'Ja sam i feministica, i političarka, i darkerica, i sestra, i partnerica...'

U snu, odnosno u Kraljevstvu Onkraja, 11-godišnja tamnokosa vitka djevojčica Lali, pas Moni, mama kućanica i otac kriminalac, princeze i blizanke Eva i Niki, njihova baka Pitija i kraljevski roditelji Leta i Rebis, Drvo svijeta, egipatska princeza Akhesi, Tutankamon, mala kineska naučnica čarobnjaštva Grimizni Žad, Starac-Učitelj, Dama od Šešira ili Crna kraljica, točnije Barbara Celjska, vještice, čarobnjaci, Vračevo ogledalo, zvjezdani lift...

U zbilji, odnosno u Kraljevstvu Slijepaca (ili običnih ljudi), 11-godišnja plavokosa punašna djevojčica Lila, mama glumica i otac odvjetnik, pas Nomi, posvojene djevojčice Evita i Nikita, njihova baka te mama kreatorica šešira Barbara i otac antropolog Set, Vid, stari indijski filozof... Dvostruke su to uloge istih likova dvostrukog dječjeg fantasy romana “Kraljevstvo Onkraja”. Dvostrukog i zato što se sastoji od dviju knjiga, “Drvo svijeta” i Kraljevstvo Slijepaca”, od kojih se svaka čita s jedne strane korica. I u svom tom obilju neobičnosti, ima još jedna. Autorica! Jer, ovaj je dječji fantasy roman napisala – Mirela Holy.

Znamo, bivšoj ministrici i saborskoj zastupnici pisanje knjiga nije strano. Dapače, no sad je ispod njezina pera nastao maštoviti roman za djecu, u izdanju Semafore i uz dojmljive ilustracije Borisa Kuglera, čija će se promocija zbiti sutra, 2. listopada, u 17 sati, u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović.

Izazov pobjeđivanja

– Knjigu sam napisala prije nekoliko godina, i to dok sam se intenzivno bavila politikom, ali prije nego što sam postala ministrica. Pisanje ove knjige, mada i inače zato pišem, bio mi je način da moj život bude u potpuno drukčijem kontekstu od onoga čime se tada bavila, da se očistim od stvari koje su mi u tom trenutku možda bile naporne i emocionalno teške. Kao introvertirana osoba, vrlo intenzivno procesuiram svakodnevicu i to me često vodi do frustracije. A kako sam po prirodi optimistična, nikada ne dopuštam da me takva stanja obuzmu, već tu negativnu energiju nastojim sublimirati uz pomoć kreativnih procesa, najčešće pisanjem ili kreiranjem odjeće i šešira.

Za mene je to način življenja, još jedan izazov pobjeđivanja same sebe. No, tad kad je knjiga napisana nisam se mogla, ili možda i nisam htjela, baviti i time da je objavim. Moram priznati, na knjigu sam i zaboravila. Onda je prošle godine krenula priča oko moje “Vražice”, pa me jedna kolegica, koja je već prije pročitala ovaj moj dječji roman, podsjetila na njega pitajući zašto ga ne objavim. Nakon toga sve je išlo brzo.

Poslala sam tekst Silviji Šesto iz Semafore, njoj se svidio pa smo se dogovorile da bi bilo najbolje da knjiga bude objavljena početkom školske godine, upućuje nas Mirela Holy u nastanak “Kraljevstva Onkraja” koji je namijenjen mlađim tinejdžerima, onima od 11 do 15-16 godina.

Ne žurite se u svijet odraslih

– To je ustvari knjiga o odrastanju gdje je moja poruka djeci da budu slobodna u svojoj kreativnosti, da ne dopuste da ih svijet slomi u njihovoj različitosti, da budu ponosni na sebe kakvi god bili i da je svijet upravo i lijep zato što smo svi različiti – kaže nam autorica ističući još jednu poruku djeci – ne žurite u svijet odraslih, dopustite si uživati u djetinjstvu. Pogotovo znajući, domeće, da je djeci danas sve dostupno jer su na internetu, tako brže dobivaju informacije koje možda i ne bi trebali dobivati pa su kontaminirani informatičkom tehnologijom, živeći u virtualnom svijetu te na neki način nikada normalno i ne odrastu.

