Nakon što je austrijski Ustavni sud poništio rezultate drugog kruga predsjedničkih izbora i naredio njihovo ponavljanje zbog utvrđenih nepravilnosti na biračkim mjestima te u prebrojavanju glasova pristiglih poštom, Norbert Hofer (45), kandidat desne, populističke Slobodarske stranke Austrije (FPÖ) i treći predsjednik Nacionalnog vijeća austrijskog parlamenta, čija se stranka i žalila na rezultate, postao je glavna zvijezda austrijskih i svjetskih medija. Posljednjih mjeseci rijetka je prilika s njim uživo razgovarati jer zbog završne faze predizborne kampanje prije trećeg, odlučujućeg kruga predsjedničkih izbora, koji će se održati 4. prosinca, s novinarima sve češće komunicira pisanim putem.
U intervjuu za Večernji list razgovarali smo o tome što misli o ponavljanju predsjedničkih izbora, debaklu sa slabim ljepilom na ovojnicama zbog kojih su se otvarali glasački listići, što je Austriju u zemlji i inozemstvu izvrgnulo podsmijehu, statusu Austrije u EU i stavu da bi i ta zemlja mogla održati referendum o izlasku iz EU (Öxit) ako bi joj se pridružila Turska, izbjegličkoj krizi, regionalnoj suradnji...
Uvjeren u svoju pobjedu nad protukandidatom Zelenih Alexanderom Van der Bellenom koji ga je u drugom krugu predsjedničkih izbora u svibnju tijesno pobijedio, za manje od jednog postotnog boda, Hofer u svom trećem pohodu na vlast najavljuje izborni preokret, od kojeg se nekima u Austriji i “demokratskoj Europi“ diže kosa na glavi jer bi prvi put u povijesti austrijske Druge republike mogao rezultirati krajnjim desničarom u Hoburgu, predsjedničkom uredu u središtu Beča, i na čelu jedne od država članica EU. S druge strane, i Hoferu se diže kosa na glavi kad mu se, kako je izjavio austrijskim medijima, pokušavaju neopravdano prišiti razne etikete ne bi li izgubio sve veću naklonost austrijskog biračkog tijela. “Usporedili su me već s Hitlerom i Trumpom. Ali, ja imam tvrdu kožu“, rekao je. Onima koji ga nazivaju nacistom poručio je: “Te usporedbe s bandom ubojica kao što su bili nacisti strašno bole. Svatko tko me poznaje zna da s tim nemam ama baš ništa.“
Tko je zapravo Norbert Hofer? Zrakoplovni je inženjer rođen u Štajerskoj i odrastao u Gradišću, gdje i danas živi. Krajnjoj se desnici pridružio prije 20-ak godina. Korak po korak uspjelo mu je s regionalne politike doći na austrijsku saveznu političku scenu. U Nacionalnom vijeću austrijskog parlamenta je od 2006. godine, a od 2013. obnaša dužnost trećeg predsjednika. Od 8. srpnja ove godine, po isteku mandata bivšem austrijskom predsjedniku Heinzu Fischeru, Hofer je dio trojca – uz prvu predsjednicu austrijskog parlamenta socijaldemokratkinju Doris Bures i drugog predsjednika, narodnjaka Karlheinza Kopfa – koji privremeno do 26. siječnja 2017. godine, kada će prisegnuti novi predsjednik Republike Austrije, komisijski vodi predsjedničke poslove.
Oženjen je drugi put i otac je četvero djece. Hoda uz pomoć štapa, što je posljedica teške paraglajderske nesreće zbog koje je završio u invalidskim kolicima. Najveći mu je uspjeh, kaže, što je ponovno uspio stati na noge pa ponekad hoda i bez štapa. U trećem predsjedničkom krugu očekuje uspjeh, iako mu je Van der Bellen poručio: “Mogu pobijediti i drugi put!“ U Austriji je očito na pomolu novi izborni triler...
Gospodine Hofer, već se tri četvrtine godine borite s Alexandrom Van der Bellenom za ulazak u Hofburg. Hoće li treći predsjednički krug odlučiti o promjeni smjera Austrije?
