Dva mjeseca nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, obitelj Hota spremila je prtljagu i rezervirala jednosmjerne karte do Irske. Leteći zrakoplovom prema Dublinu, Ana-Marija Hota prisjećala se djetinjstva i sudjelovanja u 18 izvanškolskih aktivnosti. Osmijeh je otkrio kako je sve tad bilo jednostavno. Kroz prozor u oblacima vidjela je sebe kao jednu od najpametnijih i najtalentiranijih učenica u razredu koja je, na čuđenje mnogih, postala ''ona plava'' frizerka. Naša sugovornica rođena je prije 32 godine u Zagrebu, a djetinjstvo i mladost provela je u Samoboru. Svjetski prvak u muškom šišanju Ivica Vidaković učio ju je čarima struke. U njegovom salonu maštala je kako će jednog dana uveseljavati poznate ljude.
Želja se ostvarila, ali o tome nešto kasnije. No, u njenoj obitelji nije bilo mašte. S ponosom ističe da potječe od skladnih i pametnih roditelja koji su, tvrdi, brata i nju naučili kako biti pošten, radišan, skroman i neovisan. Iz Hrvatske je otišla kad je bila na vrhuncu svoje karijere. Od odluke do realizacije, prošla su tek tri tjedna. – Pozivi su stizali sa svih strana, radila sam frizure za razne photoshootinge, videospotove, novine... Dobivala sam glumačke ulogice u našim serijama, statirala u reklamama za strano tržište, a ''na stolu'' je bila i ponuda da postanem službeni frizer najvećeg foto studija na našim prostorima. Veliki modni portal iz Španjolske "Model Management" ponudio mi je suradnju. Bila sam prvi frizer na svijetu čije usluge su promovirali na svojim stranicama, uz bok fotografima i vizažistima iz New Yorka, Londona, Milana – ističe Ana-Marija. Nije bilo dovoljno.
'Klijenti su mi najčešće djelatnici Googlea'
Budući da svojoj obitelji, kako sama kaže, nije mogla pružiti ono što je trebala, odlučila je otići. Kako se zrakoplov približavao odredištu, njezina sjećanja postajala su sve turbulentnija. – Voljena zemlja me iskoristila, ispljunula, pregazila i ismijala. Iskoristila me jer sam od 21. godine plaćala prevelike doprinose. Vodeći svoj privatni posao platila sam i stotine računa. Na leđima mi je ostalo deset godina napornog rada s više od 50 sati tjedno – nastavila je priznavši da ju je Hrvatska ismijala... – Zapošljavajući bezobrazne službenice koje mi nimalo nisu olakšale poduzetnički put, već su koristile svaku priliku da zlobno razgovaraju. Posljednja dva mjeseca trudnoće morala sam strogo mirovati da ne ugrozim svoju bebu i propustila sam na vrijeme donijeti neki bezvezni obrazac. Službenica se na mene bahato okomila, održala mi dugi govor i na kraju zaključila da ću platiti kaznu. Kada su se vrata zrakoplova otvorila, za obitelj Hota u Irskoj je počeo novi život. Ipak, izazova nije nedostajalo.
Osjećala sam se usamljeno, nezaštićeno i ranjivo. Napustila sam brod koji tone
– Prvih pet dana bilo je prilično dramatično. Posao koji sam dobila još iz Zagreba nije mi se sviđao. Drugi dan boravka pokušala sam upisati kćer u školu, što mi nije uspjelo u dvije obližnje škole jer su bile zauzete. No, sve se okrenulo već peti dan kad sam dala otkaz u prvom salonu i dobila posao u najelitnijem dublinskom naselju gdje su smještene sve svjetske ambasade. Upisala sam i kćer u odličnu školu – otkrila nam je i dodala kako danas radi u najcjenjenijem centru ljepote u Dublinu, čiji je vlasnik bivši hollywoodski redatelj. – Moj radni dan počinje u 10 sati. U sat vremena najviše imam dva muška šišanja. Radim do 18 ili 19 sati, 40 sati tjedno, a dnevno imam obveznu i jednosatnu pauzu. Klijenti su mi najčešće djelatnici Googlea, različiti poslovni ljudi iz cijelog svijeta, poznate irske osobe iz svih područja života... Irci iz New Yorka, Istanbula i Londona tijekom svake posjete rodbini obvezno rezerviraju šišanje. Gospodin koji je dvadeset godina brinuo o karijeri grupe U2 moj je redovni klijent i nevjerojatno je jednostavan i simpatičan – dodala je.