– A djetinjstvo doista treba biti djetinjstvo i djeca trebaju živjeti to svoje djetinjstvo na način na koji je to zapravo i najljepše, jer poslije, kad počnu preuzimati razne obveze, nemaju više tu slobodu i nesputanost koju djetinjstvo ima. Svako životno razdoblje ima neku svoju ljepotu i žao mi je što mnogi odrasli ljudi koji nisu proživjeli ta razdoblja onako kako ih je trebalo proživjeti, što si tada nisu dali oduška, budu frustrirani i onda puknu u 40-im, 50-im, čak i 60-im godinama. Često se događa da roditelji imaju predominantnu ulogu u odrastanju svoje djece i kroz njih žele realizirati neke svoje ambicije.

Loše je to jer svaka osoba, pa i dijete u najmlađoj dobi, posebna je, različita osoba. I to treba poštovati i podržavati, bez nametanja. No, živimo u društvu koje u obrazovnom i odgojnom procesu oblikuje djecu prema određenim ulogama kako bi društvo imalo što manje problema s pojedincima koji iskaču iz tog nekog modela. Ustvari, sustav je posložen tako da suzbija i ubija ono što je pozitivno za društvo, što društvu omogućava da se razvija, a to je ta kreativnost i različitost kod ljudi – zbori Holy, odmah priznajući i to da, pišući knjige, na neki način pišemo i o sebi.

Kako knjiga obrađuje i temu okrutnosti među djecom, nastavlja da je gotovo svatko od nas u učeničkoj dobi bio izložen nekakvom nerazumijevanju ili čak psihičkom zlostavljanju svojih vršnjaka. Pogotovo su tome izrazito izložena djeca koja su drugačija, različita.

– I takva djeca imaju velikih problema s prihvaćanjem samih sebe jer su svjesna, osjećaju da se ne uklapaju u standarde koje nameće društvo. Kada je to još garnirano određenim klasnim pitanjima, to može biti posebno okrutno. I naravno da djeca koriste različite strategije kako bi se borila s tim. Evo, u knjizi Lila pokušajem kupovanja prijatelja pokušava povratiti njihovu izgubljenu naklonost.

To sam namjerno koristila jer živimo u konzumerističkom društvu – pojasnila je naša sugovornica. Kako je i ona sama po mnogo čemu drugačija, zanimalo nas je koliko je nekadašnje malene sebe ugradila u likove Lile/Lali, kako se ona nosila s ogovaranjima, te je li knjiška Barbara, inače također kreatorica šešira, u velikoj mjeri zapravo ona sama. Taj se zaključak pogotovo nameće kada se u knjizi čitaju Barbarini savjeti Lili: “Cijelog školovanja bila sam objekt ogovaranja. Imala sam nešto u sebi što je drugima smetalo. Užasavala sam se toga što nisam kao drugi, što se ne uklapam. Ali poslije sam postala sretna što se razlikujem, što sam neobična. Imala sam svoj svijet koji njima nije dostupan.

Oh, koliko sam bila sretna dok sam tako otkrivala svoju vrijednost. Lila, nemoj dopustiti da te promijene. To što si različita od njih, tvoja je prednost, ne nedostatak. Uvijek budi ono što jesi i tako ćeš uvijek pobjeđivati, iako će drugi misliti da gubiš. Budi vesela i bezbrižna djevojčica, ali budi suosjećajna i osjetljiva prijateljica. Nemoj potiskivati dio sebe. Uvijek radi ono što te ispunjava srećom jer će te ta sreća gurati naprijed.”

– Svi likovi u knjizi su dio mene, i Lila, i Lali, i Barbara, i Vid... Svi su na neki način ja, a opet nijedan od tih likova nisam ja. Likovi su fragmenti mojih sjećanja, razmišljanja i ideja. Dok sam se bavila politikom, često su mi postavljali pitanja vezana uz moj identitet jer sam bila drugačija od većine političara. Na ta sam pitanja uvijek odgovarala na isti način, da sam i feministica, i političarka, i darkerica, i kći, i sestra, i prijateljica, i partnerica, i komunikatorica i cijeli niz različitih identiteta koji me čine. Ali nisam samo jedan od tih identiteta. Svi smo mi različiti upravo zbog različitih fragmenata identiteta koje nas čine jedinstvenim osobama i zato nikada nisam voljela kada bi me ljudi trpali u ladice identiteta.

