U Europskoj uniji, prema kojoj su migracije stanovništva različitih kultura neminovne, neminovne su i rasprave o (ne)uspjesima multikulturalističkih politika. Dr. sc. Snježana Gregurović, znanstvena suradnica Instituta za migracije i narodnosti, koja se bavi sociologijom migracija, objavila je aktualan znanstveni rad “Multikulturalizam u europskom kontekstu: dosezi i nesuglasja”. Iako multikulturalistika kao integracijska politika ima zadaću useljenicima pomoći da postanu jednakopravni građani i da osjećaju pripadnost društvu u koje su uselili, imigranti se, kaže, često tako ne osjećaju. A to se vidi i po postojanju četvrti u Londonu, Parizu, Stockholmu, Bruxellesu koje nastanjuju isključivo pripadnici određenih etničkih skupina.
U kojim su državama EU imigranti iz EU i izvan Unije najbolje integrirani?
Uvriježena je pretpostavka da su imigranti iz EU bolje integrirani od državljana trećih zemalja, no to i nije uvijek tako. Netko može biti ‘integriran’ na tržištu rada, imati i državljanstvo, ali to nužno ne znači da zemlju u koju se uselio doživljava kao ‘svoju’. Suvremena migracijska kretanja potaknula su stvaranje višestrukih identiteta kod dijela migranata, pa oni ne osjećaju lojalnost samo prema jednoj zemlji nego prema više njih. Kad je riječ o uključenosti državljana trećih zemlja na tržište rada, u Belgiji, Švedskoj, Francuskoj, kao i u novim imigracijskim zemljama, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, stopa nezaposlenosti državljana trećih zemalja vrlo je visoka, dok je u Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji mnogo niža.
U čemu su zemlje poput Belgije, koje imaju multikulturalističke politike, pogriješile?
Rezultati istraživanja ukazuju na povezanost multikulturalističkih politika i socijalne države. Nizozemski sociolog Ruud Koopmans dokazuje da je uključenost imigranata u tržište rada niža u zemljama s izdašnijom socijalnom državom kao što su Švedska i Belgija, a viša u zemljama s liberalnom socijalnom državom poput Velike Britanije. Kao primjer neuspjele državne multikulturalističke politike Koopmans navodi Nizozemsku koja je taj model napustila zbog niske razine uključenosti imigranata u tržište rada, snažne segregiranosti imigrantskih zajednica i visoke stope kriminaliteta imigranata. On zaključuje da olakšan pristup socijalnoj državi u kombinaciji s multikulturalističkim politikama proizvodi negativan učinak na socioekonomsku integraciju migranta.
S druge strane, u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj imigranti su najviše uključeni na tržište rada...
Uključenost imigranata na tržište rada je manja što je u nekoj zemlji lakše ostvariti pravo na stalni boravak i državljanstvo i što je manji pritisak za prihvaćanje normi i kulture zemlje primitka. U zemljama koje imaju ograničen pristup socijalnoj državi i asimilacijske integracijske politike kao Austrija, Njemačka i Švicarska imigranti su najviše uključeni u tržište rada. U državama s izdašnom socijalnom državom i olakšanim dobivanjem državljanstva te ograničenim asimilacijskim pritiskom kao što su Švedska, Nizozemska i Belgija (Flandrija) uključenost imigranata u tržište rada je najslabija. U njima multikulturalističke politike nisu nužno korisne za imigrante jer mogu dovesti do ovisnosti o socijalnoj pomoći i postupno do sve veće društvene i ekonomske marginalizacije imigranata.
Je li Hrvatska uopće privlačna migrantima za useljavanje?
Hrvatska još nije imigracijska zemlja u koju se useljava veći broj migranata. Irska je danas zemlja useljavanja radnika iz cijeloga svijeta zbog povoljne gospodarske situacije, potrebe tržišta rada i poreznih olakšica za investitore. Hrvatska ima neusporedivo veći porez na dohodak i na dobit i to joj u privlačenju stranih radnika i investitora može odmoći. Suočavamo se s manjkovima na tržištu rada, a odgovor na pitanje zašto ne privlačimo visokoobrazovane i imigrante s nižom stručnom spremom leži u gospodarstvu i politikama koje useljavanje ne potiču. Među migrantima koji kod nas traže azil ima ljudi različitih zanimanja i mogućnosti. Omogućimo barem njima integraciju koristeći njihov ljudski i socijalni kapital na dobrobit sviju.
>> Beogradska 'zona sumraka': Migranti 'zapeli' u Srbiji prepušteni sami sebi
pa naravno da se u švedsku, njemačku, belgiju, nizozemsku, useljava ekipa koja ne želi raditi, kojoj je dosta 500-1000 eura mjesečno pomoći plus da imaju sve plaćeno (stan, hrana...). tko ne bi tamo hrlio? i naravno da se koncentriraju na jednom mjestu, u jednoj četvrti, jer jedino tamo mogu opstati i nastaviti živjeti 'svojim' životom. kad bi se ukinule te silne povlastice, i svim imigrantima dala samo pomoć u hrani, problem bi bio riješen kroz najduže 2 godine, kolko bi im trebalo da se vrate otkud su došli. ali je velik dio europe donio zakone kojima je izjednačio imigrante sa domicilnim stanovništvom, što je neviđeno u ljudskoj povijesti, i takav eksperiment mora rezultirati krvavim završetkom. doslovno 'ili mi ili oni'. drugačije to neće završiti.varaju se oni koji mislite drugačije, da će se oni integrirati. ne, eu ima zakone koji im daju veliku prednost, svi 'lijevi' političari, a koji čine većinu u europi, su vlast održavali dijeljenjem povlastica kojekakvim manjinskim grupama, lgbt, pedofilima, novim crkvama, a to nije moglo proći bez promjena zakona kojima ih se dodatno štitilo. zašto njemačka ne može automatski izbaciti tražitelje azila, koji su se na neki način domogli njemačkog teritorija? odmah ih izbaciti, a zahtjev neka podnesu internetom, iz svoje zemlje. sudeći po tehnologiji kojom raspolažu 'imigranti', vidimo da su upućeni u sva svoja 'prava' i mogućnosti koje im nudi zapadni sustav socijale. samo što nisu računali na mogućnost da će se oni koji uplaćuju u tu kasu ipak pobuniti, i zbaciti s grbače i takvu vlast koja to dopušta, i takve otjerati koji ne rade, a oće jesti, piti, općiti...