Noć katastrofalnih poplava u Donjoj Jablanici u Bosni i Hercegovini obilježili su zauvijek nenadoknadivi gubici, ali i herojski čin imama Semira Jahića i supruge Amre, koji su spasili sedmero ljudi. Efendija Jahić u službi u Donjoj Jablanici je od 2017. godine, već osmu godinu obnaša dužnost imama istoimenog džemata, gdje je zasnovao obitelj, sklopio prijateljstva, koja su sada nakon velike katastrofe prekinuta.
Uz u potpunosti potopljeno naselje, džamiju od koje je ostao samo minaret iznad zemlje i zvuk bagera koji uklanjaju nakupljeni nasip i mulj, efendija Jahić se u razgovoru za agenciju Anadolu prisjetio kobne noći. – Nažalost, veliki broj džematlija je stradao i nestao, da ne idemo u eter s brojem žrtava. Sve su to džematlije s kojima smo sjedili, družili se, pili kavu. Momak, čovjek koji je jučer pronađen, njegovo tijelo, preksinoć smo zajedno pili kavu. Naravno, sve je to sastavni dio života, nažalost ako tako možemo reći, tek sada kako se sliježu dojmovi, tek sada emocije plave, tek sada vidimo u kojem smo mi belaju bili i koji nas je belaj zadesio – ispričao je.
Supruga Amra je, kako se prisjetio, ostala budna kako bi se još malo igrala s njihovim četverogodišnjim sinom, "a oko pola jedan me je probudio plač djeteta, valjda ga je probudio udar vode". – Naravno, probudio sam se i ja, supruga je govorila da nam bujica odnosi automobil, vidjela je s balkonskog prozora. U tom trenutku netko je zvonio, vidjeli smo da su susjedi kojima je kuća već bila poplavljena. Oni su došli tu, obratili se, prva adresa smo bili jer smo bili na višem katu. Otvorili smo im vrata ne znajući što se uopće događa, odnosno da su razmjeri katastrofe toliki – rekao je.
– Primili smo ih u svoju kuću. Nažalost, čovjek koji je njih dopratio do naših vrata, njega je bujica odnijela. Uspio je spasiti sve svoje ukućane, ali, nažalost, još uvijek nije pronađeno njegovo tijelo, je li se negdje spasio, molim Boga da jest – govori Jahić. Pojasnio je što se dalje događalo. – Međutim, kada smo vidjeli da voda već prodire do tavana, jedino je bilo ili čekati smrt na tavanu ili skakati, poginuti pokušavajući ili čekajući... Odlučili smo se pokušati spasiti tako što ćemo izaći s tavana. U tom trenutku smo vidjeli kompresor od susjeda koji ima vulkanizersku radionicu, ne znam bih li rekao da je to čudo, da je taj kompresor samo dragi bog poslao i taj kompresor nas je spasio i preko njega smo plivali i doplivali do kupole džamije – rekao je Jahić.
VEZANI ČLANCI:
Pohvalio je potom suprugu. – Ona je sigurno napravila i veći posao od mene jer je s malim djetetom preplivala do džamije, a potom do kuće iznad koja nije bila poplavljena i koja je bila u tom trenutku jedini spas za nas. Njeno herojstvo je za mene veće. Više je ona uradila dobra nego ja, ali, evo, pomogli smo koliko smo mogli – naveo je.
– Supruga i sin su se prebacili do te kuće, a mi smo sa susjedima ostali na kupoli jer je u tom trenutku počela padati možda i najjača kiša te večeri. Tu smo na džamijskoj kupoli ostali možda do šest, kada su došli pripadnici gorske službe spašavanja i civilne zaštite. Ne znam ni ja sigurno, jedan je momak policajac, a drugi je bio predsjednik gorske službe, onda su nas kajacima evakuirali na sigurno. Iz najstrašnijih horora mislim da se ovakvo nešto ne bi moglo inscenirati, ali to je bio jedini način da preživimo, hvala Alahu – zaključio je imam Jahić.
FOTO Apokaliptični prizori iz zraka na Donju Jablanicu: Čitavo selo zatrpano golemim nanosima kamena, pijeska i mulja