Dečki, zna premijer zašto navija za Istanbulsku!

Jeste li se pitali ovih presudnih dana na prijelazu iz spolnog u rodnoideološko doba zašto su i vašu generaciju te brojne generacije prije i poslije, mučili s rodovima u školi. Znate ono kad traže od djeteta da, tobože, razlikuje imenice muškog, ženskog i, pazite vi te perfidnosti, srednjeg roda. I, čemu rod, zašto se ne propituje spol imenica. Kako smo generacijama bili naivni misleći kako rod u obrazovnom sustavu ima isključivo edukativnu svrhu. A zapravo je sve još tada počelo. Bio je to prvi korak u ideološkom projektu koji nas sada jednako, tobože radi zaštite žena od nasilja, sili da ratificiramo Istanbulsku konvenciju. Sva sreća da su Hrvati, uz manjinu drugih nacija, pronicljivo skužili kamo to smjera.

Danas, tobože, dijete mora znati kojeg je roda imenica, a sutra ne samo što će žene masovno otimati poslove, pa i one upravljačke, koji tradicionalno pripadaju muškarcima, ili će na istim poslovima imati istu plaću, ili čak više nećete moći udariti ženu zato što je žena, već će nam sve ukinuti pa i taj blaženi osjećaj da se barem u javnim toaletima osjećamo kao muškarci. Čak ni feministice, od kojih je i preuzeta načelna ideja, nisu svjesne da Istanbulska konvencija zapravo sadrži mehanizam i za negaciju njih samih jer kad projekt uznapreduje i sama Konvencija bit će smetnja rodnim ideolozima. Jer kad našim umom i djelima zavlada rod, što će tada ostati od istanbulske definicije “rodno utemeljenog nasilja nad ženama”, dakle nasilja usmjerenog na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa ženu.

Koja žena, ako imamo samo rod koji “označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”!? Ako će ta definicija ukinuti sve spolno, majka, otac, brat, sestra, žena, muškarac... sve će to biti društveni konstrukti oblikovani ulogama koje im zajednica daje, te će stoga sve to nestati, pa i specifično nasilje kojim se Konvencija bavi, a time i njezina svrha. Čudno je što barem muškarci ne uočavaju da mogu profitirati od rodne ideologije, osobito oni “pravi” koji znaju čemu služi “muška ruka”. Dakle, kad s ratifikacijom rod postane temelj društvenih odnosa, muškarci koji dignu ruku na “slabiji spol”, suočeni s državnom represijom moći će inzistirati na “rodno osjetljivom postupku”.

Ne može se nasilno ponašanje u obitelji pripisivati rodnoj ulozi muškarca, osobito ako on tvrdi da ženu nije pretukao zato što je žena, već, naprotiv, zato što se, i to baš pod utjecajem Istanbulske konvencije, ona ponaša kao muški rod. I na koncu, muškarac unatoč spolnim obilježjima može reći da je bio nasilan uživjevši se u rodnu ulogu žene, pa se Istanbulska konvencija ne može primijeniti na nasilje “ženskog roda” nad ženom. Ili? Osim toga, je li baš nužno muškom rodu toliko se opirati tomu što će bez srama moći gledati žene kako obavljaju sve one, kako su nas učili, “muške” poslove u kući.

Istanbulska konvencija vodi i tomu da se žene više neće moći onim umilnim ženskim forama pozivati na to kako oni prljavi poslovi u kupaonici ili kuhinji baš nisu primjereni za njihove nježne ruke s naglaskom na rodnu ulogu u društvu. Naime, nakon ratifikacije se od žena više neće tražiti da budu lijepe, već će raditi i sve one poslove zbog kojih su muškarci “ružniji spol”. Sve su to benefiti rodne teorije. Stoga je pretjerano što i muškarci od ratifikacije rade bauk od milijardu kuna godišnje.

Austrijanaca je dvostruko više nego nas, pa su 2015. za devet skloništa izdvojili 3,6 milijuna eura i još dva na prevenciju. Na rodnu jednakost troše još pet milijuna eura, što znači da bi im trebalo više od deset godina da na žene potroše milijardu kuna. S time da taj trošak izravno ovisi upravo o nasilnosti muškaraca. Uostalom, koliko ćemo dati samo za avione da nas štite od mogućih agresivaca.

Zato je genijalna ideja našeg premijera da u zakonu o potvrdi Istanbulske konvencije napiše kako je ona u skladu s Ustavom i ne sadrži rodnu ideologiju. Plenković zna da je već naš Ustav Konvenciju po snazi smjestio iznad svih zakona pa i tog kojim će reći da je ustavna, kao i da zakon ne može propisivati što sadrže ili ne sadrže propisi iznad njega. Međutim, premijer je očigledno shvatio prave vrijednosti konvencijskog sadržaja za muški rod pa stoga i predlaže pravnu besmislicu. Bitno je što će to umiriti one koji se pitaju zašto se tri puta u Konvenciji spominje spol, a 19 puta pojmovi s osnovom roda: “rodni identitet”, “rodne perspektive”, “nestereotipne rodne uloge, “rodno razumijevanje nasilja”, “rodno osjetljive” politike, postupci, smjernice i tumačenja... Što je logičnije nego zaključiti da je to zato što Konvencija ne sadrži rodnu ideologiju.