Italija prva diže granicu: stari smo tek sa 75

Italija, druga najstarija nacija na svijetu, na jednom je nacionalnom gerontološkom kongresu koji se potkraj prošle godine održavao u Rimu zaključila da se Talijani tek nakon 75 godina života mogu smatrati starima.

– Današnji 65-godišnjak ima fizičke i kognitivne kapacitete 45-godišnjaka koji je živio prije 30 godina. S druge strane, današnji 75-godišnjak funkcionira kao 55-godišnjak 1980-ih godina – kazao je Niccolo Marchionni, profesor gerontologije na Sveučilištu u Firenci (euronews.com).

Dobna inflacija

Najveći udio starijih od 65 godina ima Japan, više od 26 posto, Italija oko 22 posto, a visoko na ljestvici je i Hrvatska gdje je svaki peti stanovnik premašio 65 godina. Talijanski gerontolozi su s razlogom pomaknuli granicu starosti na 75 godina jer je devet od deset starijih osoba u toj zemlji dobra zdravlja, svaka treća redovito vježba, a čak osamdeset posto tvrdi da su zadovoljni svojim životima. U sto godina prosječni očekivani život u Italiji kao i većini drugih europskih zemalja porastao je oko 30 godina.

– Velik dio populacije između 60 i 75 godina u odličnoj je formi, a bolesti karakteristične za tu dob pogađaju ih kasnije, u 80-im godinama. Osoba koja ima 65 godina ne može se više percipirati starom, kao što smo to radili prije tridesetak godina – rekao je Marchionni.

Godine 1950. muškarci i žene u dobi od 65 godina mogli su u prosjeku očekivati da će živjeti još 11 godina. Danas je ta granica pomaknuta na 82 godine, a Ujedinjeni narodi predviđaju da će se do kraja stoljeća povećati za još pet godina.

Dvojica američkih ekonomista, Warren Sanderson i Sergei Scherbov, slažu se s talijanskim gerontolozima da su srednje sedamdesete nove srednje šezdesete te ističu da na godine starosti treba gledati kao na inflaciju cijena.

– Recimo da biste za 75 američkih dolara danas mogli kupiti istu vrijednost kao i za 65 dolara u prošlosti. U biti, 75 dolara je novih 65 dolara jer imaju istu kupovnu moć – navode Sanderson i Scherbov.

– Kada kažemo da je 75 novih 65, mislimo da 75-godišnjaci sada imaju isti preostali životni vijek kao i 65-godišnjaci u prošlosti. Prilagođavanje dobi za promjene u preostalom očekivanom trajanju života naziva se prilagodbom za „dobnu inflaciju“. To je isto kao i prilagođavanje vrijednosti dolara na promjene kupovne moći, navode Sanderson i Scherbov koji pozivaju vlade da prihvate novu realnost i tome prilagode svoju zdravstvenu, mirovinsku i politiku zapošljavanja. Inače, ta dva autora tvrde da će proces starenja stanovništva u najrazvijenijim zemljama završiti ubrzo nakon sredine ovog stoljeća.

Dr. Tomislav Benjak, specijalist javnog zdravstva, podsjeća da se životni vijek u Hrvatskoj produljio na 75 godina za muškarce i 81 godinu za žene, što je u skladu s kretanjima u ostalim tranzicijskim zemljama. Međunarodne usporedbe, međutim, granicu za stariju životnu dob i dalje postavljaju na 65 godina pa je tako i jedan od parametara kojim se mjeri starost neke nacije udio starijih od 65 u ukupnoj populaciji.

Sve više znanstvenika poziva da se promijeni metodologija praćenja promjena u socijalnom okruženju, pa i dob kojom se mjeri radni kontingent neke zemlje. Sad je ta dob postavljena na 15 do 64 godine iako se mladi školuju dulje, a i starijima se produljuje radni vijek. Kvaliteta života starije populacije iskazuje se i očekivanim zdravim godinama života nakon 65. godine, a prema Eurostatu, Hrvatska se tu smješta na začelje među tri najlošije europske zemlje sa svega 4,9 godina zdravog života za žene i 5,2 za muškarce nakon 65 godina, što je tri puta niže od najbolje Norveške, čiji stanovnici ostaju zdravi do svojih 80 godina. Taj argument koristili su i sindikati u akciji protiv produljenja radnog vijeka na 67 godina. Ostale se zemlje smještaju između najslabije Slovačke i Letonije, gdje se zdravo živi samo 4,5 godina, i skandinavskih 15 godina.

– Zdravstvene politike sve se više baziraju na preventivnim aktivnostima. Mi imamo dva nacionalna programa za rano otkrivanje raka, i to raka dojke i raka debelog crijeva, ali nismo zadovoljni odazivom na te programe. Unaprijedimo li odaziv na preventivne aktivnosti, povećat ćemo i očekivani životni vijek bez bolesti i invaliditeta – kaže dr. Benjak. Kod preventivnih pregleda dojke odaziv je 60 posto, a debelog crijeva samo 20 posto.

– Dva naša vodeća neprijatelja su bolesti cirkulacijskog sustava i maligne bolesti i na njih treba početi djelovati i prije 65. godine života – ističe dr. Benjak. Ekonomist Šime Smolić navodi da je prosječna potrošnja za zdravstvenu zaštitu osoba starijih od 65 godina u zemljama OECD-a dva do osam puta veća od one osoba u radnoj dobi te je nedvojbeno da se na zdravstvenu zaštitu starijih osoba troši puno više.

No Smolić upozorava da bi bilo potpuno pogrešno, pa i štetno proglasiti demografsko starenje glavnim “krivcem” za rast zdravstvene potrošnje.

Rizično ponašanje

– Glavne krivce za sve veće rupe u zdravstvenim proračunima treba tražiti u sferi naprednih medicinskih tehnologija koje zahtijevaju ogromna ulaganja, sve većim očekivanjima stanovništva od zdravstvenog sustava, lošim životnim navikama i slaboj prevenciji – navodi Smolić. Kao primjer ističe podatke Svjetske zdravstvene organizacije o broju osoba koje svojim rizičnim ponašanjem direktno i indirektno dovode do sve većih financijskih problema u zdravstvu. Danas 1,1 milijarda ljudi puši duhan, a 80% ih se nalazi u zemljama niskog i srednjeg dohotka; pretilost je poprimila razmjere globalne epidemije od koje godišnje umire najmanje 2,8 milijuna ljudi.