Da je Island neobična zemlja, potpuno je jasno. Probili su se do četvrtfinala Europskog nogometnog prvenstva iako imaju samo nešto više od 300 tisuća stanovnika, prije nekoliko godina potrpali su bankare koji su prouzročili recesiju u zatvore, a prije nekoliko dana na izborima za predsjednika izabrali su Guðnija Johannessona (48), povjesničara bez ijednog dana staža u politici. Prije nego što je izabran na izborima, Johannesson nije sjedio u islandskom parlamentu, već je vodio turiste po otoku kao vodič.
Doduše, iako prije nije bio kandidat ni na jednim izborima i premda nikada nije bio vezan ni uz jednu političku stranku, Johannesson je jedan od vodećih islandskih povjesničara koji je doktorirao na Oxfordu. Napisao je nekoliko desetaka knjiga, mahom vezanih uz povijest Islanda, a pritom osporava i nešto čime se Islanđani izuzetno ponose: tvrdnju da je demokracija na Islandu najstarija na svijetu. Johannesson tvrdi kako je glasoviti islandski parlament, koji se sastajao prije tisuću godina, bio daleko od bilo kakvog oblika demokracije već da se radilo o sastancima plemenskih članova koji su jednom godišnje sređivali svoje razmirice, mahom po zakonu jačega. Ti su sastanci, tvrdi, bili slični sastancima mafije koja dijeli teritorij.
– Dužnost mi je kao povjesničaru, a sada i kao predsjedniku, da našu priču predstavljam onima koji je žele slušati, ali objektivno, istinito. Jer, ako drukčije radimo, samo ćemo se zavaravati i griješiti. Uostalom, to je isto kao u slučaju banaka u vrijeme recesije. Svijet drži da smo bankare pobacali u zatvore jer smo mi potomci Vikinga. Ne, mi smo poduprli narod jer je to bilo ispravno učiniti, ali to nema veze s našim vikinškim porijeklom, a Vikinzi su, uostalom, bili sadistički ubojice – komentirao je Johannesson svoj stav. Naišlo je to na vrlo veliko odobravanje na malome otoku. Izabran je u drugom krugu s velikom većinom glasova nad svojim protukandidatom, dotadašnjim predsjednikom Olafurom Grimssonom.
Odmah nakon izbora pokazao je kako nema namjeru zadržati isti stav kao dotadašnja islandska politička elita, već želi biti potpuno ravnopravan sa svim građanima. I nakon izbora često ga se vidi kako s djecom u parku igra nogomet, šeta sa suprugom i prijateljima po Reykjaviku, kako se nalazi s društvom na istim mjestima gdje je izlazio i prije nego što je postao predsjednikom.
Kada je islandska nogometna reprezentacija izborila odlazak u osmine finala Eura, uzeo je zrakoplovnu kartu, obukao dres i otišao na utakmicu s Engleskom. Ne u ložu, već na tribine, s ostalim navijačima, bez ijednog pripadnika osiguranja. Nije se čak ni javio organizatorima koji bi inzistirali da prihvati VIP tretman i mjesto u loži.
– Island je mala zemlja i od velike je važnosti jedinstvo naroda. Ne smijemo biti podijeljeni, samo tako možemo uspjeti – kaže Johannesson koji je ujedno i najmlađi predsjednik ove nordijske zemlje. Rođen je 1968. godine, a prva dama Islanda s početkom njegova mandata prvi put neće biti rođena Islanđanka.
Naime, Johannessonova supruga je Kanađanka Eliza Reid koju je upoznao tijekom studija u Velikoj Britaniji. Došavši na Island prije nekoliko godina, brzo se prilagodila životu na izoliranom otoku i počela se baviti novinarstvom. Danas je urednica magazina koji izdaje islandska zrakoplovna kompanija te novinarka koja objavljuje recenzije u lokalnom časopisu o vinima.
Johannessonov mandat tek počinje, no sudeći po svemu, znatno će promijeniti percepciju o političarima na nordijskom otoku.
>> Island ima novog predsjednika: Gudni Johannesson odnio pobjedu
Prodajte nam bar dvojicu. Jednog za predsjednika a jednog za premijera. Za početak je i to nešto.