Nakon razdoblja recesije i krize irski tigar definitivno se vratio u život. Prema predviđanjima Europske unije, Irska će i 2015. biti zemlja s najvećim gospodarskim rastom, a slične rezultate ova je zemlja ostvarila i 2014. (BDP je porastao 4,1 posto što je najviše u EU) iako je još od 2009. godine prolazila nametnute mjere štednje kao Grčka te iskusila međunarodni bailout težak 85 milijardi eura.
Visoka tehnologija
Smjer kojim se, u trenutku kada je zapala u krizu, Irska kretala potpuno je drugačiji od smjera kojim su išli Grčka, Portugal ili Španjolska.
Dok su ove mediteranske zemlje koje i sada grcaju u problemima većinom okrenute vlastitoj potrošnji, Irska se okrenula povećanju i poboljšanju izvoza. U tu se svrhu okrenula velikoj populaciji Iraca koji žive izvan zemlje, posebno u SAD-u, od kojih je zatražila da “kupuju irsko ma gdje bili”.
Irska dijaspora ovu je molbu poslušala i izvoz je skočio nebu pod oblake, a time i priljev svježeg novca u zemlju. Ogroman izvoz postignut je i kroz strane kompanije koje sjedište svojih operacija imaju na zelenom otoku. A tu su i Google, Facebook, Microsoft, IBM...Irska je još prije izbijanja krize imala odličnu strategiju.
Prvo su ulagali u školstvo i privlačenje poslovanja, a ne u autoceste poput nas. Imali su mogućnost ponuditi velikim kompanijama dovoljan broj stručnog kadra i povoljnu klimu za posao, što Hrvatska ne može. Kada bi se u Vukovaru otvorilo postrojenje Nokije, prvo bi povuklo inženjere iz cijele Hrvatske, ali i Srbije i Mađarske, a ubrzo bi nestalo stručnjaka... Irska je tek 2008., na početku krize, počela ulagati u nekretnine pa, kad je nekretninski balon, pukao to je njoj bila otežavajuća, ali ne i katastrofalna okolnost, kaže hrvatski ekonomist Ante Babić.
Pazi se na najsiromašnije
I mjere štednje koje su posljednjih godina u Irskoj provođene bile su teške, ali ni približno žestoke kao u Grčkoj ili Španjolskoj.
U Dublinu nikada nisu organizirani ni prosvjedi, a kamoli otvorena pobuna kakva je Atenom bjesnjela već u nekoliko navrata. Irci su imali nešto drugačiji pristup ozloglašenim mjerama. Prije svega, izuzetno se pazilo na dobrobit najsiromašnijeg dijela irskog društva. Nije bilo rezanja starosnih mirovina ni naknada za nezaposlene. Svi su plaćali veće poreze, no doista radikalna povećanja nameta odnosila su se samo na bogatije dijelove društva. Smanjenja plaća u javnom sektoru promatrana su kroz prizmu velikih povišica koje je ovaj sektor imao prije početka krize tako da su irski državni službenici shvaćali kako su i dalje relativno dobro plaćeni.
– Irska je uvela svojevrsne mjere štednje i prije nego što ih je nametnuo MMF, tako da je sve to puno lakše prošlo – kaže Ante Babić.Koliko su ove mjere i odricanja bili uspješni najbolje govori podatak kako će Irska ove godine imati rast BDP-a od 3,5 posto, više od ijedne druge europske zemlje. Nezaposlenost se još uvijek mjeri dvoznamenkastim brojkama, dug je još uvijek ogroman, no keltski tigar sada definitivno vidi svjetlo na kraju tunela.
Imali su srecu,da imaju posteno i pametno vodstvo,koje mi nikad necemo imati,pa za nas ovakav oporavak spada u domenu naucne fantastike.