Biti istinski slobodan, znači biti sve ono što jeste i želite biti. A u ovom Barbarinu citatu koji navodite ima puno autobiografskog jer sam oduvijek bila drugačija, a nije lako biti drukčiji u svijetu u kojem se ljude pokušava fiksirati u kalupe. Strategija koju sam počela primjenjivati bila je isticanje te različitosti kroz odjeću jer mi je bilo lakše kada su se ljudi fokusirali na moj izgled, no na moju intimu. Lakše je kada se kritizira vaš stil, no vaša osobnost. S vremenom sam prihvatila to da sam drugačija i postala ponosna na to jer sam shvatila da je raznolikost i u prirodnom, i u kulturnom, i u društvenom kontekstu najveće bogatstvo svijeta u kojem živimo – iskrena je Holy koja je i odabirom fantasy žanra pri pisanju romana te smještanjem dijelova radnje u stari Egipat, Kinu i 15-stoljetni Medvedgrad, na neki način ugađala svom ukusu.

Oduvijek je bila sklona fantasy literaturi, a još kao djevojčica voljela je egzotične stare kulture da bi na kraju studirala etnologiju. No, ne bi Holy bila Holy da u knjizi nije napravila još jedan mali znakoviti obrat, zaveslavši protiv struje. Čuvenu, u povijesti ozloglašenu Barbaru Celjsku, koju nazvaše i Crnom kraljicom, ona je učinila svevremenskom pozitivkom, odvažnom, suosjećajnom i poticajnom mudricom čije savjete svako dijete, ali i svaka odrasla osoba, može uzeti kao vrijedan putokaz kroz život.

Gospodarica Medvedgrada

– Ta legenda o ozloglašenoj Crnoj kraljici, koja ima prilično veliku ulogu u knjizi, vezana je uz Barbaru Celjsku, gospodaricu Medvedgrada, za koju se govorilo da je bila u velikom sukobu sa Zagrepčanima, navodno im je uskraćivala vodu. Ja to malo drukčije interpretiram. Volim uvriježene stvari malo okrenuti. Trebamo imati na umu da povijest uvijek pišu pobjednici i da često neke povijesne ličnosti doživljavamo iz konteksta onoga koji je imao priliku pisati o njima – pojašnjava autorica koja je upravo lik Barbare nagradila ili kaznila, kako se uzme, da u knjizi jedan jedini put spomene riječ – politika. “Intrige su previše zakomplicirale stvari... Politika...” reče tako Barbara. Očito Holy nije mogla odoljeti.

– Čistila sam se..., smijući se uzvraća, no čim smo joj spomenuli i to da je njezina “zelena” svijest u knjizi tako očito progovorila kroz lik malene Lile koja u jednom trenutku kaže: “Zemlja je bolesna.” Holy se u trenutku uozbiljila.

– Nikada neću pobjeći od tog zelenog djelovanja. I da, u “Kraljevstvu Onkraja” pokazuje se umiranje jednog svijeta, zapravo umiranje svijeta dječje mašte, a ja to povezujem direktno s prirodnim fenomenima. Znam da se to sad može činiti posve suludim, no smatram da je jedno s drugim na neki način u vezi.

Mi smo se potpuno odvojili od prirode. Smatramo da nemamo veze s prirodom, no mi jesmo dio prirode i ne može se dogoditi da priroda na ovakav način umire, a da mi mislimo kako to nema apsolutno nikakvog utjecaja na naš svijet i nas same, uslijedio je njen poučni “zeleni” odgovor uz koji smo stigli do kraja razgovora. No, tad smo je upitali godi li joj da je nismo pitali apsolutno ništa o politici, aktualnom vrenju u SDP-u...

– I te kako mi to godi, iako politiku jako volim. Smatram je jednim od najljepših poslova na svijetu jer njome možete utjecati na društvo – uz smijeh je Holy stavila točku na posljednju rečenicu.