Posljednjeg dana nastave u Osnovnoj školi braće Radić u zagrebačkom Botincu profesor geografije Dejan Nemčić jedva se stigao pozdraviti sa svakim učenikom prije nego li su se razišli na ljetne praznike. Dapače, ti su pozdravi više podsjećali na rastanke dobrih prijatelja, nego učitelja i učenika. Neće se vidjeti do rujna – ako pitate učenike, to je predugo, bez obzira na to što im, kako kažu, praznici traju prekratko. Takav je paradoks prihvatljiv samo kad je riječ o nastavniku kojeg obožavaju sva djeca – a jasno je i zašto, Nemčić je u geografiji već proveo reformu i učenje prilagodio tako da se u njemu uživa.
Praznici su počeli, ali vi sad odlazite u Afriku podučavati geografiju? Druga je to godina, ne poželite li se ipak odmarati...
Nastavna je godina u Hrvatskoj završila, ali moja priča sada se nastavlja u Africi, u koju odlazim provoditi svoj projekt “Afrika možemo zajedno”. Ovo je moje drugo ljeto u Africi, glavni mi je motiv pomoći u poboljšanju obrazovanja na tom kontinentu, a najviše poboljšati znanje učenika u geografiji.
Taj je predmet u tamošnjim školama najteži. Želim pomoći djeci da završe školu, da imaju svijetlu budućnost jer obrazovanje je u Africi bijeg iz siromaštva. Smatram da mi je odgovornost kao učitelju pomoći i pokazati djeci svu ljepotu našeg planeta koji je predivan i poseban. Sada putujem u Tanzaniju, Malavi, Mozambik i Zanzibar, države koje spadaju u najsiromašnije.
Što vas je uopće potaknulo da ljetne praznike provodite u Africi?
Još od srednje škole želio sam otići u Afriku. Želio sam pokazati da je to predivan kontinent s puno problema, ali rješivih ako se svi udružimo. Mnogima sam znao prenijeti svoje vizije vezane za taj kontinent, ali svi su smatrali da je to prevelik izazov i da je te moje planove nemoguće realizirati. Sam sam godinama smišljao projekt, stavljao sve na papir i lani projekt nazvao “Afrika možemo zajedno”. Danas je to najveći projekt u hrvatskim školama.
U njega se uključilo sto škola, ali i vrtića, fakulteta, knjižnica i drugih ustanova. Posljednjih nekoliko godina nemam slobodno ljeto, draže mi je da sam negdje u svijetu i da pomažem ljudima i djeci kojima je to najpotrebnije. Jednostavno ne želim čitati o problemima u novinama, želim ih osobno rješavati. Tako sam kao učitelj i primjer učenicima, nakon čega će i oni nastaviti moj put.
Lani ste nakon povratka inicirali gradnju škole. Kako napreduje?
Imamo lokaciju na kojoj će se škola graditi, imamo viziju kako će izgledati. Sad prikupljamo građevinski materijal koji uskoro ide kontejnerom u Afriku. Moja je želja od početka da se škola gradi materijalom iz Hrvatske, jer želim promovirati svoju državu, rad i proizvode. Plan je da uz školu, koju bi pohađalo 500 učenika u jednoj smjeni, sagradimo i vrtić, ali i kuću za učitelje. Uz cijeli taj kompleks bio bi i učenički dom, tako bi djeca preko tjedna bila maksimalno posvećena školi i učenju.
Sadili bi vrtove i učili poljoprivredne vještine. Uzgojene bi proizvode kuhali u školskoj kuhinji. Bitan je naglasak na vještinama jer primjena znanja u svakodnevnom životu u Africi je posebno važna. To je škola u kojoj planiram uvesti svoj veliki projekt “Uživo sa svih kontinenata”. Plan je da moji zagrebački učenici drže predavanja preko Skypea afričkoj djeci u toj školi. Oni bi tada bili predavači i učitelji afričkoj djeci, dobili bi na važnosti i neosporno postali bitni sudionici našeg obrazovanja, ali i faktor promjena. Bila bi to i novost i u našem satu.
Bit ćete prvi u Africi koji će djeci u škole uvesti pametne klupe? Kakve reakcije očekujete?
Zahvaljujući prijateljstvu s Ivanom Mrvošem, koji je napravio prvu pametnu klupu, i njegovoj donaciji, mogu reći da ću biti prvi učitelj koji je pametnu klupu uveo na afrički kontinent. Očekujem veliki val pozitivne energije. Potez je to zbog kojeg se nadam da će i vlasti u afričkim državama dobro razmisliti i pokrenuti velike stvari za njihovu djecu. Definitivno će ova vijest odjeknuti u mnogim medijima na kontinentu.
Za prvog boravka u Africi bilo je dovoljno desetak dana da vas požele upoznati ljudi iz ministarstva obrazovanja u Tanzaniji, dok ste u Hrvatskoj na prijam pozvani tek nakon sedam godina rada.
Vjerujem da je informacija o mojem djelovanju do ministarstva došla od ravnatelja brojnih škola koje sam obišao i zbog toga sam bio sretan. U tom trenutku bio sam u Keniji, sjeo na autobus i nakon deset sati putovanja otišao na prijam. Tada smo dogovorili sve poteze koje ćemo zajednički napraviti za dobrobit njihovih škola. Potrebno im je puno klupa i stolaca jer većina djece sjedi na podu i na zemlji.
Obvezao sam se da ću im pomoći. Iz našeg Ministarstva osobno me nisu pozvali, ali ne gledam na to kao da moraju. Ja samo radim ono što volim, za što živim. Afričko ministarstvo shvatilo je da radim dobre stvari i osobno su se htjeli zahvaliti na energiji koju sam donio, vjerujem da će me i naše Ministarstvo pozvati da dogovorimo projekte za bolje obrazovanje.
Proveli ste reformu geografije, omogućili drukčije učenje i to vlastitom voljom i novcem. Možemo li konačno provesti cjelokupnu reformu školstva?
Od prvog dana ulaska u razred kao učitelj geografije slušam o reformi obrazovanja. A i danas sve stoji na mjestu. Obrazovanje mora biti prioritet svake vlade i svakog ministra obrazovanja. Danas situacija nije ni približno onakva kakva bi trebala biti za jednu državu EU. Shvatio sam da ne mogu čekati promjene i dobru volju političara.
Uzeo sam stvari u svoje ruke, od svoje učiteljske plaće svaki mjesec odvojio od 30 do 40 posto i napravio malu reformu obrazovanja, reformu geografije. Danas su rezultati vidljivi – djeca s osmijehom dolaze na sat geografije. Imao sam dva velika međunarodna projekta, poznata u cijelom svijetu, i spojili smo dvije komponente – obrazovanje i humanitarni rad. Poanta je da svatko može napraviti svoju reformu, a nijedna reforma neće uspjeti ako se mi učitelji ne budemo spremni mijenjati.
Kad se vratite iz Afrike, priključujete se novom projektu?
Prije nekoliko mjeseci dobio sam poziv Synergy moona koji prvog dana prosinca s Floride lansira raketu u Zemljinu orbitu. Raketa će kružiti 73 dana oko Zemljine orbite, a moji će učenici tako učiti kontinente, države, rijeke, oceane promatrajući Zemlju iz svemira, a samim time proučavat ćemo i svemir i tako jednostavnije razumjeti i to gradivo. Jedva čekam svakom učeniku dati priliku da izabere zvijezdu, a onda ćemo o zvijezdama učiti po imenima učenika u razredu. To je projekt koji financira Google.