Hrvatskoj su potrebni veliki Hrvati, a ne suci!

Zašto je hrvatska Vlada izabrala baš akademika Jakšu Barbića, dopredsjednika HAZU i jednog od najutjecajnijih autoriteta za trgovačko pravo u jugoistočnoj Europi, za arbitra u sporu protiv MOL-a? Zar nisu mogli izabrati malo “većeg” Hrvata, a malo “manjeg” pravnog eksperta!? Zar nisu bili u stanju naći arbitražnog suca koji će bez obzira na činjenice, pravo pa i zdrav razum, u svakom slučaju suditi za Hrvatsku!? Jer, zbog toga je kao ekspert i predložen, zar ne? Tada nam se ne bi dogodio takav izljev frustracija čemu svjedočimo nakon što je Nacional iz dva neovisna izvora doznao da je tročlano arbitražno vijeće odluku donijelo jednoglasno iz čega proizlazi da je i Barbić glasovao protiv Hrvatske.

Uostalom, zašto je Nacionalovim izvorima bilo važno objaviti kako je glasovao Barbić, a ne i, što je važnije, zašto je tako glasovao!? Nacional nije trebao kititi svoju ekskluzivu. Domoljublje čini svoje. Tako Index piše kako je otac Tuđmanove privatizacije (što je Barbić više puta demantirao jer je zakon, kojem je bio jedan od autora, politika ubrzo četiri puta izmijenila) smjestio Hrvatskoj iako ga je ministar Ivan Vrdoljak kao eksperta za arbitražu angažirao “kako bi poništio ugovor s MOL-om”. Barbić očigledno nije shvatio jednostavan zadatak koji je dobio kao sudac. U nas nema kompliciranja. Svi znamo kako se kod nas postaje sudac i kakva je uloga tako izabranog suca, za koga i protiv koga treba suditi.

Oko toga suglasni su čak i Index.hr i Dnevno.hr koji se inače oko malo čega slažu. I Dnevno.hr piše kako su se mnogi u čudu pitali je li riječ o tiskarskoj pogrešci i je li moguće da je hrvatski predstavnik u arbitražnom vijeću glasovao protiv Hrvatske te efektno predlažu da svi “naši” Mađari osnuju udrugu pod nazivom “U MOL, u MOL, za profit svoj” te da članovi te udruge na majice stave natpis “Svi smo mi Ivo Sanader”. Croative.net informaciju o glasovanju hrvatskog predstavnika ukrasio je epitetima kakvi obiluju u komentarima hrvatskih internauta: “besramno, podmuklo, veleizdajnički”.

Tek je Mostov saborski zastupnik Miro Bulj unio zrno razuma dajući za pravo stručnjaku da ima “vlastito mišljenje koje se kosi s našim interesima”, da bi ipak i on dodao: “Oko poslova pljačke nacionalne imovine, prodaje nacionalnih interesa i pogodovanja određenim domaćim i stranim lobijima uvijek se motaju ista imena. Jedno od njih je, čini se, i Jakša Barbić. Kako drukčije objasniti postupak osobe koja je očito bila spremna dići ruku za tuđe, a ne hrvatske interese”.

Dakle, ključno je pitanje zašto naša Vlada nije za arbitra imenovala nekog neupitnog domoljuba poput Mire Bulja? Vjerojatno ni to ne bi bio problem da pravila UNCITRAL-ove arbitraže nisu takva da to ne omogućuju. Jer, i Hrvatska i MOL morali su voditi računa o tome da izaberu arbitra koji će biti prihvatljiv drugoj strani, jer u protivnom bi predviđeni autoritet (pojedinac ili tijelo oko kojeg su se obje strane suglasile) imenovao drugog arbitra. Dakle, i Hrvatska i MOL bili su stimulirani izabrati arbitra koji neće biti upitan drugoj strani jer je i to prihvatljivije nego nametnuti arbitar. Tako izabrana dvojica arbitražnih sudaca onda biraju predsjednika arbitražnog vijeća. Inače, da vrijede pravila za kakva se “hrvatski domoljubi” zalažu, bilo bi prilično nesvrhovito imenovanje arbitara za koje se unaprijed zna da će suditi za stranu koja ga je predložila. Tako se naglasak stavlja na struku, a ne na domoljublje i druge moguće interese arbitara.

Uostalom, može li se igdje osim u Hrvatskoj netko zvati sucem tko ima zadaću suditi za jednu od strana u sporu!? Imajući u vidu stručni autoritet akademika Barbića, zapravo bi trebalo postaviti pitanje koje se “veliki Hrvati” ne usude postaviti. Ako je točno da je i on glasovao protiv hrvatske tužbe u kojoj se tvrdilo da su sporni ugovori s MOL-om nastali kao rezultat koruptivne djelatnosti, što nam to govori o utemeljenosti dokaza ponuđenih od hrvatske strane? Umjesto toga, medijski je atraktivnije, a čini se i dijelu javnosti prihvatljivije Jakšu Barbića prikazati izdajicom, 11 ustavnih sudaca na čelu s Jasnom Omejec korumpiranima, ili tumačiti kako je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa na čelu s Dalijom Orešković zbog odluke u slučaju Karamarka trebalo odmah smijeniti, nije nam valjao ni prof. dr. sc. Siniša Petrović...

I za teoriju zavjere previše. Kakva destrukcija prava i morala! Besramno javno zagovaranje lažnih sudaca, lažnih svjedoka... Kako smo u stanju olako, vođeni prizemnim populističkim interesima, bez dokaza pa i indicija poniziti stručnjake priznate i izvan Hrvatske, baš stoga što su i u izrazito navijačkoj atmosferi u stanju voditi se drevnim načelom “neka bude pravde makar se i svijet srušio”.