasno" i u opisima svojih nalaza bio "zavaravajući" i "neodgovoran".
Dr. Wakefield se sve do svojega stegovnog saslušanja držao svojih tvrdnji kao pijan plota i, potpomognut paranoičnim protucjepivnim lobijem, sebe predstavljao kao borca za pravdu koji se bori protiv bezdušnih farmaceutskih tvrtki i sprečava ih da zarađuju novac na štetnom cjepivu. Pri tom je pod tepih gurao činjenicu da, za razliku od mnogih drugih lijekova, dječja cjepiva nisu pretjerano unosna i većini tvrtki koje ih proizvode prije služe kao porezna olakšica nego kao izvor zarade.
Histerija oko navodnog uzročnika autizma, koji je "dokazivala" samo jedna mala i traljavo provedena studija, najbolje pokazuje koliko je u zdravstvu opasno iznositi zaključke prije nego što se činjenice temeljito provjere.
Čovjek koji je izmislio cjepivo, bio je obični seoski nadriljekar. Čim nekomu liječniku proradi savjest ili ima srca za pravdu, odmah ga žele ukloniti. Otkud toliko bolesti u svijetu, otkud toliko lijekova?