Dežulović o kolumni: 'Psovku izgovaram u ime grada, dao sam si to pravo jer sam bio tamo kad je umirao'

Nakon što je njegova kolumna izazvala burne reakcije, novinar i kolumnist Boris Dežulović osvrnuo se na komentare te kazao kako ga oni nisu iznenadili. 

– Ako se očekuje od mene isprika, slabo se očekuje. Ja se ne namjeravam ispričavati nikome niti imam potrebu za tim. Ako je itko ovdje uvrijeđen, neki nevini ljudi ili žrtve obitelji, nisam ih ja uvrijedio, nego su ih uvrijedili oni koji trguju tim njihovim žrtvama, o čemu je u mom tekstu riječ. A što se tiče podrivanja poretka države, to radim već 35 godina, dakle, ništa novo. Kako dođe koja država, ja je podrivam. Jedini je problem što ja to u ovom tekstu ne radim – rekao je Dežulović u Novom danu N1 televizije. 

– Pisao sam o toj jeftinoj konjokradičkoj trgovini groznom žrtvom Vukovara. Ja tu žrtvu znam bolje od mnogih koji sada skaču na stražnje noge, jer sam bio tamo. Ne moraju oni meni govoriti što je Vukovar i kakav je Vukovar bio. Ja to znam, ja sam to vidio – rekao je te na pitanje zašto se ne govori o tome koliko je ljudi napustilo Vukovar, odgovorio je da je to bio punch line tog teksta.

– Činjenica da je za tih 10 godina iz Vukovara otišlo 5500 ljudi, iz takvog Vukovara u koji je Vlada uložila milijarde kuna. Samo, u što je ulagano? U kakav grad je ulagano? Ulagano je u spomen-kosturnicu, grad za mrtve. Vukovar nije grad za žive niti je planirano da bude grad za žive. To je planirano kao grad koji će biti vječna opomena i domoljubna mjera za nas ostale. Za Vukovarce i one koji sebi to mogu priznati, to nije grad za njih i to zna ovih 5500 koji su otišli. Njih treba pitati zašto su otišli, sigurno nisu otišli zato što je u Vukovaru dobro uloženih nekoliko milijardi kuna za njihov život – dodao je.

Smatra kako njegovu kolumnu, objavljenu jučer na N1, mnogi nisu razumjeli. – To se vidi iz reakcija, ne samo anonimnih komentatora nego i nonimnih. To je tekst u kojemu ja tu psovku izgovaram u ime tog grada, a dao sam si to pravo, jer sam bio tamo kad je umirao, zato što znam što je Vukovar bio i što je danas. Znamo kako se čitaju tekstovi u novinama, ljudi, nažalost, ne čitaju – rekao je Dežulović.

Dodao je da ne bi smjelo postojati vremensko ograničenje za priču o Vukovaru. – Kao što ne bi trebao postojati ni limit za poštivanje žrtve. Dakle, ne samo 18. studenoga. Ako mislimo na ljude koji oplakuju svoje mrtve, oni ne misle na njih samo 18. studenoga, nego cijelu godinu. 'Ajmo misliti na te žrtve cijelu godinu, ali 'ajmo i živjeti – rekao je Dežulović.

– Meni je potpuno blesavo da je jedan Penava, kad je postao gradonačelnik, obećao da će Vukovar biti grad za sve ljude i nitko iz njega nikad neće otići, a u 10 godina, bogami, otišlo pet tisuća ljudi, a ako ostane, za 30 godina neće više nitko živjeti u Vukovaru – zaključuje.