Povodom tragičnih događanja na granici Turske i Grčke te slijedom odgovora EU kojim je podržala Grčku u jučerašnjoj odluci da suspendira pravo traženja azila na mjesec dana prije nekoliko se dana javnosti priopćenjem obratio pater Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi.
Kako je sam istaknuo u uvodu, namjera mu je bila upravo u Hrvatskoj, zemlji koja trenutačno predsjeda Vijećem Europske unije, “skrenuti pozornost na činjenicu da je ovakav pristup suprotan svim europskim i međunarodnim pravnim okvirima zaštite temeljnih ljudskih prava” te da je takav pristup “u potpunosti neodrživ, uzima ljudske žrtve i ne odražava odgovornu, ujedinjenu i humanu strategiju EU spram migracija i zaštite ljudskog dostojanstva”.
Video: Migrantska kriza: Tisuće ljudi iz Turske krenulo prema Europi
Na koncu priopćenja, predlažući ga ujedno kao početak, JRS kao katolička organizacija donosi Isusove riječi iz evanđelja: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me! Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.” Osim na Isusa, pater Barun se poziva i na papu Franju koji kaže: “Jer nije riječ samo o migrantima, riječ je o svima nama.”
No ostavimo po strani kršćanska načela i kršćanske temelje Europe jer će mnogi građani ateisti s pravom moći reći: što se to nas tiče. Citirajmo njima jednog uvjerenog socijaldemokrata, švicarskog političara i diplomata Jeana Zieglera koji na kraju svoje knjige “Putevi nade” (TIM press, Zagreb, 2018.) piše: “Nečovječno postupanje prema drugom uništava čovječno u meni. Ja sam onaj drugi, onaj drugi je ja. On je zrcalo u kojem se ja ogledam... Patnja drugog, koliko god se branio do toga, nanosi mi bol.”
Potpuno u dosluhu s tom porukom je podsjećanje i apeliranje patera Baruna na vrijednosti od kojih Europska unija ne smije odustati ako želi ostati vjerna svojim načelima: slobode, jednakosti, solidarnosti i poštivanja temeljnih ljudskih prava, na Europu “koja nikoga ne ostavlja po strani i čiji “odgovor na ljudske patnje ne smije biti tjeranje građana Europe da oružjem i nasiljem odgovore na nade osoba koje u Europi vide mogućnost zaštite”. Načinom na koji odgovara na još jednu “migrantsku krizu” Europska uniju kroji svoju budućnost. Budućnost u kojoj bi njena “evanđelja”, povelje, umjetnost i cjelokupna kultura mogli postati optužnica zbog načina na koji se postupa s ljudima kojima se ljudskost oduzima, s ljudima koji su stjerani na istočne granice Europe poput stočnih krda čijim se razmještanjem trguje, što nalazi zastrašujući odjek i u prevladavajućem medijskom govoru o njima kada nam se objavljuje da nam prijeti migrantski “stampedo”.
Optužujuće već sada za EU postaju riječi njenog velikog pjesnika Schillera uglazbljene od Beethovena u krik univerzalnog ljudskog bratstva. Govor o obrani i zaštiti kontinenta od ljudi, koji se gotovo ni u čemu ne razlikuje od govora i potrebe zaštite od zloćudnog virusa, čini Europu u ovom trenutku nedostojnom njene himne. U Italiji je prošle godine objavljena knjižica s četiri važna, i kako se ovih dana opet pokazuje, proročka teksta još jednog europskog intelektualnog velikana Umberta Eca. “Izabrani su zbog njihove važnosti kada je riječ o temama migracija i netolerancije, na kojima se Italija i Europa moraju suočiti s vlastitom poviješću i vrijednostima. Riječ je o spisima koji nas tjeraju da djelujemo koristeći glavu, a ne želudac”, obrazložio je odabir tekstova u predgovoru knjižice piščev sin Stefano Eco.
Upravo ovih dana knjižica pod naslovom “Migracije i netolerancija” objavljena je i u Hrvatskoj u izdanju TIM pressa, u prijevodu s talijanskog i s opsežnim pogovorom Damira Grubiše. Prvi tekst pod naslovom “Migracije trećeg milenija” predavanje je koje je Umberto Eco održao još u siječnju 1997. godine na otvaranju skupa o perspektivama trećeg milenija u Valenciji. “Ne preokrene li se grubo tijek događaja (a sve je moguće), moramo se pripremiti na činjenicu da će u sljedećem mileniju Europa biti kao New York ili kao neke zemlje Latinske Amerike... Dakle, ono što očekuje Europu jest fenomen takve vrste i nijedan rasist, nijedan reakcionarni nostalgičar neće to moći spriječiti”, rekao je te 1997. godine Eco, razlikujući “imigracije” od “migracija” koje su “bile nasilne ili mirne, kao prirodne fenomeni: događaju se i nitko ih ne može kontrolirati”.
“Treći svijet kuca na vrata Europe i ulazi u nju čak i ako se Europa s time ne slaže. Više nije problem u odlučivanju (kao što se političari prave da vjeruju) hoće li se studenticama u Parizu dopustiti nošenje čadora ili koliko se džamija mora podići u Rimu. Problem je što će u sljedećem mileniju (kako nisam prorok, ne mogu precizirati datum) Europa biti višerasni kontinent, ili, ako želite, ‘obojeni’. Ako vam se to sviđa, bit će tako; ako vam se to ne sviđa, i dalje će biti tako. Ovo suočavanje (ili sukob) kultura mogao bi imati krvave ishode i uvjeren sam da će ih u određenoj mjeri i imati, bit će ih nemoguće eliminirati i trajat će dugo”, piše Eco pretpostavljajući kako bi i sami rasisti, barem u teoriji, morali biti jedna izumiruća rasa.
U tekstu iz istog vremena o netoleranciji Eco piše: “Odrasle koji pucaju jedni na druge zbog etničkih i vjerskih razloga odgajati za toleranciju znači gubiti vrijeme. Prekasno. Dakle, divlju netoleranciju treba suzbiti u korijenu, kroz neprestanu edukaciju koja počinje u najranijem djetinjstvu, prije nego što bude napisana u knjizi i prije nego što se čvrsto ukorijeni u jednom modelu ponašanja.” Ili u jeziku političara i javnosti EU koji ovih dana zastrašujuće prevladava.
Podsjetimo, Tvrtka Baruna je prije samo tri godine Europski parlament proglasio Građaninom Europe zbog iznimnog doprinosa promicanju europskih vrijednosti. A danas se čini kako bi red bio da titulu, uz ispriku i izdašnu financijsku naknadu za svu onu žicu, dobije Viktor Orbán. Što si i tko si, Europo?
Video: Pater Tvrtko Barun o izbjegličkoj krizi
Pofuk, budi toliko dobar pa ove prekrasne citate pročitaj na grčko-turskoj granici svojoj napaćenoj migrantskoj braći, možda te koji miroljubivo-toleratni kamen promaši.