Masovno iseljavanje građana smanjilo je pritisak na tržište rada, pa se Hrvatska više ne doživljava kao zemlja dramatične nezaposlenosti. Procjenjuje se da je od ulaska u Europsku uniju Hrvatsku napustilo oko dvjesto tisuća radnika, ali od ove bi se godine migracijsko klatno moglo malo zarotirati i prema nama nađu li poslodavci 30 tisuća stranaca koji će raditi na sezonskim poslovima u turizmu, poljoprivredi, građevini, ali i u brodogradnji te metalnoj industriji. Hrvatska se još nije vratila na zaposlenost kakvu smo imali pretkrizne godine te danas u zemlji radi oko 107 tisuća radnika manje nego što ih je bilo 2008. godine, no poslodavci tvrde da ne mogu popuniti radna mjesta bez uvoza radnika.
Posao iz snova
Ponuda novih radnih mjesta uglavnom odgovara strukturi ekonomije te se većinom traže kvalificirani ili nekvalificirani radnici u sektoru usluga ili pojedinim deficitarnim zanimanjima. Očekuje se da će Ukrajina biti glavni rezervoar strane radne snage te su u tom smjeru potpisani i prvi međudržavni ugovori.
Domaći posao iz snova predstavlja radno mjesto u kakvom državnom sustavu, po mogućnosti holdingu, županiji ili nekoj trećerazrednoj javnoj instituciji koja nije nikome na oku. Inače, u državnim tvrtkama i javnom sektoru radi četvero od deset zaposlenih u Hrvatskoj, i to za plaću koja je četvrtinu iznad primanja u privatnom sektoru.
Glavnina zaposlenih koncentrirana je oko Zagreba, Splita i Rijeke, s prosječnom plaćom koja iznosi oko 6200 kuna, a polovica zaposlenih zarađuje manje od pet tisuća kuna. Prosječna je plaća zaposlenih s visokom stručnom spremom oko 8300 kuna, VKV radnik zarađuje oko šest tisuća kuna, radnici sa srednjom stručnom spremom oko 4800 kuna, a NKV radnici oko 3500 kuna. Država je bila i ostala top-poslodavac dijelom i zato što je privatni sektor uvijek bio oprezan s nagrađivanjem radnika, a tek su posljednjih mjeseci ugovorene značajnije povišice plaća. Kad je riječ o gospodarstvu, zaposlenost drže prerađivačka industrija s približno 200 tisuća radnika, trgovina sa 180 tisuća zaposlenih, građevina sa 70 tisuća, prijevoz i skladištenje s 58 tisuća te turizam s 55 tisuća zaposlenih. Propulzivni IT sektor, koji jedini drži korak s trendovima iz 21. stoljeća, ima, na primjer, 12 tisuća zaposlenih.
Žene manje zarađuju
Na početku siječnja 45.245 zaposlenih prijavljeno je na minimalnu plaću te 12 tisuća poslodavaca kod kojih su zaposleni za te radnike plaćaju umanjene doprinose! Svaki četvrti radnik u zemlji zaposlen je na određeno, a ugovor do tri mjeseca ima svaka druga mlada osoba u dobi do 29 godina. Općenito, devet od deset poslova koji se nude na tržištu poslovi su na određeno, svaki deveti zaposleni zarađuje manje od 3100 kuna na mjesec. U normalnim državama ljudi s 29 godina postaju čak i premijeri, docenti, direktori, a kod nas se tek bore za ulazak u svijet rada i svoj prvi ugovor koji bi im možda omogućio da se zaduže u banci na 30 godina, kupe stan i do kraja radnog vijeka životare otplaćujući ga.
Prosječan hrvatski radnik ima srednju školu, muškarac je u ranim četrdesetima te radi za državu! Iako su žene obrazovanije te njih 180 tisuća, od ukupno 300 tisuća zaposlenih s VSS i VŠ, ima višu ili visoku stručnu spremu, plaće koje primaju žene u pravilu oko 600 kuna manje od muških. U obrazovanju i javnoj upravi žene zarađuju i do tisuću kuna manje od muških kolega, a jedine dvije djelatnosti u kojoj su plaće žena bolje od muških su građevina i promidžba. Hrvatska je nekad imala skuplje radnike u odnosu na okruženje, no u međuvremenu su nas pretekle Češka, Slovačka i Poljska, a po primanjima sustiže nas i Mađarska.
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
Dobro pise, otislo 200.000 radnika. Osobno neznam nikog iz opcine ili ministarstva da je otisao van.