Krajem prošloga tjedna završila je najuspješnija kampanja u povijesti platforme kickstarter, prikupivši 878 puta više od 10.000 dolara, koliko je bilo potrebno za uspješnu realizaciju projekta. Nije se radilo o revolucionarnom lijeku protiv tumora, biznis-modelu koji će promijeniti način globalnog poslovanja ili nekom drugom za čovječanstvo prijelomnom projektu.
Ukupno 219.382 ulagača uplatila su 8,782.571 dolar za kartašku igru Exploding Kittens (eksplodirajuće mačkice), naoko najobičniji špil karata čija vrijednost leži u popularnosti njegova ilustratora.
Tridesetdvogodišnji Matthew Inman dizajnom se počeo baviti sredinom dvijetisućitih, a 2009. godine lansirao je blog The Oatmeal (zobena kaša), koji je postao instant-hit jer je govorio jezikom internetske generacije. Mješavina uvrnutih, crnohumornih crteža, znanstveno utemeljenih informacija i svima bliskih tema, od prokrastinacije i predoziranja kofeinom do ljubavi prema kućnim ljubimcima (prekrasno ovjekovječene u njegovu stripu My Dog: The Paradox) "kliknuli" su svima koji su u životu protratili sate i sate buljeći u internetske forume umjesto da se pozabave vlastitim životom.
The Oatmeal je u međuvremenu izašao iz domene virtualnoga, objavivši nekoliko strip-knjiga, no kao i njegovi kolege iz crnohumornog webkolektiva Cyanide & Happiness ("Cijanid i sreća"), svi "offline" projekti nisu uspjeli zasjeniti njihovu internetsku popularnost. A onda su se dogodile eksplodirajuće mačkice. Mogućnost kapitaliziranja svoje popularnosti preko Kickstartera Inman je testirao već 2012. godine, kada je humanitarnom kampanjom "Medvjeđa ljubav dobra – rak loš" prikupio 220.024 od traženih 20.000 dolara za zaštitu medvjeda i borbu protiv raka te kampanjom "Izgradimo prokleti Teslin muzej", kojom je prikupio 1,370.461 od traženih 850.000 dolara za otkup starog Teslina laboratorija i njegovu transformaciju u muzej.
Potkraj prošle godine udružio se s jednim od ključnih ljudi Microsoftova Xbox Entertainment studija, dizajnerom virtualne stvarnosti Elanom Leejem i njegovim kolegom Shaneom Smallom, s kojima je osmislio igru Exploding Kittens, kartašku verziju ruskog ruleta u kojoj iz igre ispada onaj tko izvuče kartu s eksplodirajućom mačkom. Pokrećući Kickstarter kampanju sredinom siječnja, sigurno su očekivali da će im ukupna zarada premašiti traženih 10.000 dolara, no kada su do tog cilja došli za samo dva sata, a uplaćena svota i dalje je rasla divljom brzinom dosegavši dva milijuna dolara do kraja prvog dana, čini se da su i sami ostali malo zatečeni. Uslijedio je niz mailova kojima su svoje podržavatelje obavještavali o napretku kampanje ističući da nisu očekivali toliki odaziv i smišljajući načine da im se oduže. Paketić bonus karata za odrasle pretvorili su u cijeli dodatni špil, smislili su luksuznu tvrdu kutiju u koju će upakirati karte nakon što ih otisnu, spustili su cijene interkontinentalne dostave, crtali portrete svojih podržavatelja, a dio novca usmjerili su za pomoć skloništima za napuštene mačke diljem Amerike.
Naglasak na uključivanju
– Prvog dana kampanje dosegli smo svoj financijski cilj i to je velika stvar. Nakon toga, preusmjerili smo fokus s novca na zajednicu. Odlučili smo da ćemo sve daljnje korake posvetiti slavljenju vas koji ste nas podržali – napisali su na svojoj stranici, istaknuvši ono što leži u podlozi svakog uspješnog crowdfundinga: osjećaj da bez obzira na to koliko osoba uplati zauzvrat dobiva nešto čime se može ponositi. Glavni princip tog modela jest da svatko u projekt ulaže u skladu s vlastitim mogućnostima.
Što je uplata veća, veća je i nagrada, ali i oni koji su uplatili samo nekoliko dolara moraju osjećati da na neki način profitiraju. Nagrade za sudjelovanje u nekoj crowdfunding kampanji ne moraju nužno biti materijalne – ponekad se najviše uplaćuje za mogućnost susreta s autorom projekta ili za simboličan čin poput zahvale ili dodjeljivanja titule koja može dobro zvučati u rezimeu uplatitelja. Tim principom vodila se po mnogočemu revolucionarna kampanja finskog filma "Željezno nebo", koji je zaobišao sve uvriježene produkcijske putove, oslanjajući se na financijsku i praktičnu pomoć internetske zajednice.
