Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, skraćeno Istanbulska konvencija, u članku 78. propisuje: “Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.”. Riječ je o pet iznimki koje smo vrlo sažeto pobrojili u okviru uz ovaj tekst, a koje svaka zemlja može izjaviti bilo prilikom potpisivanja Konvencije bilo pri polaganju isprave o njezinoj ratifikaciji. To je zasad učinilo 18 zemalja.
Poljska ograda
Najviše ih je rezervu izrazilo u odnosu na odredbu koja uvodi obvezu državi da naknadi štetu žrtvi koja je pretrpjela teške ozljede ili joj je zdravlje teško narušeno, u slučaju kad se ne može namiriti od nasilnika. I naše Ministarstvo demografije najavilo je na e-savjetovanju o Istanbulskoj konvenciji staviti tu rezervu. I ostale četiri moguće ograde nemaju baš nikakve veze s onim zbog čega se vode rasprave o tomu treba li ili ne potpisati Istanbulsku konvenciju. Rezerve vrijede pet godina, ali mogu se obnoviti.
Poljska je 2012. pri potpisivanju i 2015. kod ratifikacije podnijela i izjavu prema kojoj se ograđuju da će Konvenciju primjenjivati u skladu s načelima i odredbama poljskog Ustava. I uz tu su ogradu vezali petogodišnji rok koji vrijedi za rezerve. Na tu izjavu sedam zemalja – Švicarska, Švedska, Nizozemska, Norveška, Finska i Austrija – podnijele su prigovore jer Konvencija ne dopušta takvu vrstu ograde. Međutim, i Litva je 2013., a Latvija 2016. uz Konvenciju podnijeli su sadržajno identičnu izjavu.
Iz samog sadržaja Konvencije očigledno je da takvo pozivanje na sukladnost s nacionalnim ustavom nema pravni, već isključivo politički značaj. U trenutku kad Hrvatski sabor ratificira Istanbulsku konvenciju, ona postaje dio unutarnjeg pravnog poretka RH i po pravnoj snazi je iznad zakona, štoviše, bez obzira na to je li njezin sadržaj u skladu s Ustavom ili nije. Sve prijedloge za ocjenu ustavnosti međunarodnih ugovora naš Ustavni sud odbacuje jer nema tu ovlast. Tako su kod ugovora između Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima obrazložili da je Ustavni sud ovlašten ocjenjivati samo formalnu ustavnost zakona o potvrđivanju međunarodnog ugovora. “Međutim, ne bi bio nadležan ocjenjivati materijalni sadržaj samog međunarodnog ugovora koji je sastavni dio zakona”, obrazložio je Ustavni sud u lipnju 2017. godine.
Ustavnopravni eksperti davno su predlagali da se izmjenama Ustava i Ustavnog zakona predvidi kao prethodno pitanje i ocjena ustavnosti međunarodnog ugovora. Ovako, odredbe međunarodnog ugovora mogu se mijenjati ili ukidati, kako propisuje i naš Ustav “samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava”.
Kako će se tumačiti “rod”
I sporne odredbe koje se tiču roda, europske i nacionalne politike mogu tumačiti ovako i onako, a u konačnici Europski sud za ljudska prava. Kako, to nitko ne zna. Strahovi možda nisu opravdani, ali to što nismo čuli relevantnu raspravu suprotstavljenih stručnih mišljenja, ili što Vlada nije podnijela izvješće na e-savjetovanju, kao i političke rezerve, samo ih uvećava.
Citam na slovenskim portalima kako je u posljednje vrijeme znatan porast nasilja u obitelji u Sloveniji. Nekidan dvije zene ubijene u jednom danu a odavno su ratificirali Istambulsku. Nikaj ta konvencija nece smanjiti nasilje osim kaj ce drzavi uvesti obavezu financiranja razno raznih udrga koje sui sada najglasnije ne zbog yastite od nasilja nego za sisanje drzavne sise.