Psihičko zdravlje naših građana narušilo se tijekom pandemije pa su depresivniji, tjeskobniji i pod stresom više od Talijana koje je teže pogodio COVID-19, a rezultate slične našima dobili su u istraživanju jedino Španjolci. Skoro polovica ispitanika imala je izražene simptome depresivnosti i(ili) anksioznosti, dok se gotovo svaka peta osoba nosila s jakom depresivnošću.
Filozofski fakultet
Četvrtina građana razvila je psihičke smetnje tijekom pandemije. Dok je među učenicima osnovne škole više onih kojima je nastava na daljinu teža od nastave u školi, među srednjoškolcima podjednak je udio onih kojima je teža nastava na daljinu (42,1%) i onih kojima je teža nastava u školi (39,9%). Preliminarni su to rezultati velikog istraživanja “Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone“ Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u kojem je sudjelovalo 800 učenika do 4. razreda srednje škole, te 3500 punoljetnih građana, boljeg socioekonomskog stanja od prosjeka.
Prosječna dob ispitanika, među kojima je bilo 83% žena, iznosi 39 godina, 55% anketiranih je visokoobrazovano, polovica njih ima djecu, polovica ih živi sa partnerom/icom, a 30% ispitanika nije u vezi. U istraživanju je bilo najmanje umirovljenika, tek 237, no zanimljivo je da se samo 37 % njih smatra ranjivijima na COVID od ostalih generacija. Umirovljenici najviše strepe (69%) da bi im zbog pandemije mogla biti ugrožena isplata mirovina, zatim ih najviše brine da im se moglo pogoršati zdravstveno stanje zbog nedostupnosti zdravstvene skrbi (60%). Unatoč narušenom psihičkom zdravlju zbog korone i potresa, prosječna kvaliteta života i optimizma građana u pogledu budućnosti su zadovoljavajuće.
Polovica ispitanika, roditelja školske djece, za pandemije je više sudjelovala u obrazovanju djece, gotovo dvije trećine roditelja s djecom su provodile više vremena nego prije, 41,6% ispitanika osjećalo se bliskije djetetu. Iako je skoro polovici roditelja roditeljstvo bilo jednako zahtjevno prije i tijekom pandemije, svakom trećem roditelju bilo je teže u doba pandemije. Roditelji se nisu previše brinuli zbog mogućih štetnih učinaka pandemijskih mjera na razvoj djece, a najviše ih je mučila pomisao da će djeca patiti zbog ograničenja kretanja i druženja s vršnjacima. Svaki drugi roditelj školskog djeteta smatrao je da je nastava na daljinu djeci teža od klasične.
No s tim se slažu osnovnoškolci, i to njih 48,6%, dok je za 40% srednjoškolaca teža nastava u školi od one na daljinu, a za njih 42% teža je nastava na daljinu. Za oko petinu podjednako su teške obje vrste nastave. Djeci su tijekom pandemije najviše nedostajali prijatelji, ali i bake i djedovi te sportske aktivnosti. Potres koji su doživjeli prilično je uznemirio djecu svih dobi, a mlađa su se više brinula zbog mogućnosti da se oni ili bliske osobe zaraze koronom od starije djece. Kad je riječ o studentima, njih 75% neometano se posvetilo nastavi na daljinu, no zabrinjavajuće je da ih je 40% imalo problema s koncentracijom zbog uznemirenosti, a čak 60% s prihvaćanjem posla oko studija. Studenti su se najviše brinuli oko uspješnog završetka akademske godine i svog psihičkog zdravlja, a trećina ih smatra da će im trebati psihološka pomoć.
Strah od gubitka posla
Sveukupno gledano, 79,6% građana dobro se prilagodilo životu u doba korone. Psihičko zdravlje više je bilo narušeno onima koji ne žive s partnerom, onima s nižim prihodima i samcima. Unatoč nizu šala o neizdrživosti zajedničkog života za karantene, zajedničko provođenje vremena povoljno je djelovalo na psihičko zdravlje partnera. No u doba pandemiije trećina ispitanika bila je manje zadovoljna seksualnim odnosima nego prije. Očekivano, zaposleni u privatnom sektoru više strahuju zbog mogućeg gubitka posla od zaposlenih u državnom/javnom sektoru koji se više brinu da će im se uvjeti rada u budućnosti pogoršati.