Zamislite sljedeću situaciju. Lokalni ste političar, s dobrim vezama i aspiracijama da u nekom trenutku postanete politička zvijezda i na nacionalnoj razini. Svi vas znaju u vašem kraju. I svi od vas traže usluge. I dijelite ih kapom i šakom. Jer znate da se te usluge kad-tad moraju vratiti.
U izbornoj godini nekim lokalnim tvrtkama dodijelite poslove s Općinom. Sve je regularno jer je riječ o poslovima vrijednosti do 200.000 kuna. Za takve poslove ne treba pokrenuti postupak javne nabave. Jer tako kaže zakon. Ono što je posebno zgodno jest to što se bliže izbori. Na kojima očekujete premoćnu pobjedu. No iako nemate ozbiljnih protukandidata, ipak ništa ne prepuštate slučaju. Vodite kampanju, a kampanja košta. Stranka baš nije bila izdašna u financijskoj pomoći, a niste ludi da za političku kampanju trošite vlastita sredstva.
Dakle, preostaju vam donacije. I tada shvatite da je došlo vrijeme za naplatu onih brojnih usluga. Zovete jednog vlasnika tvrtke, pa drugog. Fino im objasnite da ste vi njima dali posao s Općinom, a oni bi vama sada zauzvrat trebali dati neku donaciju. Oni bespogovorno pristaju. Kako i ne bi kada ruka ruku mije. Svi znaju kako to funkcionira. Vi ste njima dali posao, a oni će vama dati donaciju za kampanju. Neku malu, koja neće nikome biti sumnjiva. A kada ponovno budete izabrani na mjesto lokalnog šerifa, u sljedeće četiri godine odužit ćete se svojim donatorima dodjelom nekog novog posla.
I tako možete “poslovati” godinama, a da vas nitko ništa ne pita jer tako “posluje” cijela država. No u nekom trenutku, tvrtka s kojom ste “poslovali” nađe se na meti istražitelja. I odjednom sve krene nizbrdo... A baš kao u ovoj zamišljenoj priči ovih je dana nizbrdo krenulo Draženu Barišiću i Vinku Grgiću, dvojici lokalnih moćnika, odnosno gradonačelnika koji su usto i saborski zastupnici. Barišić brani boje HDZ-a, a Grgić SDP-a, a oba se zbog poslovanja s Krešom Petekom, zajedno s njim, trenutačno nalaze iza zidina Remetinca. Jer sva su trojica osumnjičeni u aferi Janaf koja već dva tjedna izaziva tektonske poremećaje na političkoj sceni.
I dok se javnost zabavlja političkim prepucavanjima između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića te nabraja tko je sve od hrvatskih uglednika pohodio podrumski klub Dragana Kovačevića, također uhićenog i osumnjičenog, sada već bivšeg šefa Janafa, iz vida se izgubila najbitnija stvar. A to je da se Barišić i Grgić, koji su u cijeloj toj političkoj halabuci poprilično neopravdano pali u drugi plan, sumnjiče za vrlo ozbiljna korupcijska djela. Koja su to ozbiljnija jer su ih, kako se sumnja, počinili s pozicije gradonačelnika, pri čemu su koristili svoj nemali politički utjecaj kako bi svoje podređene natjerali da plešu kako oni sviraju. Odnosno kako svira Krešo Petek, čovjek kojeg je USKOK označio mozgom najnovije korupcijske afere.
Sto tisuća kuna mita
Petek je poslovni čovjek koji je shvatio da ova država funkcionira po principu ruka ruku mije pa je proteklih godina izdašno donirao političke stranke. Bio je tako i donator HDZ-a i HNS-a i HSS-a, a lokalni mediji su svojevremeno nagađali da je njegova donacija HSS-u bila razlog zašto je njegova tvrtka Elektrocentar Petek 2015., zajedno s tvrtkom Ne-Pok, dobila posao rekonstrukcije i dogradnje Razvojnog centra tehnološkog parka u Križevcima. U to vrijeme gradonačelnik Križevca bio je predsjednik HSS-a Branko Hrg, a projekt je bio vrijedan 44,5 milijuna kuna. Je li donacija stranci čiji ti predsjednik dodjeljuje vrijedan posao u gradu u kojem je gradonačelnik povezana, koliko je poznato nitko nije ozbiljnije istraživao.
No zato je netko počeo istraživati poslove koje je Petek dobivao u Velikoj Gorici, a bilo ih je podosta. U dosadašnjem dijelu istrage, koliko je poznato, Petekove donacije HDZ-u ne povezuju se s poslovima koje je dobivao u gradu u kojem je Barišić gradonačelnik. No nije isključeno da prikupljeni dokazi istražitelje u nekom trenutku ne odvedu i u tom smjeru. A do tada se iz dana u dan razotkriva model po kojem uistinu funkcioniraju javne nabave u Hrvatskoj.
