Tko u SDP-u digne glavu, taj bude ušutkan, izbačen ili ucjenama marginaliziran

Ivi Baldasaru nije pomoglo ni što je gradonačelnik Splita, najvećega grada u državi u kojem je SDP na vlasti, ni što je splitska podružnica stranke kojoj je bio na čelu s 1100 članova druga po veličini. Predsjedništvo je odlučilo izbaciti ga iz SDP-a i raspustiti ogranak, a on najavljuje da se iz politike ne povlači, već da će se ponovo kandidirati za gradonačelnika.

Kako ćete dalje? Osnivate li svoju stranku?

Još nisam odlučio. Sigurno ću ići svojim putem, želim ostati uz socijaldemokraciju, ali hoću li osnovati stranku ili ići s neovisnom listom, još ne znam. Objavljeno je da osnivam stranku, ali ja to nisam rekao. Rekao sam da razmišljam o tome. Još ne znam. Sve se događa vrlo brzo, a ja imam i mnogo odgovornog posla kao gradonačelnik. Treba malo pustiti da stvari idu svojim tokom. Sad mi se više baš i ne žuri. Osjećam se slobodan, rasterećen i na početku jedne nove priče.

Baš sam vas htjela pitati kako će vam se stranka zvati?

Možete me pitati kako će mi se zvati treći unuk kojeg ću uskoro dobiti, to mi je puno važnije. Ali, imam ime i za stranku, ako je osnujem. Bolje rečeno, imamo ime, nisam sam u svemu tome.

Tko je uz vas?

Oni će morati reći sami za sebe. Javno su se deklarirali Boris Ćurković, predsjednik Gradskog vijeća, Veljan Radojković, također veteran, potom Drago Davidović, nekoliko mlađih ljudi koji su rekli da će ići sa mnom gdje god ja išao. Sa mnom ide još 10-15 veterana iz SDP-a. Marinu Jurjeviću je iznimno teško odlučiti se i ja ću poštovati njegovu odluku kakva god bila. Kod starijih članova moram računati i na taj emotivni dio, oni su jako vezani uz SDP i rekao sam im da razumijem da je pred njima teška odluka, a ako se vrate u SDP, ostat ćemo prijatelji.

Što je s kolegama izvan Splita, spominju se Komadina, Bernardić, Rajko Ostojić, koji bi vam se mogli pridružiti?

To ćete morati pitati njih. Ako oni odluče, možemo sjesti i razgovarati, ali dosad to nismo učinili. Moj prvenstveni politički interes je grad Split, a ne nacionalni nivo.

Osnujete li je, kakva će to biti stranka?

Socijaldemokratska, s nacionalnim predznakom, više prema centru od SDP-a.

Neki kažu da ste se za ovo pripremali i zato održavali dobre odnose s braniteljima, šaljući i cvijeće na spomenik HOS-u 10. travnja?

To je spin. Bio sam predan i posvećen SDP-u, zahvalan zbog prilike koju mi je stranka pružila. Vratio sam im to na sve načine, a to što je vrh SDP-a krivo protumačio moj odnos s braniteljima, govori sve o njemu, a ne o meni. Otvoreno smo razgovarali, rekao sam Milanoviću zašto sam to napravio. Poslao sam cvijeće poginulim braniteljima na dan osnivanja njihove postrojbe, koja je legalna. Uostalom, to je i prije bilo u protokolu Grada. Ja nisam odredio ni ime, ni znakovlje, ni datum. Za to nisam nadležan. Cvijeće sam položio i mladićima iz Prvog splitskog odreda. I jedno i drugo bilo je usmjereno za SDP, a ne protiv. Međutim, nakon toga, vrh stranke je Split marginalizirao, vidio sam da me namjerno bojkotiraju, ima tome više od godinu dana.

Kako ste doživjeli vijest o raspuštanju ogranka i izbacivanju iz SDP-a? Slavili ste Svetog Duju, u gostima su vam bili premijer Orešković i potpredsjednik Vlade Božo Petrov.

Podijelili smo zajedno obrok građanima u ribarnici. Krenuo sam na zajednički ručak u Loru kada sam primio vijest. Koliko god sam to očekivao, bio sam iznenađen jer nisam mogao vjerovati da će to učiniti baš na Svetoga Duju. Pomislio sam – pa jesu li oni normalni. Na Svetog Duju raspustiti 1100 ljudi zaista je i zločesto i okrutno. Nije mi žao sebe, očekivao sam revanšizam, svjestan sam bio što me čeka, ali mislio sam da će prvo ići zahtjev za mojim smjenjivanjem sa čela gradskog odbora pa eventualno isključenje, ali da će raspustiti cijelu organizaciju, to nisam očekivao.

