Savjet Janici – ukloni se iz blizine toga lopovskog i nasilnog društva

Subota 10. lipnja

Nepresušni osmijeh kao maskirna uniforma

Koji dobitak za gejeve! S obitelji ove im je godine na hodnju, gromoglasno se najavivši u medijima, došao Bruno Šimleša, ležerni liberalni pisac vješta pera, autor nekoliko knjiga, televizijski voditelj i vjerojatno najnasmješeniji čovjek u javnosti od osnutka hrvatske države. Svojedobno je priznao da se baš nije držao Božje zapovijedi “Ne ubij!”, da se sa svojom negdašnjom djevojkom koja je bila zatrudnjela dogovorio da pobaci, a tom grijehu daje težinu kao da je krao susjedove trešnje. Diči se svojim zlom, razglašuje ga u novinama, naravno, nemajući na pameti da od stvorenja koje je ubio nije imao nimalo više prava na život. I da ima mnoštvo ljudi za čiji su svjetonazor pobačaji jednako okrutni kao ubojstva u Jasenovcu ili na Bleiburgu. Umjesto da ga vodi svijest o tome, navukao je na lice nepresušni osmijeh kao maskirnu uniformu po kojoj ga se prepoznaje. Za svakog moralnog čovjeka nepodnošljiva je lakoća urešena tim osmijehom s kojom nepodopštine koje opravdava lete lagano kao u proljeće latice s voćaka. Je li ga u gej povorci kćerkica pitala zašto i seka (ili braco) nije s njima?

Nedjelja 11. lipnja

Nije li SDP cijelo vrijeme bio nepotrebna stranka?

Jadni Davor Bernardić! Tek je pola godine prošlo otkad je izabran za predsjednika SDP-a, a već ga ne samo smjenjuju nego se tako reći danomice predlažu ili sami javljaju kandidati za njegovo mjesto. Prije koji mjesec kao najsposobniji za vođenje stranke spominjao se Zvonimir Mršić, nedavno se sam esdepeovcima ponudio Mirando Mrsić, a malo poslije (navodno ironizirajući Mrsića) i Marko Kuzmanić. Čini se da je u SDP-u autoritet mogao biti samo netko tko je iz komunizma naslijedio titovsku neupitnost ili ju je znao uspostaviti, kao Račan i Milanović. Takva autoritativnost u SDP-u je potrošena, a bit će najgore ako se to dogodilo zato što SDP kao nasljednik Saveza komunista od Partije nije imao naslijediti baš ništa (jer su propali i država i sustav) osim mitova o antifašizmu, Titu i sličnih, koji u modernoj demokraciji ni u čemu nisu plodonosni. Nije li SDP cijelo vrijeme bio suvišna, nepotrebna stranka i zapravo najveći neprijatelj mogućnosti da se u novoj državi stvori socijaldemokracija potpuno neovisna o komunističkom naslijeđu, dapače, zločincu i diktatoru Titu suprotstavljena!?

Ponedjeljak 12. lipnja

U Čačića je svježine kao da je izvučen iz zamrzivača

Nitko u povijesti vrhunskog hrvatskog sporta nije bio i ostao tako čist, bez mrlje u karijeri, tako čestit, pošten i skroman, i, napokon, tako svjetski uspješan kao Janica Kostelić. Pa ipak su je, povezujući je sa Zdravkom Mamićem, na trajektu i u supetarskoj luci primitivci žestoko izvrijeđali. Malo prije toga neki je divljak udario Zdravka Mamića i bacio ga u more. Malo poslije na Islandu – poraz nogometne reprezentacije zbog kojeg bismo mogli ostati bez Svjetskog prvenstva u Rusiji, a za tu sramotu najveći je krivac Ante Čačić. Izbornik u kojem životnosti i svježine ima kao da je upravo izvučen iz zamrzivača i kojega je nametnuo nasilnik Zdravko Mamić. Jedne novine istog su dana posvetile Mamiću tri stranice na kojima podrobno piše kako je, prema istrazi USKOK-a, iz Dinama pokrao desetke milijuna kuna. Uz naslov o porazu na Islandu jedne su novine objavile sliku Davora Šukera na kojoj se grohotom smije, što dobro ilustrira odnos prema hrvatskom nogometu osuđenog džepara iz zrakoplova, predsjednika HNS-a, a reprezentativcima se izrugao izjavom da bi svjetski prvaci mogli biti samo na PlayStationu. Savjet Janici – ukloni se iz blizine toga lopovskog društva, iz blizine obostranog nasilja u kojoj nisi ni trebala biti.

Utorak 13. lipnja

Stierova povijesna misija obična ohola umišljenost

I dok se i ljevičari i desničari vesele što je Stier podnio ostavku – jedni jer je konzervativan, drugi jer je ostavkom tom svjetonazoru ostao vjeran – od tog svog postupka dojučerašnji ministar vanjskih poslova za javnost pravi buket cvijeća. Jedan Stierov cvijet kaže kako je ostavka podnesena zbog “nove faze” i “nove političke konstelacije”, drugi kaže kako će se sada “posvetiti stranci i jačanju demokršćanske opcije u kontaktu s građanima”, treći kaže kako je “u ovom ključnom trenutku važnije biti u domovini... i vratiti povjerenje hrvatskih ljudi u institucije države i demokraciju”, i tako dalje. Te fraze prešućuju novu izdaju Tuđmanova HDZ-a novim Plenkovićevim skretanjem ulijevo, prema stranci koja je Tuđmana proglašavala diktatorom, lopovom i ratnim zločincem, te su znak prezira i prema istini o ostavci, i prema građanima, i prema demokršćanstvu koje bi se istinom trebalo voditi. Stierova nova kršćanska i demokratska misija kojoj pridaje povijesno značenje ohola je umišljenost, kao i opetovano veličanje vlastite knjige “Nova hrvatska paradigma” o kojoj sam svojedobno pisao kao o kardeljevskom partijskom reliktu. Karamarkova je najveća greška što i Stiera i Plenkovića nije izbacio iz HDZ-a!