Da je to nemali problem, u svome posljednjem izvješću upozorila je i Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) koja je navela da su “procesi javnenabave, zbog financijskih iznosa koje obuhvaćaju i važnosti javnog sektora u nacionalnoj ekonomiji, posebno osjetljivi na koruptivne pojave i pokušaje da se netransparentnostima, malverzacijama i nezakonitostima nezakonito izvlači novac na štetu državnog proračuna.” SOA je upozorila i da je “korupcija u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te državnim i javnim tvrtkama jedan je od najvećih izazova Republike Hrvatske, koji ugrožava funkcioniranje tržišta, gospodarski rast, smanjuje porezne izvore i oštećuje državni proračun te stvara nesigurnost i gubitak povjerenja u državne institucije”.
Naveli su i da korupcija negativno utječe na nacionalnu sigurnost, a koliko su bili u pravu, dokazuje upravo Petek i ono za što se sumnjiči. U namještanju poslova svojoj tvrtki bio je vrlo inventivan, s Barišićem se sastajao po raznim restoranima, a do Grgića je, kako se sumnjiči, došao preko posrednika, a sumnja se da mu je ponudio i 100.000 kuna mita. No kao ozbiljan poduzetnik Petek ništa nije prepuštao slučaju, što znači da je znao i kada će neki natječaj koji ga zanima biti objavljen i što će u njemu pisati te kako da ga prilagodi potrebama svoje tvrtke. Istražitelji su ga tajno pratili i prisluškivali gotovo godinu dana i tijekom tog vremena snimili su bezbrojne razgovore koje je vodio s raznim osobama.
Jedna od njih je bio i Tomislav Jelisavac, šef VG Vodoopskrbe, koji je pušten iz Remetinca nakon što je priznao krivnju. Sumnjiči se da je s Petekom dogovarao kako treba izgledati natječaj za pročišćivač otpadnih voda, a da je natječaj raspisan, obavijestio je i Barišića. Prethodno su se obojica sastajala s Petekom, no njegova tvrtka ne odgovara zadanim gabaritima natječaja pa Petek zdušno radi da se ti gabariti promijene. “Izgleda da ovaj nije pomaknuo uvjete natječaja”, žali se Petek u jednom od razgovora svojoj suradnici i konzultantici Mirjani Prodan, sada također osumnjičenoj. “Ne znam zakaj to nije pomaknuto”, odgovara mu ona.
“Pa valjda nisu dali jer je to EU ovo-ono. Kaj ne moremo nigdje skupiti neku referencu”, pita je Petek. “Možemo od nekog drugog, no bilo bi logično da si ne stvaramo nove obveze. Ako nam nisu skloni to napraviti, očito nam neće biti skloni i dalje”, objašnjava mu ona.“Sjedio sam s njim u četvrtak navečer i veli mi idemo u pročistač, sve je ok, a u petak ujutro u PM”, odgovara joj Petek živčano. Dodaje potom da moraju imati hitan sastanak, a ona mu objašnjava da “imaju elementarni problem jer je to za rušenje tendera”. “Rušit ćemo tender ako će trebati. To sam mu rekao i napisao. Pisat ću i da pomakne te dvije stvari. Da se to makne, opet ću s njim razgovarati, pa ću vidjeti što će biti”, kaže Petek.
Onemogućavali konkurenciju
A taj “on”, sumnjaju istražitelji, upravo je Barišić kojeg Petek zove koji dan poslije citiranog razgovora, traži da se s njim nađe, a kasnije M. Prodan objašnjava da je s njim morao sjediti cijeli dan, te “da je njima bolje ako se ništa ne dira” jer Petekova tvrtka ima “samo jednu konkurenciju”. No to sjedenje s Barišićem se očito koji mjesec poslije isplatilo jer je Petek nazvao sina i tražio od njega da “spremi poklone za Goricu”. Isto tako tajno je snimljen i njegov razgovor s Tomislavom Mastenom, potpredsjednikom Županijskog odbora HDZ-a Zagrebačke županije, kojem se pohvalio da se ide naći s Barišićem s kojim će “poslovni dio riješiti u 15 minuta, jer nemaju nikaj ekstra, a budućnost je pred njima...”