Tko vam je javio?

Jedan prijatelj iz SDP-a.

Jeste li službeno dobili odluku?

Ne. Uopće nisu sa mnom kontaktirali. Do dana današnjeg nisam dobio službenu informaciju ni od predsjednika SDP-a ni od predsjedništva stranke.

Mnogi nekad visokopozicionirani SDP-ovci, poput Slavka Linića, Ive Josipovića i Mirele Holy, nakon razlaza sa strankom politički su marginalizirani. Zbog čega mislite da će se vaš politički put razlikovati?

Možda zato što nemam ambicija na nacionalnom nivou. Nisam ih nikada ni imao. Oni kada su izbačeni iz SDP-a išli su na nacionalni nivo, a ja želim politički raditi u svom gradu.

Iz raspuštenog splitskog SDP-a stižu informacije da se pripremaju kaznene prijave protiv vas, vezane uz poslovanje Grada. Jeste li očekivali da će ići baš tako – đonom?

Što se mene tiče, mogu napraviti popis svih sumnji koje imaju, sam ću se prijaviti da im uštedim trud. Očekivao sam to jer u SDP-u nema demokracije. Postoji samo veliki vođa, njegov uski krug dvora ili politbiroa, a svi ostali su samo u funkciji njega i njih. Tko digne glavu, taj bude ušutkan, izbačen ili ucjenama i prijetnjama potpuno marginaliziran. Kad vidim u što su se pretvorili, draže mi je da više nisam s njima.

Kako surađujete s novom Vladom?

Za sada nismo ništa konkretno napravili, ali pokazuju dobru volju. Tek sad smo ostvarili kontakte. Orešković je obećao da će se informirati o slučaju Spaladium arene i vidjeti što se da učiniti, a SDP-ova Vlada u tri godine nije napravila baš ništa. Podnio sam inicijativu da Split dobije ovlasti velikoga grada, da bismo bolje kontrolirali svoje resurse, konkretno vlastito pomorsko dobro o kojemu ne odlučujemo, a na poluotoku smo. Zavlačili su me godinu dana i nikad mi nisu odgovorili. Istočna obala najvrjedniji je državni resurs, održali smo na desetke sastanaka i ništa nismo napravili jer nikakvu potporu od države nismo imali.

Branko Grčić kaže da ste loš gradonačelnik. Javno vas je pitao na što ste potrošili tri proračuna, više od dvije milijarde kuna.

On to dobra zna. Od 2,2 milijarde kuna, meni je na raspolaganju ostalo 246 milijuna, kada se odbiju plaće svih proračunskih korisnika, 307 milijuna kuna dugova iz prijašnjih razdoblja koje smo vratili, 100 milijuna kuna su čuvene gradske obveznice iz vremena HDZ-a i Liste Velog mista koje su došle na naplatu, 25 milijuna kuna vraćenih kredita. Platili smo ovrhe i naknade za oduzetu imovinu unazad 20 godina, 125 milijuna kuna. Tu nema slučajnosti, nije baš sve moralo doći sad, a došlo je. Za Hajduk je otišlo 30 milijuna... Pitam ja sada gospodina Grčića što je on napravio sa svojim proračunskim sredstvima od oko 430 milijardi kojima je raspolagao? Koji su njegovi rezultati?

Jeste li od Grčića očekivali tako oštar istup?

Od njega – ne. Baš zato što je on bolje od ostalih poznavao situaciju u Splitu. Više puta sam ga i molio da pomogne svome gradu, jer se u našoj visokocentraliziranoj državi ne može mnogo toga napraviti bez pomoći središnje vlasti. Prije sam mu prigovorio da nije u redu, ali nisam očekivao takvu reakciju.

Kad ste zadnji put razgovarali sa Zoranom Milanovićem?

Uh! Puno prije parlamentarnih izbora.

Kada je zadnja dva puta bio u Splitu, vi se niste pojavili. Jeste li ga namjerno izbjegavali?

Jesam. Nakon medijskih spinova da sam prešao u ustaše, da ne podržavam socijaldemokraciju i ne dijelim njihove vrijednosne stavove, a sve su to čiste laži. Znaju i oni da dijelim njihove vrijednosne stavove, ali nisam htio prihvatiti da budemo u potpuno podređenom položaju i da mi sudbinu kroje oni koji nisu predstavnici Splita u legitimnom smislu, da se moji projekti stalno bojkotiraju. Ja sam imao pravo i javno podržati kandidata koji mi se sviđa, ali njima je demokracija postala strani pojam.