Srijeda 14. lipnja

Štromar bi s HOS-ovom pločom kao na Bleiburgu

Damir Markuš, vukovarski branitelj, bivši pripadnik HOS-a i HSP-ov dogradonačelnik Kutine na Facebooku je HNS-ovu potpredsjedniku Vlade Predragu Štromaru, koji je najavio skoro uklanjanje spomen-ploče poginulim vojnicima HOS-a u Jasenovcu, poručio: “Dođi i skini, samo se najavi... jedva čekamo. Na ovom će se vidjeti koliko smo za dom spremni... Ako to dopustimo, gotovo je. Ako dozvolimo da ovakvi jugosloveni skrnave spomen ploču 11 junaka domovinskog rata, koji su za Hrvatsku život dali, onda smo i mi jugosloveni. Dakle, budimo spremni”. Je li Markuš znao da je Štromar najavio i uklanjanje Titova imena s Trga maršala Tita u Zagrebu i iz svih drugih naziva trgova, ulica, škola..., uklanjanje Titova spomenika u Kumrovcu. I to zato što je mnogo njegove rodbine s desecima tisuća drugih Hrvata pod Titovim zapovjedništvom i po njegovim naredbama ubijeno u masovnim pokoljima poslije Drugog svjetskog rata, što su mu dva rođaka prošla pakao Golog otoka i Stare Gradiške, a jedan mu je kao politički emigrant smaknut u Frankfurtu. Naravno, Markuš za to nije znao, jer sam sve izmislio, ali se moglo dogoditi kao i mnogima drugima. I slažem se sa svakom riječi iz njegove poruke Štromaru koji bi ploču u Jasenovcu uklonio kao blajburški egzekutor.

Četvrtak 15. lipnja

Provokatoricu Teršelič 
financiraju sve vlade

“Bedem ljubavi”, udruga majki koje su 1991. godine nastojale spasiti svoje sinove iz JNA, jednim je povodom voditeljici Documente Vesni Teršelič poslala pismo s potpisom Ljerke Pavić u kojem među ostalim piše – dok smo mi “poduzimale sve moguće da nam se sinovi vrate iz JNA”, vi ste “bezdušno zagovarali Jugoslaviju i time davali legitimitet JNA da naše sinove šalje na svoje obitelji!” U pismu je i optužba: “Svaki od vaših tadašnjih istupa bio je huškački”. Je li huškanje na agresiju ratni zločin? Teršelička će se tih godina istaknuti i ulogom u Antiratnoj kampanji, u kojoj je hrvatsku mladež odvraćala od obrane zemlje, što također nije daleko od ratnog zločina. Ronit će suze poslije Oluje, u povodu proslava ratnih pobjeda, u povodu oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, na tribinama u Beogradu Domovinski rat će proglašavati građanskim ratom, itd. Sada se po tko zna koji put žali na “sporo procesuiranje ratnih zločina”, a ja se po ne znam koji put u tome s njom slažem te se pitam nije li Teršeličkinu “mirovnu djelatnost” iz devedesetih godina odavno trebalo proglasiti ratnim zločinom, suditi joj i presuditi!? Umjesto toga, tu provokatoricu koju nisam samo ja osumnjičio za ratni zločin, Josipović odlikuje, a državni je proračuni svih vlada od Račana do Plenkovića obilno financiraju.

Petak 16. lipnja

Licemjerni referendum Titova pionira Bandića

Opet svađe o nazivu Trga maršala Tita u Zagrebu. Bandić se definitivno odlučio za referendum. Jedni tvrde da se tako želi dodvoriti ljevici, ljevica odbija i referendum jer je protiv promjene naziva, a nedavno je sam Bandić objasnio da hoće referendum, jer ako naziv promijeni jedna politička opcija druga ga, kad dođe na vlast, može vratiti. No svi zaboravljaju glavno – Bandić je bio Titov pionir, Titov omladinac, komunist, dužnosnik diktatorove Partije, pa prema tome dionik i baštinik Titovih zločina te je desetak godina u komunizmu cvao dok su zatvori još bili puni političkih osuđenika. Kao i mnogi komunisti, bio je protivnik hrvatske države koju je na kraju prihvatio kao nužno zlo i u njoj se razmahao domoljubljem i katolicizmom. Ali se toj državi osvetio tako što je, dok se ustrajno protivio promjeni naziva Trga maršala Tita, na veselje svoga prijatelja Rade Šerbedžije Tuđmanovim trgom proglasio ledinu bez ijednog kućnog broja na kojoj psi zapišavaju drveće. Pa kad već hoće referendum, neka ga proširi i na Hercegovinu gdje je ubojica Tito gotovo svaku obitelj zavio u crno.