A ta budućnost odnosi se na to da su, kako je kazao u jednom razgovoru, “maknuli što smo tražili”. Drugim riječima, iz natječaja su maknute tehničke reference koje nisu odgovarale Petekovoj tvrtki, a on je dobio mogućnost da dokumentaciju sam mijenja, proširuje i prilagođava kako njemu odgovara. Da bi to postigao, njegovi su djelatnici u ime Vodoopskrbe sami odgovarali na vlastita pitanja, a potajice su dobivali i pitanja koja su ostale zainteresirane tvrtke postavljale Vodoopskrbi. I na ta su pitanja odgovarali djelatnici Petekove tvrtke, a svojim su odgovorima otežavali ili čeka onemogućavali konkurenciju u dobivanju željenog posla. I kao šlag na torti, Petekovi djelatnici trebali su i evaluirati sve pristigle ponude kako bi tvrtki Elektrocentar Petak osigurali dobivanje željenog posla.
Sav taj trud Peteku se na kraju isplatio jer, kada su u srpnju otvorene javne ponude, bile su samo dvije, Petekova i Strabagova, a Petekova je bila za 20 milijuna kuna niža. Sličan način postupanja Petek je imao i u poslovima koje je dobio s Janafom, a tu se radilo o dvaposla ukupno vrijedna 40 milijuna kuna, ali i oko poslova koje je htio dobiti u Novoj Gradišci. Za potonje trebala mu je pomoć Grgića, do kojeg je došao preko posrednika, a to je kako se sumnja bio Zvonko Maras. Petek u Novoj Gradišci želi dobiti posao oko reciklažnog dvorišta, a da bi ga dobio, u igru uključuje i druge tvrtke koje zadovoljavaju tražene uvjete. Taj je posao dobio iako njegova tvrtka nije dala najpovoljniju ponudu, no to je riješio u svoju korist zahvaljujući sustavu bodovanja.
Na tom se natječaju, osim cijene, bodovao i jamstveni rok za izvedene radove te iskustvo stručnjaka. Ispalo je da je Peteku konkurentska tvrtka imala prekvalificiranog inženjera gradilišta pa je Petek dobio posao jer se u namještenoj natječajnoj dokumentaciji tražio stručnjak s iskustvom niže razine!? A i ne treba isticati da je te kvalifikacije Petekov inženjer gradilišta imao. U namještanje tog javnog natječaja uključio je i druge osobe pa u razgovoru upućenom Ivi Šuler, također osumnjičenoj, kaže: “Doći će ti upit iz Gradiške za jedan tender, one tri firme, a ja ću ti javiti koliko novca možeš dobiti, a to je 40 kila maksimalno... Ako kasnije bude potrebno, ja te ubacim...” Istražitelji sumnjaju da je tako dogovorio da posao dobije njemu prijateljska tvrtka, koja će mu ga ustupiti, a on će naknadno platiti što treba.
Lokalna razina ispod radara
Navedeni primjeri pokazuju da se javnom nabavom lako može manipulirati, a šteta koja se tako nanosi državnom proračunu, prema nekim procjenama, mjeri se u milijardama kuna. Da je javna nabava velik problem, smatra i Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. – Javna je nabava općenito problem, a pogotovo ona na lokalnoj razini jer prolazi ispod radara. Propisi se zaobilaze, traže se rupe, a činjenica je da se svaki zakon može izvrgnuti ako se to želi. Ne mislim da imamo loše zakone. Problem je u njihovoj lošoj provedbi i dosjetljivosti ljudi koji zaobilaze propise – kaže N. Novaković.
Investitori se žale i – ništa
Objašnjava i da bi javne nabave trebala kontrolirati Državna komisija za javnu nabavu te da je u lokalnima problem sprega politike i ekonomije. – Često čujemo kako se investitori žale da ne mogu poslovati normalno jer svaku dozvolu moraju platiti. Kada je javna nabava posrijedi, problem imaju i državne tvrtke i tvrtke koje posluju na lokalnoj razini, što je posebno problematično ako su te tvrtke povezane s nekim političarima. Jer takve će tvrtke zbog političkih veza posao i ovako i onako dobiti bez obzira na njihovu kvalitetu. To je loše i za te tvrtke jer se ne razvijaju i ne ulažu ni u posao ni u ljude, a loše je i za cijelo tržište ako se unaprijed zna tko će dobiti posao – kaže N. Novaković. Smatra i da je dio problema to što općinski vijećnici mogu poslovati s kim god hoće bez kontrole, kao što to mogu i komunalna poduzeća poput Zagrebačkog holdinga. A bez jasnog sustava kontrole teško da se svi ti gradonačelnici, poduzetnici i direktori, što državnih što lokalnih tvrtki, mogu spriječiti da domišljato posluju pa, zahvaljujući toj dosjetljivosti, prazne državni proračun, a pune svoje džepove.
VIDEO: Istragom u aferi Janaf obuhvaćena je i tvrtka Elektrocentar Petek iz Ivanić-Grada
Nešto je drugačije u Plinacru, Hrvatskim šumama, Hepu...zašto samo piš.te po meni? Rasp.šaj po kolhektivu!