Osnovnoškolci iz Garešnice i općine Berek, malenih mjesta koja broje nešto više od četiri tisuće stanovnika, najveći su putoholičari – jedini su od svih učenika u Hrvatskoj obišli gotovo sve kontinente. Na putovanje nose posebno izrađene putovnice, a u njih za svako putovanje dobiju potpis svoga profesora geografije, 29-godišnjeg Dejana Nemčića. Riječ je, zapravo, o potpuno novom obliku učenja, temeljenom na korištenju tehnologija. Mladi profesor Nemčić osmislio je zanimljiv i učinkovit način putovanja iz učionica – đacima se putem Skypea iz svih dijelova svijeta javljaju Hrvati koji su otišli iz domovine, ali i potpuni stranci. Oni se s ulica novih gradova, iz okolice turističkih znamenitosti, dijelova koji su brojnim turistima potpuno nepoznati ili nedostupni, javljaju na nastavu i odgovaraju na sva pitanja učenika.
Ideja profesora Nemčića, nekadašnjeg učenika škole u kojoj danas predaje geografiju, Osnovne škole Garešnica, uokvirena je u projekt jednostavna naziva "Uživo sa svih kontinenata".
Za ideju i način predavanja Dejana Nemčića zainteresirali su se Amerikanci, a za novi oblik učenja koji u prvi plan stavlja znamenitosti i geografiju zainteresiran je i UNICEF, no naše Ministarstvo znanosti i obrazovanja, iako takav model učenja u OŠ Garešnici postoji već tri godine, u svoje prostorije nije pozvalo mladog profesora.
Vole me kao prijatelja
– Kao student geografije puno sam putovao, bio sam i turistički pratitelj i sve su to razlozi zbog kojih sam želio da i djeca vide ono što sam i sam vidio, ali da vide i ono o čemu uče. Ideja mi je sinula na autocesti i iste sam sekunde znao da je želim realizirati. Prve sugovornike tražio sam među iseljenim Garešničanima, a kada se o projektu pročulo, počeli su sa mnom kontaktirati i stranci. To je nešto što oduzima sve vrijeme jer sa sugovornicima, zbog vremenske razlike, katkad predavanja dogovaram usred noći. No svaka ta minuta nespavanja vrijedna je nakon reakcije mojih učenika – kaže mladi profesor.
Omiljen je u cijelome gradu – učenici mu se obraćaju i onda kada samo žele razgovarati, podijeliti brige ili se zabaviti, a cijene ga i roditelji: i oni redovito razgovaraju s mladićem koji je na praktičan način odlučio mijenjati obrazovni sustav.
– Shvaćam koliko sam važan svojim učenicima, zbog načina na koji mi se povjeravaju i stoga još više shvaćam koliko je važno što ću im savjetovati. Našli smo mjeru jer poštuju me kao profesora i vole me kao prijatelja – kaže o svojim učenicima profesor Nemčić.
Iako je model jednostavan, on je jedini profesor geografije koji se upustio u takvu vrstu predavanja. Kaže, čestitaju mu i profesori iz svih krajeva Hrvatske, no oni za isti način predavanja, koji u konačnici donosi i bolje rezultate učenika, priznaju u razgovoru, nemaju vremena.
– Dubai je bio naša prva destinacija na koju smo putovali. Učenici nisu znali što ih očekuje, a nakon što je sat završio, zavladalo je pravo oduševljenje. I danas, tri godine nakon što im postavim pitanje o Dubaiju, oni znaju baš sve, svega se sjećaju. Kada putujemo, 45 minuta koliko traje sat, premalo im je, pa pitanja predavačima koji nam se javljaju na satu postavljaju i za trajanja odmora. Nitko se od učenika nikada nije požalio što je propustio odmor – prepričava profesor koji je trenutačno uza sve obveze zaokupljen i pisanjem novog udžbenika geografije za šeste razrede.
– Meni i većini mojih učenika najdraža su predavanja iz Afrike, neki predavači vodili su nas i na safari, no dio učenika jako pamti predavanje iz Nepala nakon potresa. Antarktika nam je ostala jedina neobrađena, no i to smo dogovorili. Predavač će za javljanje u našu učionicu iz Rusije putovati brodovima ledolomcima. Svi jedva čekamo to javljanje – prepričava uzbuđeno profesor Nemčić.
Ovogodišnje ljetne praznike proveo je u Americi, tamo je u hrvatskim školama prezentirao model koji primjenjuje ovdje, no nema namjeru spakirati svoje stvari i otići predavati izvan domovine, unatoč brojnim ponudama.
– Nemam potrebu napustiti Hrvatsku. Iako cijeli projekt financiram potpuno sam, odvajam od svoje plaće, moji su učenici razlog zbog kojih samo ovo pokrenuo i zbog kojih ovo želim i nastaviti ovdje – odlučan je Dejan Nemčić.
Uvjeren je, da je i imao financijske preduvjete i podršku na samom početku svoga projekta, nikada ne bi ovako uspio.
– Stvar je u neprestanom trudu. Ovo je moje odricanje, ja od toga ne dobijem ništa materijalno, ali dobijem razloge zbog kojih se svakog dana prisjetim zašto sam odabrao ovaj posao. U Americi daju novac za projekte i traže rezultate, ovdje imam rezultat, ali nemam novac – kaže Nemčić.
Radim i kad ne radim
Osim što učenike od petog do osmog razreda vodi na putovanje svijetom, ovaj mladi profesor na praktičan ih način uči što je humanost i koliko je važno, bez obzira na sve, pomagati drugima. Tako s učenicima u svome mjestu posjećuje dom za starije i nemoćne, druže se s korisnicima doma, a kada se uspiju organizirati, prikupe džeparac pa im poklone sitnice, poput radija ili drugih potrepština.
– Radim i kada ne radim – tako profesor opisuje svoje slobodno vrijeme i priznaje da se najbolje opušta među atlasima i kartama svijeta, ali i eksperimentiranjem u kuhinji. Uz sve obveze, Dejan Nemčić sada osniva i humanitarnu udrugu "Možemo zajedno" kojoj je cilj pomoći svima kojima je to potrebno, a mjesečno na lokalnoj radijskoj postaji vodi i obrazovni program za djecu.
– Taj simbolični honorar koji zaradim vođenjem obrazovnog programa na lokalnom radiju uvijek uložim u novu ideju svojih učenika – neki zajednički izlet ili pomognem učenicima za koje znam da im je to potrebnije nego meni. Učim ih na primjerima da je važno pomagati i da je u životu jedna od važnijih stvari upravo prijateljstvo – kaže profesor. Svega ovoga ne bi bilo da iza sebe nema podršku, kaže Nemčić, vodstva Osnovne škole Garešnica, ravnateljice Dejane Vitez, ali i podršku roditelja svojih učenika.
Sada priprema svoje putovanje – nakon osnivanja udruge želi otputovati u Afriku i pomoći tamošnjim učenicima.
– Kroz udrugu želim prikupiti osnovne stvari, bilježnice, olovke, ali i obične mreže za zaštitu od komaraca i ponijeti u Afriku tim učenicima. S njima želim provesti mjesec dana. Spreman sam tada raditi za dolar kako bih sve ostavio toj djeci – kaže Nemčić. Tek pred kraj našeg dugog razgovora Dejan je otkrio da ima samo jedan strah. Boji se da iza sebe, jednom kada ostari, neće ostaviti ništa vrijedno i korisno. Nije svjestan da je svoj cilj već ispunio.
>> Zašto ne bismo Skype i chat više koristili i u uredu
>> Sav internetski promet mora se tretirati jednako