DVD-i obećani svakome tko podrži projekt bili su tek dekoracija. Prava nagrada koja je tisuće ljudi diljem svijeta pretvorila u besplatnu radnu snagu koja je dorađivala scenarij, izrađivala produkcijske skice, davala novac za snimanje i pomagala u postprodukciji "Željeznog neba" bila je osjećaj da napokon mogu sudjelovati u stvaralačkom procesu, a ne samo pasivno konzumirati gotov sadržaj. Takav pristup znatno smanjuje potrebna ulaganja u kasnije brendiranje i prodaju nekog proizvoda, bilo da je riječ o filmu, igrici ili novom glazbenom albumu, krajnjim korisnicima. Umjesto da ih uvjeravate da kupe vaš proizvod, rani ulagači ne daju vam samo novac za pokretanje projekta nego postaju njegovi ambasadori, šireći vijesti po društvenim mrežama i uvjeravajući vlastitu okolinu da se pridruži ostvarenju cilja. Ako pri tome sudjeluju i vlastitim radom, više ne govorimo samo o crowdfundingu (masovnom financiranju) nego i crowdsouringu (podjeli posla na velik broj podržavatelja).
Jedan od najsjajnijih primjera uspješnih crowdfundinga newyorški je ulični fotograf Brandon Stanton, tridesetogodišnjak čiji blog Humans of New York samo na Facebooku prati 12,3 milijuna ljudi, a njegove kampanje (uglavnom humanitarnog karaktera) redovito nadmašuju sva očekivanja.
Važnost stalne multiplatformske interakcije, razvijanja zajednice i davanja osjećaja bliskosti i ravnopravnosti u kontaktu s podržavateljima iznimno su dobro usvojili američka burleskna performerica Amanda Palmer i britanski pisac Neil Gaiman, bračni par koji je ranije imao neovisne karijere u "stvarnom svijetu", ali internetska prisutnost donijela im je novi nalet slave koji ih je pretvorio u jedan od najutjecajnijih parova digitalnog doba, čiji crowdfunding i crowdsourcing projekti također probijaju rekorde, a jedan od najnovijih Amandina je knjiga The Art of Asking ("Umjetnost traženja"), na kojem internet opisuje kao magičnu platformu na kojoj je dovoljno pitati da bi dobio sve što ti je potrebno.
No je li zaista baš tako?
Ako imate dobru priču i strategiju, uspješno ćete prodati i tanjur krumpir salate (za koji je šaljivčina Zack Danger Brown na Kickstarteru prikupio 55.492 od traženih deset dolara!), no konkurencija je velika i kampanje bez razvijene strategije ili zvučnih imena najčešće propadaju.
Nedostaje nam pismenosti
Osim zabavne industrije, najveći profit s crowdfunding platformom trenutačno povlače softveraši, a te dvije grane spajaju se u uvjerljivo najunosnijim kampanjama za nove kompjutorske igre. Rekord u ukupno prikupljenom iznosu trenutačno drži igrica Star Citizen autora Chrisa Robertsa, koja je od traženih 500.000 dosad prikupila 73,6 milijuna dolara, a već polovina tog iznosa osigurala im je ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda.
Jednu od rijetkih takvih kampanja iz naše zemlje pokrenuo je sedmočlani zagrebački studio Ironward, koji je u travnju prošle godine preko Kickstartera prikupio 400.000 kuna za svoju debitantsku igricu The Red Solstice.
Uspješne kampanje imao je i Centar za građansku hrabrost, koji je za knjižicu "Humanizam za djecu" prikupio 60.000 kuna, zatim pet alpinistica koje su prikupile 63.000 kuna za udrugu žena oboljelih od raka dojke "Sve za nju", a zagrebački IT poduzetnik Ivo Špigel, koji iza sebe već ima uspješne kampanje, u trenutku pisanja ovog teksta na platformi Indiegogo imao je oko 75.000 kuna za knjigu "The European Startup Revolution" koju priprema s međunarodnim timom suradnika.Oni su dio svijetlih primjera koji pokazuju da se i u našu regiju može uliti novac velikog broja podržavatelja, no za to treba imati određenu količinu internetske kulture i pismenosti, koja nam još uvijek kronično nedostaje.
Netočno jer ima projekata koji su zaradili i 1384 % od traženog iznosa. Trebalo mi je točno 30 sekundi da to provjerim. I kao drugo neznam zašto se u svim medijima forsira ta stranica kad je ona samo za američke državljane, a čak niti nema kategoriju "znanost" ali zato ima kategoriju "ples". Totalna debilana.