Već prvi krug predsjedničkih izbora bio je pokazatelj smjera kojim se kreće Austrija. Prvi put u povijesti Druge republike nije prošao ni kandidat SPÖ-a (Socijaldemokratska stranka) ni kandidat ÖVP-a (Narodna stranka), dviju stranaka koje desetljećima dominiraju austrijskom politikom. Izborni krug 4. prosinca bit će drugi put pokazatelj tog smjera. Moram istaknuti da se Alexander Van der Bellen i ja međusobno poštujemo, ali zastupamo različite stavove i vrijednosti.
Ne mislite li da su ljudi frustrirani ponavljanjem izbora i neshvatljivim nezgodama s ljepilom koje ne lijepi ovojnice glasačkih listića? U inozemstvu ismijavaju Austriju da je “banana-republika“.
Austrija zasigurno nije “banana-republika“. Ali navedeni apsurdi doista su potresni i ne služe tome da se jača vjera u demokraciju i pravnu državu. Ljudi pokazuju nesigurnost i to je žalostan rezultat svega toga.
Inozemni mediji vas prikazuju kao vuka u janjećoj koži, nacista i veliku opasnost za skretanje Austrije i EU udesno. Kako se nosite s tim i što poduzimate da popravite taj imidž?
Taj mi imidž pokušavaju prišiti pojedini mediji. Prigodom posjeta inozemstvu nigdje nisam mogao opaziti da vlada takvo raspoloženje. Svatko tko prati moje izjave zna da sam čvrsto usidren na tlu demokracije. Želio bih ljudima udijeliti glas razuma i tako djelovati protiv neraspoloženja koje vlada prema politici. A to je suprotno ekstremizmu i onome za što me se proziva.
Ako 4. prosinca postanete austrijski predsjednik, mora li se računati na izlazak Austrije iz EU, tzv. Öxit?
Izlazak Austrije iz EU niti je poželjan niti je tema rasprave. Kao austrijski savezni predsjednik želim pridonijeti da se ovaj europski projekt dalje razvija u pozitivnom smjeru.
Koju ste pouku izvukli iz britanskog Brexita?
Mnogo je važnije pitanje koje su pouke izvukli nositelji odlučivanja u Europskoj uniji nakon glasanja u Velikoj Britaniji. Kao demokrat moraš odluku koju je donio narod primiti na znanje jer ona predstavlja volju građana. Ne želim ovdje nikoga učiti pameti ili tutorovati. Za austrijskog političara to je svakako pokazatelj koliko su daleko otišli pogrešni razvoji unutar Europske unije i koliko je važno hitno ih korigirati. Smatram da se tu činjenicu ne bi smjelo dulje ignorirati.
Kako gledate na politiku EU prema izbjeglicama?
Migranti stavljaju Europsku uniju pred velike izazove. Ono što je posebno važno jest to da vanjske granice EU budu u potpunosti osigurane kako u Europu ne bi dolazili migranti koji nemaju pravo na azil. Europska unija mora uložiti još više novca i resursa kako bi mogla jamčiti tu sigurnost. U protivnom će – u suglasnosti s našim susjedima – biti nužno primjenjivati nacionalne mjere. Hrvatska, s obzirom na svoj položaj, tu zauzima ključnu ulogu. Činjenica je da politika njemačke savezne kancelarke i u samoj Njemačkoj gotovo da nije, a u Europi zasigurno više nije, većinska. Mora doći do ozbiljnih korekcija, ne samo da bi se očuvala nego mnogo više od toga, da bi se vratila prethodna stabilnost.
Jeste li zadovoljni austrijskom politikom prema izbjeglicama i koliko ih, prema vašem mišljenju, Austrija može još primiti?
Savezna se vlada u posljednje vrijeme kreće u smjeru jače orijentiranosti na stvarnost. To treba pozdraviti. No, događaji u posljednjih godinu dana pokazuju da Austrija nije bila dovoljno pripremljena za zaštitu svojih granica i to se više ne smije ponoviti. Važno je konačno početi jasno razlikovati prave izbjeglice kojima treba pomoći od ekonomskih migranata. Ovako mnogi kojima je naša pomoć doista bila potrebna tu pomoć ne dobivaju. To ne znači da mi napuštamo humanu politiku, nego da su nam potrebni stroži propisi, budući da sadašnja situacija premašuje naše raspoložive snage.
