Prof. dr. Krešimir Ćosić HDZ-ov zastupnik i voditelj saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, redoviti je profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, gost istraživač na Aerospace Department University of Michigan (Ann Arbor) te bivši zamjenik ministra obrane i umirovljeni general pukovnik. Razgovarali smo o posljednjim primjedbama iz NATO-a na račun Hrvatske vojske.
NATO nam zamjera zbog koncepcije vojske koja još sliči na JNA. Zašto je to tako?
- Da, na žalost, danas, 2004. godine, Oružane snage RH sve više sliče, kako u organizacijskom pogledu, tako i po karakteru naoružanja i vojne opreme, na jednu stacionarnu vojsku hladnoratovskog razdoblja, koja je i koncepcijski gotovo istovjetna JNA. Razlog tome je vrlo jednostavan. Oružane snage danas odraz su vizije i znanja ljudi koji su ih u proteklom četverogodišnjem razdoblju usmjeravali i ustrojavali. Sve to nije čudno jer su nakon 3. siječnja 2000. sve ključne pozicije u OS RH od načelnika Glavnog stožera, glavnog inspektora, pa do predsjednikovih savjetnika za vojna pitanja, preuzeli generali bivše JNA. Njihovo školovanje, obrazovanje i način razmišljanja, usvojen u vojnim školama bivše države, jednostavno nije mogao biti dobar temelj za preustroj HV-a na početku 21. stoljeća. Oni sebe jednostavno nisu mogli promijeniti, no tzv. demokratske promjene 3. siječnja omogućile su im zato da oni promijene HV. Negativan karakter tih promjena u OS RH vrlo brzo i lako prepoznali su nezavisni stručnjaci za vojna pitanja NATO-a. Na kraju, oni su NATO desetljećima doživljavali svojim glavnim vojnim suparnikom i neprijateljem.
NATO sumnja kako vojska dijelom još autonomno izrađuje planove za koje onda dobiva pokriće u politici, umjesto da je obratno. Nije li i to naslijeđe JNA?
- Neprihvatljivo je da je u posljednje četiri godine institucija predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OS RH bila pokriće za cijeli niz u strateškom smislu pogrešnih odluka glede razvoja HV-a. Stručne i dobronamjerne analize koje su tijekom proteklih godina dolazile, među ostalim, i iz NATO-a, Velike Britanije itd., marginalizirale su se i skrivale od očiju hrvatske javnosti. Sreća je da se ipak takve stvari ne mogu skriti. Da bi se u budućnosti izbjegle takve strateške pogreške i propusti, kao i nedopustiva lutanja, nužno je što je moguće prije prihvatiti određene institucionalne oblike suvremenog demokratskog obrambenog menadžmenta. Konkretno, dosadašnja marginalizacija uloge i mjesta Hrvatskog sabora u proteklih 14 godina u odnosu na OS RH nedopustiva je. Pričamo o parlamentarnoj demokraciji, a istodobno se demokracije bojimo. Marginalizirati Sabor, te davati prednost "savjetnicima" predsjednika Republike za vojna pitanja nije dobro. Tako se nije ponašala čak ni bivša SFRJ. O mnogim ključnim odlukama razvoja i opremanja JNA raspravljala je i odlučivala Skupština bivše države, a ne predsjednikovi "savjetnici".
Može li se reći da je preustrojem vojske za bivše vlasti napravljen korak unatrag?
- Pa zaista mislim da su ocjene, ne samo NATO-ovih stručnjaka koje su rađene proteklih godina, bile u najmanju ruku dobronamjerne i korisne. No one su u profesionalnom smislu isto tako bile sasvim nedvosmislene i jasne. Prije svega, problemi vezani uz strukturu i veličinu HV-a, koja je potpuno nespojiva s raspoloživim obrambenim proračunom, u proteklom razdoblju samo su se produbili i povećali. S druge strane, nije gotovo uopće poboljšana njezina pokretljivost, komunikacijska oprema, interoperabilnost, kvaliteta planiranja, osjećaj za prioritete, kao i mnogo toga drugoga. Svakako, razumljivo je da će bivša vlast zbog svog osobnog kredibiliteta sve to osporavati, no ocjene NATO-ovih stručnjaka kristalno su jasne i nedvosmislene.
Mnogo je buke zbog obrambenog proračuna. Kakva nam je vojska uopće potrebna kako bismo pristupili NATO-u?
- Mala, pokretljiva, dobro opremljena i uvježbana. Da bi se to zaista dogodilo u nekom razumnom srednjoročnom razdoblju, puno više toga bismo trebali znati i razumjeti nego što danas znamo i razumijemo. Zbog toga smo proteklih nekoliko godina lutali i neodgovorno trošili novac poreznih obveznika. I nisam stoga bez razloga neki dan u Saboru tijekom rasprave o proračunu rekao da je ovoga trenutka za HV najvažniji nov način razmišljanja, kudikamo važniji od formalne modernizacije pojedinih zastarjelih sustava naoružanja i vojne opreme. Da bi se sve to dogodilo na ključnim mjestima, moramo imati ljude koji razumiju sve te probleme i očekivanja NATO-a, ljude koji imaju jasnije stavove i viziju dugoročnog preustroja i razvoja HV-a. Za sve to potrebno je novo znanje i obrazovanje, kao i neki novi ljudi, a ne treba zaboraviti da su upravo mnogi najkvalitetniji u proteklih nekoliko godina napustili OS RH iz niza razloga.
Zvonimir Despot