Da dobijete na lutriji i kupujete državu, prva koju bi vam agent za nekretnine preporučio su SAD. Geografska obilježja ove zemlje uvelike su zaslužna, tvrdi Tim Marshall, britanski novinar i urednik, da je SAD svjetska sila broj jedan. A kad bi ju neka zemlja i uspjela osvojiti unatoč svim fizičkim preprekama bilo bi joj zajamčeno, ističe Marshall, da postane najveća velesila ikada u povijesti. Da je zemljopis najbitnija stvar u odnosu između pojedinih zemalja te da su mora, rijeke, planinski lanci i pustinje kroz povijest oblikovale snagu i slabost određenih država, jasno obrazlaže u knjizi “U okovima geografije”, što je jedan od najnovijih naslova izdavačke kuće Znanje. Teritorij na kojem živimo, razjašnjava svoju teoriju Marshall, određivao je i na koji način će se ratovati, a i društveni razvoj pojedinog naroda. U knjizi Marshall ne radi razliku između pojedinih geografskih čimbenika, no smatra da ih se često zanemaruje u pisanju povijesti ili izvještavanju o aktualnim događajima.
– Planine nisu nimalo važnije od pustinja, baš kao ni rijeke od prašuma. Na različitim dijelovima planeta različita su geografska obilježja među dominantnim čimbenicima koji određuju što ljudi mogu ili ne mogu činiti. Geografija je očito temeljni dio odgovora na pitanje “zašto” i “što”. Možda nije presudan čimbenik, ali je zasigurno onaj koji je najlakše previdjeti. Pogledajmo, primjerice, Kinu i Indiju; dvije goleme države s neizmjerno mnogo stanovnika koje imaju vrlo dugu zajedničku granicu, ali nisu povezane ni politički ni kulturno. Ne bi bilo neobično da su se dva diva međusobno borila u nekoliko ratova, ali s iznimkom jednog sukoba iz 1962. koji je trajao mjesec dana, zapravo nikad nisu ratovali. Zašto? Zato što se između njih nalazi najviši planinski lanac na svijetu i velikim je vojnim postrojbama gotovo nemoguće prodrijeti kroz Himalaju ili prijeći preko nje – piše Marshall.
Napadana sa Zapada
Osim ovog, pisac iznosi i niz konkretnih primjera za svaki pojedini dio svijeta, a uz priču o geografiji svake pojedine zemlje povlači paralelu sa svojim osobnim životom, odnosno karijerom, dajući time na dinamici pisanja. Marshall se, naime, za geopolitiku zainteresirao tijekom rada kao dopisnik za Sky News. Radio je kao bliskoistočni dopisnik kojem je baza bila u Jeruzalemu, izvještavao je devedesetih iz Bosne, Hrvatske i Srbije, a posljednjih je godina pokrivao sukobe u Iraku, Afganistanu, Libiji i Siriji. Razumijevanje fizičkog krajolika oduvijek mu je, kaže, dobro služilo prilikom njegovih izvještavanja. Sada se, nakon trideset godina rada u novinarstvu, posvetio geopolitičkoj analizi i pisanju, a najnoviju je knjigu podijelio u deset poglavlja, odnosno karata svijeta. Osim SAD-a, piše o položaju Rusije, Kine, Zapadne Europe, Afrike, Bliskog istoka, Indije i Pakistana, Koreje i Japana, Latinske Amerike i Arktika. Piše o tome koliko je Arktik sa sjevera i Ural s istoka utjecao da je Rusija uvijek bila napadana sa svoje zapadne strane, no isto tako smatra i da ledena klima koja potječe od Arktika ograničava tu veliku zemlju da postane istinska svjetska sila. Nedostatak tople luke s izravnim pristupom oceanu oduvijek je, piše Marshall, bio Ahilova peta Rusije, a prevelika rastegnutost teritorija (od SAD-a je dvostruko veći) i tijekom povijesti im je više škodila nego koristila pa je to i jedan od razloga raspada SSSR-a. No opet, ruska hladnoća i rastegnutost teritorija funkcionira dvosmjerno. Zbog njih velike svjetske vojske nisu uspjele u napadima. Strateška dubina razlog je zbog kojeg su opskrbne linije za vojsku neodrživo duge, što je činjenica koju su previdjeli i Napoleon i Hitler. Iako je 75 posto njena teritorija na azijskom tlu, Rusija, tvrdi Marshall, nikad nije bila niti jest azijska, već europska sila. Razlog tomu je što na tom većinskom dijelu teritorija živi tek 22 posto stanovništva koji nisu etnički Rusi, a ujedno je to i surovo područje koje je zaleđeno mjesecima.
Pustinja Gobi, Tibetansko visočje sa zapada i more na jugoistoku i jugu okružuju, pak, Kinu, no unatoč tome što se teritorij spaja s morem, Kina nema globalnu mornaricu, što je, tvrdi Marshall, njeno veliko ograničenje, a i jedan od razloga zbog kojeg iduće stoljeće neće moći prestići SAD. Poziciju SAD-a, pak, dodatno je učvrstilo njihovo proširenje teritorija, ali i utjecaja, na regije ključne za buduće oblikovanje svjetske politike. Primjerice, mnogi stratezi vanjske politike američke vlade procjenjuju da će se povijest 21. stoljeća pisati u Aziji i na Tihom oceanu, a SAD sve više vremena i novca ulaže upravo u taj dio zemljine polutke kako bi tamo učvrstili svoju prisutnost. Velike ravnice i plovne rijeke Europe, stvorene za trgovinu, kao i dobru klimu, Marshall povezuje s činjenicom da je upravo taj kontinent “kolijevka civilizacije” i mjesto odakle je potekao moderni svijet. Upravo je klima potaknula rast stanovništva, zbog odgovarajuće količine padalina i zima s temperaturama dovoljno visokima za rad, ali dovoljno niskima da eliminiraju sve pošasti koje prijete. No tolike rijeke, doline, a i europske planine upravo su razlog velikog broja nacionalnosti, zbog čega se Europa, unatoč EU, nikad neće, prema Marshallu, uistinu ujediniti.
Europljani povukli crtu
– Američkih država ima pedeset, ali tvore jednu naciju onako kako to 28 suverenih država EU nikad neće moći. Većina zemalja članica EU ima mnogo jači, ali konkretniji nacionalni identitet od bilo koje američke savezne države – ističe Marshall. Kod Afrike su problem posljedice izolacije njenih različitih regija, klima i kultura od vanjskog svijeta, a problem je i duga obala s lijepim plažama, ali lošim prirodnim lukama te prekrasne rijeke, no gotovo neupotrebljive s obzirom na slapove svakih nekoliko kilometara. Na primjeru Bliskog istoka prikazuje koliko povlačenje linija na zemljovidu, zanemarujući geografske čimbenike i kulture na tom području, dovodi do problema.
Sam naziv regije, tvrdi Marshall, temelji se na europskom pogledu na svijet – Europljani su povukli crte na karti koje zapravo nisu postojale i stvorene su najumjetnije granice u povijesti, koje se sada nastoje iznova iscrtati ratovanjima na tom području. Slična je situacija i u Indiji te Pakistanu, gdje su kolonijalne sile povukle granice koje su potpuno suprotne onim fizičkima. Japanu je kočnica što je otočna država bez resursa, problem podijeljene Koreje tek se treba riješiti, a Arktik Marshall vidi kao dobar izvor energije za budućnost, dok će diplomacija 21. stoljeća odrediti tko će taj resurs posjedovati i na koncu prodavati. Geografija je, zaključuje Marshall, oduvijek bila svojevrstan zatvor, što objašnjava i naziv knjige.