Zašto sami niste otišli iz SDP-a, nego ste čekali da vas izbace?

To mi ni u jednom trenutku nije palo na pamet. Nisam čekao da me izbace. Čekao sam da vidim što će napraviti.

Za to ste vrijeme slali cvijeće HOS-u, govorili Milanoviću da podnese ostavku, da se služi Goebbelsovim metodama, podržavali ste Komadinu...

U čemu je problem? Prvo, ja sam gradonačelnik svih građana Splita, a ne samo lijeve opcije, iako me ona dovela na poziciju gradonačelnika, na čemu sam joj zahvalan. Drugo, imam pravo na svoje mišljenje, a to njima smeta.

Nakon svega, jeste li se čuli s Rankom Ostojićem?

Ne. Mi ionako nismo bili u dobrim odnosima. Ali, nismo se svađali, on je jedno vrijeme bio korektan i nije se htio miješati u Split.

Je li točno da je u splitskom SDP-u bilo frakcija – Ostojićeva i vaša?

Je. Ali, ovaj sukob koji je kulminirao raspuštanjem podružnice nije vezan samo za mene, puno je dublji. Počinje kada smo na prvim unutarstranačkim izborima nakon Račanove smrti stali uz Željku Antunović, jasno ne svi, ali većina. Zoran Milanović nas zbog toga nije simpatizirao. Kada sam ja pobijedio, uspio sam jedno vrijeme smiriti podjele, ali nakon nekih mojih postupaka, koje kao da su samo čekali, počele su opet stare strasti i podjele na one koji su uz Marina Jurjevića i mene i one koji su uz Milanovića i Ranka Ostojića. Milanović nije slušao legitimno izabrane organe u Splitu, odnosno mene, već sluša ljude koje nisu izabrani i dvojicu Splićana koji uopće ne dolaze u Split.

Kao gradonačelnika mogu vas rušiti tek na proračunu, potkraj godine. Kako ćete funkcionirati, tko će vas podržati u Gradskom vijeću?

Situacija se zakomplicirala. Vidjet ćemo što će stranka odlučiti, hoće li vijećnicima SDP-a narediti da me ruše. Mislim da većina vijećnika želi normalno završiti ovaj ciklus. Ostala je promjena GUP-a, vitalna odluka, zajedno smo je dogovarali i to je ključ budućeg razvoja grada. Onda ide proračun, a u svibnju su ionako izbori.

Očekujete li da ćete pobijediti i opet biti gradonačelnik?

Važno mi je i sudjelovati, ali mislim da ću imati dobru priliku i pobijediti. Za mene će glasati i oni kojima je puna kapa i HDZ-a i SDP-a, ustaša i partizana. Kada izbacite Drugi svjetski rat, koja je razlika između SDP-a i HDZ-a? Vrlo je mala. Splićani me na ulici zaustavljaju i govore mi: “Nisi mi bio simpatičan, ali ovu pljusku gradu Splitu nećemo oprostiti.”. Naš je grad marginaliziran već dugo i ljudi prepoznaju u meni čovjeka koji predstavlja sve građane svoga grada i spreman je za njih se boriti.

Kako je onda protekao taj ručak s državnim i vjerskim dužnosnicima, jesu li vam zalogaji zapinjali u grlu?

Nisu. Bilo mi je neugodno radi gostiju jer su i oni do kraja ručka sve znali. Čini mi se da jedino nadbiskup nije znao. Informacija je bila objavljena, na licu sam im čitao čuđenje, ali sve smo profesionalno odradili. Ma, lako za taj ručak, žao mi je bilo kolega. Neki su se doslovce rasplakali. Marin Jurjević, Boris Ćurković, Veljan Radojković, Vesna Perak Bone... To su ljudi koji su doslovce četrdeset godina vezani za partiju prije, a poslije za SDP. To ih je pogodilo, stranku su smatrali svojom drugom obitelji. Takav jednostrani postupak bez upozorenja, da ih se jednostavno šutne nakon što su stvorili Socijaldemokratsku partiju, i to učini netko tko se učlanio puno kasnije od njih...

>>Baldasar: Neću se vratiti u SDP. Kandidirat ću se za gradonačelnika Splita