'Napustila sam brod koji tone'
Ana-Marija pohađa poznatu dublinsku školu "New School of Music", a nedavno je dobila i manju glumačku ulogu u hrvatsko-irsko-švicarsko-makedonskom filmu. – Dobivam mnoge ponude za statiranja ili glumu u serijama i reklamama koje često moram odbiti jer mi je stalni posao na prvom mjestu – priznaje. Tražena frizerka u Dublinu kaže da je svoje najvažnije životne ciljeve ostvarila. Daleko od domovine, čudnog mentaliteta i bešćutne birokracije. – Hrvatska ima puno ljudi koji su spremni sve napraviti za nekog, ali nažalost ima jako puno i drukčijih. Njih je najviše na mjestima gdje ne bi trebali biti. Negdje je nešto opako krenulo u krivom smjeru i zato sam otišla. Osjećala sam se usamljeno, nezaštićeno i ranjivo. Napustila sam brod koji tone – kaže Ana-Marija.
Obitelj Hota živi u dublinskom kvartu pokraj mora. Slobodno vrijeme provodi u šetnji dugom pješčanom plažom ili u obilasku muzeja, dvoraca i restorana. Suprug se bavi web-dizajnom, a Ana-Marija piše i blog gdje odgovara na mnogobrojna pitanja ljudi gladnih odlaska u inozemstvo. – Iznimno sam emotivna osoba i baš iz tog razloga lako se mirim s daljinom jer nisam osjećala da mi je u domovini ljubav uzvraćena. Što zbog površnog društva koje me htjelo staviti u pretijesne ladice, što zbog zavisti koju bih osjećala svaki put kad bih se nečime istaknula, što zbog manjka suosjećanja u trenucima kad sam prolazila neke životne traume. Ovdje osjećam slobodu – istaknula je. Na upit novinara o prednostima Irske, naša sugovornica odgovara da je puno bolji stil života, standard, jezik, toplina ljudi i sloboda.
Sjajan obrazovni sustav i povoljnija odjeća, ali i lošija hrana
– Klima je blaga, temperature se cijele godine kreću između 5 i 25 Celzijevih stupnjeva, padalina je manje nego u Zagrebu, zabava je na svakom koraku, svirke uživo tijekom cijelog tjedna, odjeća je povoljnija... Prema njenim riječima, obrazovni sustav Irske je sjajan. – Škole su besplatne, a na primjer ulaz na čuveni Trinity College je moguć jedino na temelju rezultata. Rodbinske veze ne igraju nikakvu ulogu. Za nas koji ovdje plaćamo poreze, nije skup – kaže Ana-Marija. A nedostaci? – Postoje neki lošiji kvartovi i češće se vide ljudi s margine društva. Navodno je noću pametnije uzimati taksi nego pješačiti. Hrana je lošija, ali kuhamo pa nam to nije problem. Mlijeko i mliječni proizvodi su puno bolji. Ljeti nije dovoljno toplo. Za Irce kaže da su poput Hrvata. Kod njih se svi praznici, osim Božića i Nove godine, obilježavaju ponedjeljkom.
– Radimo, volimo neka pravila, ali ne uvijek pa malo volimo doći na vrijeme, a malo i ne. Volimo spajati blagdane, najviše od 19. prosinca do 5. siječnja – priča Ana-Marija. Danas 32-godišnja majka dvoje djece o Hrvatskoj nema dobro mišljenje. U domovinu će tek, kaže, ako se u Irskoj dogodi izvanredno stanje. – Ne želim se vratiti. Nakon samo mjesec dana dobila sam ugovor do mirovine. Plaće i napojnice su odlične, a odgovara mi i pristojnost ljudi. U Irskoj bi se morao dogoditi rat ili neviđena katastrofa pa da nam je povratak jedina opcija.
A svima onima koji žele napustiti Hrvatsku, savjetuje... – Idite, čim prije, tim bolje. Ako ste hrabri, pristojni, radišni, uporni, uredni, spremni na izazove i učenje, nemate što izgubiti. Otvoren um je možda najvažnija stavka. Ako vam je netko kupio diplomu, lijeni ste i mislite da vam se mora osigurati posao preko veze, na kojem nećete ništa raditi, onda bolje ostanite na Balkanu – kaže Ana-Marija. Domovini želi sve najbolje, a svoju jednosmjernu zrakoplovnu kartu i danas čuva, želeći što prije zaboraviti ona sjećanja i životne turbulencije. – Nadam se kako će netko uskoro početi krpati taj brod i da će opet ploviti nekim lijepim vodama, ali za mene je ta priča najvjerojatnije završena. Uvijek ću biti sretan turist u našoj lijepoj domovini, no život svoje obitelji odlučila sam graditi u nekoj novoj, sretnijoj sredini – zaključila je.
>> Živio vani u luksuzu pa se odrekao svega – sad živi u kućici od slame i blata kod Orahovice
>> Tjedno sam 12 sati pomagala u restoranu i to je bilo dovoljno za sve troškove
Jasan mi je njen komentar kako ju je "voljena zemlja iskoristila, ispljunula, pregazila i ismijala", jer toga kod nas jako puno ne valja. U adminsitraciji radi hrpa ljudi koju je odavno trebalo otpustiti radi bezobrastine.