U utorak će u Zagrebu šljunčari i lađari prosvjedom ukazati na opasnost da zbog novog hrvatskog Zakona o vodama 2000 ljudi ostane bez posla. Naime, lani usvojeni Zakon zabranjuje, istekom koncesija, daljnju eksploataciju šljunka iz rijeka u Hrvatskoj, no to ne sprječava da se šljunak eksploatira na istim rijekama u drugim državama. Skup su, prije prosvjeda, održali na graničnom prijelazu u Matijevićima u dvorskoj općini, ogorčeni što po isteku koncesija ostaju bez posla, jer više neće moći produžiti ugovore o koncesiji.
– Preko ovog prijelaza uvoze se šljunak, pijesak i kamen, a mi, kako kome istekne koncesija, ostat ćemo bez posla. U našoj Županiji sav spomenuti materijal uvozi se. Eto, u Sisku se gradi sportska dvorana od uvoznog materijala, kao i dionica autoceste Sisak-Zagreb, a financiraju se iz državnog proračuna. Primjerice, na rijeci Uni šljunak se vadi s bosanske strane i u Hrvatsku ga voze bosanski kamiondžije. Zbog tog apsurdnog zakona novac odlazi u Banju Luku i tamo se financiraju radna mjesta. Nas šljunčara-lađara u Hrvatskoj je oko dvjesto, zapošljavamo više od dvije tisuće radnika koji će gašenjem naših tvrtki ostati bez posla, – upozorava Darko Movrić, organizator najavljenog javnog prosvjeda u Zagrebu, na kojem će tražiti izmjenu Zakona o vodama.
– Tražimo da se izmjenom zakona briše točka kojom nam se zabranjuje pravo na rad, te da se vrate u sustav vodoprivrede dozvole i koncesije – dodao je Movrić. Njihov prijedlog izmjena Zakona u saborsku će proceduru staviti saborski zastupnik HSP-a Daniel Srb. U prosvjedu će sudjelovati šljunčari-lađari iz svih krajeva Hrvatske koji će se s više stotina teških građevinskih vozila okupiti ispred Ministarstva gospodarstva i Hrvatskih voda u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara.
– Ja sam povratnik iz Australije, imam šest brodova i ostalu potrebnu mehanizaciju. U to sam uložio svu očevu ušteđevinu, a to je sedamnaest i pol milijuna kuna. Radio sam oko šest godina, a sada mi sva ta imovina propada više od nerada nego da radi, zahvaljujući suludom zakonu koji je na snazi od siječnja 2010. godine – govori Damir Vukšić, lađar s Drave, i dodaje da, ako im se ne vrati pravo na rad, razmišlja o povratku u Australiju.
Rekao je kako je njegovu ocu predsjednik Tuđman osobno uručio priznanje za skupljanje pomoći u vrijeme Domovinskog rata, kao i to da se vratio na poziv mlade države Hrvatske.
– Imamo pola milijuna eura hipotekarnog kredita. Zbog zabrane rada ne možemo ga otplaćivati. Ako se stvari ne promijene, dug bi nam uskoro mogao dogurati do milijun eura. Prijeti nam opasnost da ostanemo bez kuće, broda i svega što je pod hipotekom – kazuje nam 26-godišnja Marija Siladić iz Pitomače, čiji otac godinama vodi tvrtku za šljunčanje. Ogorčeni su svi što država ne vidi ono očito, a to je da kapital od radova u Hrvatskoj, ovim zakonom, prebacuje u druge države, jer šljunak iz rijeka do kraja godine više nitko neće moći vaditi, a dotle će kolone kamiona punih šljunka iz BiH i dalje u Matijevićima prelaziti granicu, na putu prema gradilištima.
Sve kuće oko te ceste se polako sasipaju od silne trešnje prilikom prolaska tih grdosija.Teško se živi, sve je u raspadanju ,a oni nam pomažu da potpuno propadnemo,da bi tamo negdje, nekima, bilo bolje(kojima već i je mnogo bolje nego nama),mi moramo ostati bez svojih bijednih cesta koje su gradile \"komunjare\" a oni govore da ništa nije dobro iz prošlog sistema.Bar da se nama približava autoput ,pa da i mi imamo koristi od toga što nam uništavaju kuće i ceste. Mislim da čemo se morati organizirati ako želimo sačuvati svoje kuće i svoje \"komunjarske\" ceste. Ovo je zbilja prava nepravda. Glede ljudi koji će izgubiti koncesije ,a samo 50 m dalje iskopava se šljunak koji se uvozi u Hrvatsku mogo samo reći ŽIVIJA ADZ-e I ovo je zbilja prava nepravda!!!!