Koje biste korake vi poduzeli u izbjegličkoj politici u slučaju da postanete predsjednik?
Moja bi uloga kao predsjednika bila promišljenim i razboritim glasom upozoriti na pogrešne razvoje u zemlji. Trudit ću se da dosadašnje zalaganje i postignuća Austrijanaca na tom području budu priznata i prije svega vratiti im sigurnost.
Uz izbjegličko pitanje, što je po vama trenutačno najveći problem?
Izbjeglička problematika pokazuje da će se se Europska unija morati hitno reformirati. Pritom model Sjedinjenih Država Europe ne može biti sredstvo za rješavanje svih problema. Ja sam za supsidijarnu Europu jer u nekim područjima trebamo više Europe, na primjer u sigurnosnoj politici, dok u drugim područjima, primjerice, kako treba izgledati rukavica za roštiljanje, bolje da o tome odlučuju zemlje članice samostalno. Ne smijemo zaboraviti da Europska unija može biti jaka onoliko koliko su jake i njene države članice.
Vi uporno tražite preustroj EU. Kako bi prema vašem mišljenju mogla izgledati u budućnosti “nova Europa“ i Austrija?
Supsidijarno oblikovana Europska unija koja će biti potpora miru, sigurnosti i blagostanju. Ona bi jednostavno bila utočište stabilnosti. U tom sklopu također je važno da odnose među državama članicama obilježava uzajamno poštovanje.
Vama je već predbačeno da se više koncentrirate na nacionalno usmjerene države poput Mađarske. Kako vi komentirate rezultat mađarskog referenduma o izbjegličkoj politici EU?
Referendum se u prvom redu mora vrednovati kao čin neposredne demokracije. Iz moga kuta gledanja za pozdraviti je kada se narod u odlučujućim pitanjima ima priliku konkretno izjasniti. A što se tiče rezultata mađarskog referenduma, on je odaslao jasan signal osobama koje djeluju u Bruxellesu i Berlinu.
S ciljem jačanja glasa malih zemalja u EU, razmišljate i o novom Savezu država (Austrija, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Slovačka...), po uzoru na zemlje Beneluxa. Je li to bio i cilj vašeg posjeta Hrvatskoj i Sloveniji krajem kolovoza?
Austriju, Hrvatsku i Sloveniju povezuje duga zajednička povijest. Stoga mi je izuzetno važno njegovanje uskih veza s tim zemljama. Danas kad stojimo pred raznim izazovima koje bolje možemo svladati zajednički nego svatko sam, prijateljski su odnosi posebno značajni. Mislim da bi zemlje Višegradske skupine, Hrvatska i Slovenija i Austrija zajedno mogle stvoriti jak savez, čiji se glas u Europi ne bi mogao prečuti. U tom smislu, zemlje Beneluxa sigurno su pozitivan primjer.
Kakvim ocjenjujete odnose Austrije i Hrvatske?
Odnose između Hrvatske i Austrije obilježava tradicionalno prijateljstvo i međusobno poštovanje. Želja mi je te odnose dalje produbiti i pobrinuti se za živahnu kulturnu, gospodarsku i političku razmjenu.
Kako ocjenjujete političku situaciju u Hrvatskoj nakon nedavnih parlamentarnih izbora?
Austrija je neutralna zemlja i tu bih ulogu želio ispuniti novim životom. Što se tiče ocjene političke situacije u Hrvatskoj, bilo bi neprimjereno iz treće perspektive komentirati unutarnjopolitičku situaciju u toj zemlji. Hrvatski su građani izabrali put kojim žele ići, i siguran sam da točno znaju što je za njihovu zemlju najbolje.
Koju ćete zemlju prvo posjetiti postanete li predsjednik?
Moje prvo inozemno putovanje bit će u jednu od zemalja Višegradske skupine. Posebno bi me veselio skori posjet Hrvatskoj. Moje će težište biti unapređenje susjedskih odnosa. Upravo na tom području ima mnogo mogućnosti za daljnju izgradnju zajedničke suradnje.
Podržavam. Samo što dalje od Balkana!